Srbija nije faktor stabilnosti na Balkanu

Zašto se njemačka kancelarka dodvorava moćnom Vučiću, pod čijom se palicom Srbija srozala na 'demokraturu'?

Čini se da Pariz i Berlin još uvijek misle da je Srbija faktor stabilnosti za regiju. A zapravo je suprotno. Možda je Bugarska radi vlastitog interesa potaknula novu strategiju EU-a za zapadnobalkanske zemlje. Sve očitije gospodarske i vojne ambicije Rusije i Turske u tom području opći su problem. Rusija obučava srpske vojnike u Republici Srpskoj i u samoj Srbiji te si je osigurala pristup proizvodnji energenata na tom čitavom području. Erdoganova Turska Balkan smatra turskim dvorištem i propagira se kao alternativa Europi. Sve to upotpunjuju medijske ofenzive – ruske lažne vijesti u kombinaciji s sladunjavo-kičastim turskim sapunicama koje se svakodnevno gledaju na potezu od Zagreba do Tirane.

U jugoistočnoj Europi pojavio se i novi akter – Kina koja je najavila financiranje velikih infrastrukturnih projekata – primjerice brzu željeznicu koja bi išla od luke Solun, koju koristi Kina, preko Beograda do Budimpešte i nove elektrane (termoelektrane) u BiH. Visoka povjerenica za europsku i vanjsku politiku Federica Mogherini definitivno zastupa europske interese kad prema ljudima u regiji i zemljama članicama ističe da je jugoistočnoj Europi mjesto u Europskoj uniji da bi Srbija, Crna Gora, Albanija, Makedonija, Bosna i Hercegovina i Kosovo, što skorije trebali pronaći svoje mjesto u Europskoj uniji.

To se prošlih godina nije podrazumijevalo samo po sebi. Zbog takvog ozračja, Jean-Claude Juncker još je nedavno održavao gorljive govore protiv daljnjeg širenja EU-a. Možemo se samo nadati da zbog dvoznačnosti politike EU-a, kako su je doživjeli građani regije, još nije razbijen čitavi porculan. Sada ponovno tonovi iz Bruxellesa zvuče poput onih iz Soluna 2003., kao da se otada nije ništa dogodilo. „Ako se demokratizirate i uspostavite vladavinu, onda ste dobrodošli“, govorilo se i onda i danas. Međutim, tada su mnogi to doživljavali ozbiljno, došlo je do demokratizacijskog vala i pojavila se nada u civilnom društvu. Danas se takvo ozračje više ne može stvoriti. Iskustva s neodlučnom politikom EU-a koja je bila pretjerano mekana prema nacionalistički nastrojenim diktatorima naprosto su previše gorka.

Zato Bruxelles nije intervenirao jače kada su nacionalističke stranke i neodgovorni vođe u prošlom desetljeću izgradili prividne demokracije i koji se drže na vlasti nasiljem i kontroliranjem medija? U Bosni i Hercegovini predsjednik Republike Srpske prijeti odcjepljenjem i ratom, a da za to nije sankcioniran. Većina tih vođa otvoreno pokušavaju poticanjem nacionalističkih resantimana učvrstiti svoju vlast. Prema strategiji EK prve bi trebale biti primljene u članstvo Srbija i Crna Gora, točnije 2025. Zašto su zemlje u kojima glavnu riječ imaju EU i druge međunarodne institucije  na začelju kada je u pitanju pristup? Na Kosovu i u Bosni i Hercegovini postojale su i još uvijek postoje međunarodna uprava, međunarodna policije, pravne misije, međunarodne postrojbe. Činjenica da su na začelju za članstvo upravo te države i da Kosovari još uvijek trebaju vizu za EU, teško je shvatljiv neuspjeh. K tomu, u borbi protiv korupcije nitko nije pobijedio. A najviše se zakazalo u tome što se mlade i obrazovane nije uspjelo odvratiti od iseljenja. Godišnje sa Zapadnog Balkana pobjegnu deseti tisuća mladih kako bi izgradili novi život u Njemačkoj, Austriji ili Skandinaviji.

Ali kako novu ponudu Bruxellesa učiniti vjerodostojnom u očima dobronamjernih ljudi ako se, u prvom redu, Srbiji ponudi pristup 2025.? Zašto se njemačka kancelarka dodvorava moćnom Aleksandru Vučiću, pod čijom se palicom Srbija srozala na 'demokraturu', i koji se protivi rasvjetljavanju vlastitih krvavih zločina iz ratova koji su se vodili devedesetih godina? Ratni zločinci koje je osudio Tribunal u Den Haagu često se veličaju kao narodni heroji.

Očito se u Bruxellesu i Berlinu smetnulo s uma to da bez suočavanja s prošlošću na Balkanu nema budućnosti. Očito još uvijek prevladava pogrešna ideja da je Srbija faktor stabilnosti na Balkanu. Još od Miloševića trebalo bi se znati da je točno upravo suprotno. Srbija nije odustala od toga da vrati Kosovo i da BiH podijeli uzduž bojišnice, po etničkim kriterijima. Slično veličanje ratnih zločinaca u Hrvatskoj nije opravdanje.

Ne, bez suočavanja s prošlošću na Zapadnom Balkanu neće se moći uspostaviti vladavina prava. A u suprotnom, prijeti opasnost od utjecaja autoritarnih režima poput Rusije, Turske i Kine. Kako bi se spriječilo da europska načela po drugi put padnu u zaborav, morale bi se konačno razmotriti ozbiljnije mjere. Lokalni thnik tankovi predlažu da se zemlje Zapadnog Balkana već sada integriraju u Europu triju brzina, što bi i možda bilo rješenje. U prvoj brzini bile bi članice europske jezgre (eurozone), u drugoj bi mogle ostati države koje su problematične u pogledu vladavine prava poput Mađarske i Poljske, a Zapadni Balkan zasada u trećoj – ali s mogućnošću napredovanja. Time bi se konačno stalo na put vršenju utjecaja Rusa i Turaka.

Erich Rathfelder, Die Tageszeitung