Poštovana Predsjednice, ne iskazujte čast nedostojnima!
Djelujte danas na način da se sutra ne morate sramiti.
(Sv. Ivan Bosco)
Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović pozvala je predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u službeni posjet Hrvatskoj, kako je priopćeno iz Pantovčaka: ''zbog dobre vjere u obostranu želju za nadilaženjem prijepora i događaja koji nas drže taocima prošlosti.'' Prošle godine (4. 10. 2017.) Predsjednica je odgodila dolazak predsjednika Srbije ''jer najnoviji razvoji događaja i ozračje ne pridonose izgradnji međusobnog povjerenja'' rečeno je tada u priopćenju.
Aleksandar Vučić
Za dobre odnose sa Srbijom do dan danas nije bilo pogodno vrijeme, niti povoljne prilike, ipak Vučić je ponovno pozvan da dođe u Zagreb (12. 2. 2018.) iako je ovo najgore vrijeme za ''izgradnju međusobnog povjerenja'', a Vučić je nedosljedna osoba u svako doba. Vučić se odazvao i izjavio kako je to za Srbiju ''veoma važan poziv iz Zagreba'' i da će razgovarati sa svim hrvatskim dužnosnicima, predstavnicima srpske zajednice (Pupovcem) i da će ''posjetiti ljude, Srbe koji žive u Hrvatskoj danas.'' Vjerojatno će posjetiti i četnike u Glini, kojima je održao govor 2. 3. 1995. godine. Dok se Vučić sprema na put u Zagreb, njegov ministar vanjskih poslova Ivica Dačić telali (izvikuje ''novosti'') na izložbi ''Jasenovac – pravo na sećanje'' u prostorijama UN-a u New Yorku, gdje na najprovokativniji mogući način blati hrvatski narod s lažima o ''pokolju srpske i židovske nejači'' u Jasenovcu.
Uzalud su svi povijesni dokazi o logoru u Jasenovcu, kao i brojne knjige hrvatskih i stranih znanstvenika, čak izvješća preživjelih zatočenika u logoru Jasenovcu, koji su dali svoje vjerodostojne iskaze. Srbijanski šovinisti ne uzima činjenice u obzir, nego i dalje sustavno šire laži s izmišljenim brojem ubijenih ''nevinih srpskih žrtava'' u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj: Nema države na svijetu u kojoj Srbija nije prikazala Hrvatsku ''zločinačkom državom''; nema niti jednog međunarodnog foruma na kojem srpsko predstavništvo ili ''znanstvenici'' nisu, isto tako, prikazali Hrvatsku ''žarištem zločina'' u Europi. Na taj način Srbija želi ostvariti svoje šovinističke interese u Hrvatskoj niječući slobodu hrvatskog naroda. Primjera radi – Stevo Đurašković (Srbin) docent na zagrebačkom (Hrvatskom sveučilištu) Odjelu političkih znanosti, u razgovoru sa zagrebačkim (četničkim) ''Novostima'' (Srbobranu) konstantira: ''Hrvatska država je neuspješan politički projekt.''
Kako je uopće predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović došla na ideju da pozive na Pantovčak četnika Vučića odmah nakon njegovog sastanka sa turskim ''sultanom'' Erdoğanom i bosanskim ''Turčinom'' Izetbegovićem u Instanbulu? Možda je to pravi razlog Vučićevog dolaska u Zagreb? Vjerojatno su ova trojica istomišljenika smislili (ujdurisali) podvalu, ali svjesni da sjede na ''staklenom tronošcu'', jer za utemeljeno bilo kakve Unije na zapadnom Balkanu – ne može se ostvariti bez Hrvatske. Ne može također ni šest balkanskih država u Europsku uniju bez suglasnosti Hrvatske. Dakle, europski ključ za ulazak država Zapadnog Balkana u EU u hrvatskim je rukama. Nije tome davno (8. 11. 2017.) kada je Predsjednica kritizirajući Vladu i iz Pantovčaka poslala poruku: ''Treba nam politička vizija i odlučnost, hrabrost, otpor populističkim politikama i nepopuštanje pred ucjenama.''
Ako je Predsjednica vođena izrečenim principima, ovo nije najsretnija odluka pozvati Vučića u posjet Hrvatskoj i vjerojatno (ne)znajući dovodi u pitanje državničku vjerodostojnost (credibility), jer će njezinu dobrosusjetsku gestu mnogi uzeti kao saginjanje pred Srbijom koju su Hrvati pobijedili u svim ratovima. U ovim specifičnim okolnostima razgovorati sa Srbijom, hrvtskim stoljetnim neprijateljom, jedino može Hrvatska državotvorna vlada (ne vlada u kojoj Pupovac vlada), koja ima vojnu snagu za obranu hrvatskih državnih i etičkih granica; koja ima snagu pohapsiti ratne zločince, četnike, veleizdajnike (petokolonaše) i kriminalce u Hrvatskoj i iseliti ih na Goli otok.
S takvom državotvornom vladom u Hrvatskoj ne bi Srbija svake godine imala inflaciju srpske i židovske ''nejači'' u stotinama tisuća u Jasenovcu; ne bi Srbija držala Vukovarsku adu; ne bi Crnogorci svojatali Boku i ucjenjivali za Prevlaku; ne bi Slovenci gonili hrvatske ribare u hrvatskom Piranskom zaljevu; ne bi bosanskohercegovački muslimani (Bošnjaci) uvjetovali gradnju Pelješačkog mosta – ni bi onda ni Bog digao ruke od Hrvatske!
Nisam jedini Hrvat koji se sramim predstavnika Vlade u RH, hrvatskih predstavništava u svijetu, političkih stranaka, (ne)kulturnih društava ''kulturnih'' predstava. Iznenadila nas je lošim odlukama i naša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, na koju smo se zaklinjali u dijaspori da će ona biti hrvatska Margaret Thatcher. Poštovana Predsjednice, nije još kasno… ako i dođe do sastanka sa Vučićem i Pupovcem, neka Vaše riječi budu načelne i odlučne.
Hrvatsko političko vodstvo imalo je ovih dana jedinstvenu priliku da se ugledaju na predsjednika SAD-a Donalda J. Trumpa, koji je na svjetskom gospodarskom forumu u Davosu (Švicerska) održao govor stoljeća, u kojem je predstavio Ameriku cijelom svijetu, a sukladno tome ukazao je nazočnim državnicima kako trebaju voditi brigu o svom narodu, o svojoj državi i svojim državnim granicama. Isto kao što on to čini riječju i djelom doma i u svijetu. Predsjednik vlade Andrej Plenković, upitan za mišljenje o govoru predsjednika SAD-a Donald Trumpa, ocijenio je – očekivanim: ''On što se kod njega osjeća jest da je došao iz poslovnog svijeta i da razumije što tom svijetu prije nije odgovaralo i što treba popraviti…, i prilagođavanje američkog predsejdnika na globalne okolnosti'', rekao je Plenković. Plenković u Davos i Plenković iz Davosa bez da je bitno naučio! Dok predsjednik Trump šalje poruke svijetu – ''America first'' (Amerika na prvom mjestu), a Amerikancima govori: ''…we must embrace our values and love our country'', Plenković govori o američkom ''prilagođavanju globalizaciji.''
Plenkovićev prioritet bio je razgovara s Bojkom Borisovim premijerom Bugarske, koja trenutno predstavlja EU: ''kako zajedničkim naporima pomoći ovih 6 država u našem susjedstvu da ispune ciljeve i približe se ulasku u EU'', a to se odnosi na Srbiju, Albaniji, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo i Makedoniju. Plenković je također naglasio, da će Hrvatska predstavljati Uniju polovicom 2020. i da ''želi da pitanje proširenja bude jedno od prioriteta.''
Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković održao je veoma značajan govor u Europskom parlamentu u Strasbourgu (6. 2. 2018.) na pet jezika s čime je pokazao da je Europejac kome nema premca u Europi. Na žalost ne može se reći da je u toj mjeri Hrvat kojem nema premca u Hrvatskoj. Plenkovićeva djela govore na sav glas i na svim jezicima, kako je kaotično gospodarsko, političko, kulturno i državotvorno stanje u Hrvatskoj.
Hrvatski narode, probudi se i – pobuni se!
Nakon uspostave samostalne, slobodne i demokratske Hrvatske države, koju je hrvatski narod s mukom oslobodio od više brojnih neprijatelja, euforija domoljublja u Domovini i hrvatskoj dijaspori mogla se osjetiti i vidjeti ne samo na ljudskim obrazima nego i u oblacima. Ali, kada su na vlast došle ljudske spodobe iz poraženog režima i države, onda su ''kola krenula nizbrdo'' i što dalje to sve gore. Stari partizani su otišli, oni koji nisu već umrli, muče se sa životom, jer ih progone zločini koje su počinili, neizliječive bolesti i starost. Mnogi će umrijeti nekažnjeni za zlodjela, ali u pravednoj državi (koju ćemo uskoro imati) i mrtvima se sudi. Dolaze partizanski, komunistički, jugoslavenski i četnički potomci na vlast – plodovi otrovnog stabla, koji nisu ništa manje antihrvatski od svojih roditelja, stoga je teško predvidjeti bolju budućnost u RH. Ostala su također diljem Hrvatske obilježja zločinačkog režima, spomenici komunističkim i četničkim krvnicima, koje hrvatska djeca gledaju svakodnevno i u tom se ozračju odgajaju. Narod (građani) čitaju antihrvatski tisak, gledaju antihrvatske programe na (ne)hrvatskim TV kanalima, slušaju se srpske, muslimanske i američke pjesme.
''Ljudi se čude kako je notorni, bezvezni i prijetvorni prilivoda Đorđe Balašević mogao napuniti Arenu. Nema tu čuđenja. Mi smo još uvijek onaj narod koj je sposoban dva puta izabrati Mesića za predsjednika. A načelo je isto: ''on je zabavan'' (Ike Mandurić). Srpska manjina, bolje reći četnik Milorad Pupovac, drži Vladu u RH u svojim rukama. Ako, ''ne daj Bože'', Plenković stane Pupovcu na kurije oko – pade Vlada, pade Sabor i narod će imati priliku na novim izborima izabrati hrvatske zastupnike koji nemaju natruhe jugoslavenskog, komunističkog, četničkog, veleizdajničkog i kriminalnog – smrtnog grijeha.
Ali ne će Pupovac rušiti vladu u kojoj on vlada, ne pogotovo kada dolazi vojvoda Aleksandar Vučić u Hrvatsku, gdje će kao i njegovi predčasnici, politički čelnici i vjerske poglavice koji dolaze iz Beograda, tražiti da se Hrvatska ispriča za ''zločine'' iz Drugoga svjetskog rata, te da se poboljša položaj ''ugroženih Srba'' u Hrvtskoj. Nacionalne manjine u Hrvatskoj, kako je nedavno izjavio ustavotvorac Vladimir Šeks, ''imaju takav status i položaj u pogledu svojih političkih, kulturnih i svih drugih prava, u obrazovanju, znanosti, jeziku, kao što nema nijedna manjina u bilo kojoj državi u Europi'', zahvaljujući Šeksu. Nigdje u svijetu nacionalne manjine nemaju svoje političke stranke – samo u Hrvatskoj! Gdje u svijetu jedna slobodna država isplaćuje mirovine vojnicima neprijateljske države koju je pobijedila u ratu, kao i odmetnicima koji su počinili zločine u njihovoj državi? Samo u Hrvatskoj!
Hrvatska ima veliki dug. Rođenih je 33.796, umrlih 50.191, iseljenih 36.435. (direktno.hr). S druge strane iz Srbije dolaze u Hrvatsku – i ostaju, kupci i radnici, koji kupuju sa Sorosovim novcima hrvatske hotele i nekretnine u Dalmaciji i Istri, a hrvatsku mladež voze hrvatski autobusi u Njemačku i druge europske zemlje na pečalbu. Curavinus Babylonem, et non est sanata. (Liječili smo Babilon, ali nije izliječen.) Za ovakvu rasipničku i antihrvatsku vlast u Hrvatskoj nije nitko izuzetan, a najodgovorniji su oni koji su izabrani da upravljaju državom (Plenković i HDZ), kao i oni koji su takve birali ili su bojkotirali izbore. Narod u kojem ne vladaju ljudski i Božji zakoni vladat će tiranin.
Rudi Tomić, Toronto