Hrvatski Fokus
Aktualno

Vučićev taktički moratorij na “povijesne teme”

Aktualnoj srbijanskoj politici još samo nedostaju vojna granatiranja

 
 
U Srbiji je već neko vrijeme najaktualnija „politika moratorija“. Koncepcija čekanja: malo mi „popričekamo“, pa kad uskoro, ne će dugo potrajati, još ojačaju Rusija i Kina, i oslabi Amerika, ter se raspadne Eunija, još i Turska pripomogne – eto Srbije na Kosovu opet i u „Staroj Srbiji“ (Macedoniji). Crna Gora je ionako srpska, uz mali problem, jedan od njih – dužine „butne kosti“ Crnogoraca i Srbijanaca, nu on bi se mogao i „medicinski“ riješiti. Il' jednima skratiti, što je vjerojatno jednostavnije, il' drugima produžiti „butnu kost“. Republika srpska je to kako se i naziva, Vojvodina je etnički, konačno većinski srpski pokorena… Kad se sve prethodno složi i Karlobag, i Pag, će pasti. Konačno. To je „narativ“, politički strateška jezgra srbijanske politike, a na tom tragu je i prijedlog našega budućeg visokoga gosta Aleksandra Vučiča.  
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2018/02/aleksandar-vucic4.jpg
Aleksandar Vučić
 
Predlaže srbijansko-hrvatski, kako sam razumio, šestomjesečni „moratorij na teme iz prošlosti“. Unutar „strateškog moratorija“, čekanja, Vučić sada lukavo nudi i mali taktički, relativno kratki  „povijesni moratorij“ s Hrvatskom. Da je Vučić izdao zapovijed o jednostranom, srbijanskom moratoriju na te teme, znači jednostrani prekid „granatiranja s prošlosti“, bez vremenskog ograničenja, pozdravio bih tu zapovijed. Osobito stoga što srbijansko „granatiranje“ s tim temama, jednom iz bliže povijesti – „granatiranje“ Domovinskog rata – i drugom iz daleke – granatiranje s Jasenovcem – traje već poduže, a on je vrhovni zapovjednik i ovih, propagandnih, sada govore „hibridnih“, ratnih aktivnosti.
 
Ovdje treba uočiti neobičnu, na prvi pogled, kontradikciju: s agresijom na Hrvatsku Srbija nema ništa, osim kuknjave o žrtvama, te izmišljanje, najkraće rečeno, tzv. aktualne ustašizacije, dok s Jasenovcem eto ima sve, pa se i pomoću tog mita kao i uvijek smišlja – reustašizacija. I onih koji se još nisu rodili. Za Hrvatsku, izmišljena, aktualna ustašizacija plus reustašizacija (geni!) jednako smrt. Rekla bi srbijanska narodna: „,Od izvora dva putića vode“, ali oba na istu stranu. Kud god krenuo, uvijek nabasaš na ustašu. Srbija je inače „čista“: agresija je bila „građanski rat“, a četnici, nedićevci, ljotićevci, o predratnim fašistima, pa i cijelih političkih stranaka i pokreta da i ne pišem, su rehabilitirani. Još do prije neku godinu sudski ih je takvih i sličnih rehabilitirano poimenično preko četiri tisuće, a procesi traju. Tako se to tamo vidi i radi. Pisali smo ovdje: čekamo još samo rehabilitaciju Puniše Račića. S te „čistine“ onda idu ova „granatiranja“. Ona su pak tipična srbijanska nacional-socijalistička iz sredine osamdesetih, propagandna, a od početka devedesetih i vojna. Aktualnima, istina, nedostaje ta vojna komponenta. Takav je „narativ“, ako to netko ne vidi nema mu pomoći.
 

Mato Dretvić Filakov

Povezani članci

Migrantska kriza pretvorila se u špijunski rat

HF

Pola stoljeća stvaralačkoga rada

HF

Utjecaj bake Ljubice na unuka Michaela Palaića

HF

Stop skrivačima hrvatske istine

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...