Komu te ostavljam grade

Barbari te rušili devedeset prve

 

 

Dugo u meni je živjela nada

na neko novo, možda bolje sutra

Sve više svjestan, utopija sve je

Teška gorčina me izjeda iznutra

Ni bol, ni vrisak, jauk ni tjeskoba

dovoljni nisu ozarit mi lice

Vukovarce opet ista sudbina stigla

ognjišta bez djece i puste ulice

 

A tamo negdje od srca daleko,

u tom svetom domu, Saboru Hrvata

Samo odabrani sramnu bitku vode…

Grle si fotelju draže i od brata

 

Teško za gledat, mnogi ne shvaćaju

Pa pomisle često, da, to su hirovi

Ginuli smo za te, Vukovare mili

Odlaze nam djeca, unuci, sinovi…

 

Komu te ostavljam, kom' su te prodali?

Ti kurvini sinovi, bez duše, morala

Mjesto da te ljube, čuvaju i štuju

Krv njihova nije, za Te grade pala…

 

Imaju li oni, obraza, karakter?

Gledam sva ta lica, shvatiti ne mogu.

Besramno pred oltar, u prvom su redu…

Za koga se takvi uopće mole Bogu

 

Ti zlikovci ne znaju kako je voljeti

Barbari te rušili devedeset prve

Izdajnici, Jude, stigli su te sada

Oltar od Hrvata u prah da izmrve

 

Vladimir Živaljić, Vukovar