Hrvatski Fokus
Aktualno

U Srbiji ne postoji hrvatska zajednica

Hrvati u Srbiji Bačiću i Žigmanovu više ništa ne vjeruju

 
 
Otvoreno pismo Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“, HRT1, emisija „Nedjeljom u dva“ i dr., a povodom otvorenog pisma predsjednika HNV Slavena Bačića Istvánu Pásztoru, predsjedniku Skupštine Autonomne Pokrajine Vojvodine, i Igoru Miroviću, predsjedniku Pokrajinske vlade Autonomne Pokrajine Vojvodine od 7. 2. 2018. godine, zbog objave da će Pokrajinska vlada podržati inicijativu Bunjevačkog nacionalnog saveta za «proglašenje ništavnosti akta o nasilnoj asimilaciji Bunjevaca kojom se poništava naredba iz 1945. godine kojim se pripadnicima bunjevačke nacionalne manjine zabranjuje sloboda nacionalnog izjašnjavanja kao Bunjevaca".
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/02/05-bunjevci-ss.jpg
Odnarođeni Bunjevci slave sa srbijanskom zastavom
 
Podjela Hrvata u Republici Srbiji na Bunjevce, Šokce i ostale Hrvate je rak rana koja ravno sto godina uništava hrvatski nacionalni korpus ovdje. Nastala je permanentnim isticanjem razlika od samih pripadnika tih etničkih skupina, prije svega Bunjevaca, zdušno podpomognuta onima kojima to ide u prilog. Da Bunjevci, Šokci, Dalmati i slični njima na prostoru Vojvodine laviraju u svom identitetu odavno govori letak Josipa Đide Vukovića, narodnog zastupnika, uoči popisa pučanstva 1921. godine u Subotici:
 
U mađarsko vrijeme popisi su nas bačke i baranjske Hrvate vodili pod raznim imenima kao: Bunjevci, Šokci, Dalmati, Iliri ili „egyebeki“, a sve zato, da se pokaže da u Bačkoj i Baranji nema Hrvata. Pozivam Vas da poslušamo riječ i nauku naših narodnih velikana, pa da naše časno i pošteno bunjevačko ime zadržimo u našem srcu, ali da javno ispovjedamo kao narodnosno ime, kad nas za to pitaju – ime Hrvat. Ako se Bunjevac danas u Srbiji deklarira kao Bunjevac i tako se osjeća, to pravo mu nitko ne može oduzeti (isto važi i za Šokce) i nitko nikoga ne može natjerati da bude Hrvat ako se tako ne osjeća. Dakle, Bunjevci i Šokci to čine samovoljno jer, ili se ne osjećaju kao Hrvati ili to čine iz osobnih interesa, idući linijom manjeg otpora (ne zna se što je gore). 
 
Tako danas u Srbiji imamo Bunjevce, za koje među većinskim narodom vlada mišljene da su Srbi. Zato se Bunjevci, primjerice, lakše zapošljavaju i imaju sasvim različit tretman od drugih Hrvata po svim pitanjima, a da ne pominjemo devedesete godine prošlog stoljeća u kojima su Hrvati, posebno u Srijemu, bukvalno krvarili, dok je Bunjevcima glavna preokupacija bila da dobiju Domovnice i odu u Hrvatsku (ako zatriba)! Vojislav Šešelj je u to vrijeme javno izjavljivao i pisao da Hrvate treba protjerati iz Srbije, ali da se Bunjevci ne diraju, jer su oni Srbi. Inače postoji uvjerenje i da nisu baš stamenih karakternih osobina (prevrtljivi i lako podkupljivi).
 
Druga sorta ovdje su Šokci, koji će također uvijek isticati da su Šokci, a ne Hrvati. Tako je za većinski narod ovdje „Šokac“ postao pežorativan naziv za Hrvata, čije hrvatstvo nije baš postojano. Osobno sam kao Hrvat bio u vrlo neprijatnim situacijama u kojima su me srpski poznanici „vadili“ izjavama: „Pusti ga, nije on Hrvat, on je naš Šokac!“
 
Treća sorta su svi ostali Hrvati, a svi ostali Hrvati su ustaše!!! Oni su u ovakvoj situaciji u strahu, moraju da šute i u svakodnevnom životu kriju svoju nacionalnu pripadnost, nezaštićeni od većinskog naroda, ali i od svojih vođa „bunjevačkih Hrvata“!
 
Naime, Bunjevci su u vrijeme stvaranja nacionalnih vijeća u Srbiji (prije petnaestak godina) vješto, perfidno i, ako treba i falsifikatima, plagijatima i drugim smicalicama, iskoristili svoj inače privilegovani položaj i sve što je hrvatsko ovdje odvukli u Suboticu – institucije, ključne položaje, moć, novac, medije i dr. Upravo jedna rečenica iz predmetnog Bačićevog otvorenog pisma gospodinu Pásztoru ilustrira ovo stanje: „Danas je nacionalno izjašnjavanje u Republici Srbiji potpuno slobodno te se dio Bunjevaca (oko 16.700) tako i izjasnio na posljednjem popisu stanovništva. Međutim, ne manji broj bačkih Bunjevaca istodobno se nacionalno osjeća i izjašnjava Hrvatima, što ilustrira i činjenica da su polovica članova Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji upravo bunjevački Hrvati, među kojima sam i dolje potpisani.“
 
Zanimljivo bi bilo znati da li se Bačić izjašnjava kao Bunjevac ili kao Hrvat, jer „bunjevački Hrvat“ ne postoji! Dakle, po zadnjem popisu, uz 57.800 Hrvata u Republici Srbiji 16.700 je Bunjevaca koji kažu da s Hrvatima nemaju nikakve veze jer su silom pokatoličeni Srbi, a ako se, kako kaže Bačić, ne manji broj Bunjevaca istodobno nacionalno osijeća i izjašnjava Hrvatima, otkud da su polovica članstva Hrvatskog nacionalnog vijeća, pa i sam predsjednik Bačić, Bunjevci (dovoljno za preglasavanje svega i svačega)!!! Po kojem ključu su petnaestak tisuća  polovica od šestdesetak tisuća!!? A takvo (i još gore) stanje je i u svim drugim institucijama i na svim ključnim mjestima kada je u pitanju bilo što hrvatsko u Republici Srbiji, i sve je u Subotici. Shodno tome ponašaju se bahato, favorizuju sve što je bunjevačko i nipodaštavaju ostale Hrvate.
 
Opasna podjela neshvaćena u Zagrebu
 
No, prava tragedija u svemu tome je da Zagreb nikada nije shvatio opasnu podjelu Hrvata u Srbiji na Bunjevce, Šokce i ostale Hrvate, niti je Zagreb shvatio razliku u ponašanju Bunjevaca i Šokaca u Hrvatskoj i Bunjevaca i Šokaca u Srbiji. Bunjevci i Šokci u Hrvatskoj su ponositi Hrvati, a u Srbiji su sve samo to ne – čast izuzecima! Tako danas, kada su u pitanju Hrvati ovdje, sva moć pripada dvojici subotičkih „bunjevačkih Hrvata“, Slavenu Bačiću, predsjedniku Hrvatskog nacionalnog vijeća, i Tomislavu Žigmanovu, ravnatelju Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, predsjedniku, kako sam kaže, „jedine relevantne hrvatske političke stranke u Srbiji“, DSHV, zastupniku svih Hrvata u Skupštini Republike Srbije i sve drugo vezano za Hrvate ovdje (navodno obnaša 12 funkcija), koji sa tridesetak svojih uhljebljenih poltrona u Subotici (većina „hrvatskih Bunjevaca“) rade što im je volja i čineći pravi kulturološki i politikološki genocid nad ostalim Hrvatima u Srbiji, a prije svega negativnom selekcijom u svemu.
 
A predstavljaju, zastupaju i brane interese Hrvata ovdje tako da to ustvari samo fingiraju, pa Hrvati od njihove „obrane“ nemaju baš nikakve koristi, naprotiv. Koristi (prije svega materijalne) od toga ima samo taj mali broj ljudi u Subotici, koji sluša ovu dvojicu oligarha. Oni pak Zagrebu stalno prenose krivu, uljepšanu sliku o stanju u hrvatskoj zajednici u Srbiji.
 
Tomislav Žigmanov je izmanipulirao i ovdašnju političku scenu i preko srpskih glasova opozicione koalicije došao je do mjesta zastupnika u Skupštini Republike Srbije, ali u njoj do sada nije izgovorio niti jednu jedinu riječ o interesima i problemima Hrvata ovdje, kao i njegov prethodnik „bunjevački Hrvat“ iz Subotice Petar Kuntić za vrijeme cijelog svog petogodišnjeg mandta! Bačić, i posebno Žigmanov, su dokazali da nemaju trunke morala i da su u stanju učiniti sve kako bi opstali u svojim foteljama, zadržali svoje položaje i privilegije. Takvi ljudi ne mogu voditi sebe, a kamoli jedan narod.
 
Hrvati ovdje Bačiću i Žigmanovu više ništa ne vjeruju i oni nigdje ne mogu predstavljati Hrvate iz Repulike Srbije. Oni to znaju i traže da se Hrvatska svađa sa Srbijom oko srpskih zakona jer ne mogu sakupiti 10.000 potpisa Hrvata koji bi tako imali svog pravog zastupnika u Skupštini Republike Srbije i koji bi s punim pravom i otvoreno mogao da zastupa njihove interese. Tomislav Žigmanov želi, opet manipulacijom, ovog puta preko Hrvatske, ući u srpsku Skupštinu sa samo stotinjak glasova svoje rodbine „bunjevačkih Hrvata“ iz Subotice!
 
Bačić i Žigmanov se preko svojih časopisa („Hrvatska riječ“, vidjeti strukturu djelatnika, „Nova Riječ“, vlasništvo Tomislava Žigmanova, i sličnih) i u tzv. Dnevniku na hrvatskom jeziku RTV2 (kojeg je, gle čuda, glavna urednica „bunjevačka Hrvatica“ iz Subotice) hvale nekim svojim uspjesima i svaki čas slave neke svoje uspjehe i jubileje i netransparentno troše novac svih Hrvata u Republici Srbiji. A, primjerice, „veliki uspjeh“, koji neprestano ističu, je da su (za petnaest godina, potrošivši silan novac), obezbjedili udžbenike na hrvatskom jeziku (samo za osnovne škole, i tu je u pitnju samo nekoliko škola)! O tom „uspjehu“ po stoti put piše „Hrvatska riječ“, kao i o „kapitalnom projektu hrvatske zajednice – odgovarajućem rješenju prostora za NIU „Hrvatska riječ“!
 
To što nijedna hrvatska udruga u Srbiji nema svoj prostor se ne spominje, a to što u tim famoznim udžbenicima nema ništa o suvremenoj povjesti Hrvata i o Domovinskom ratu, pa tako ni o stradanjima Hrvata u Srijemu, je vid „izuzetno uspješne suradnje“, kako sami ističu, sa Srpskim nacionalnim vijećem i srpskom političkom strankom SDSS u Republici Hrvatskoj (čitaj, s Miloradom Pupovcem), jer ni u školskim udžbenicima za srpsku djecu (na ćirilici) u Republici Hrvatskoj nema ništa o suvremenoj povjesti Hrvata i o Domovinskom ratu!!! O stradanju Hrvata u Srijemu da ne govorimo!
 
I sve je tako. Zdušno ih financira Republika Srbija (što ne bi!), a sve zdušnije i Republika Hrvatska (valjda misli da zna što radi?), dok hrvatske udruge u kojima se ovdje odvija život Hrvata umiru u besparici i beznađu. Splašnjava i onaj do jučer neuništivi entuzijazam Hrvata u njima, jer sto godina podjela Hrvata na Bunjevce, Šokce i ustaše je previše i za najhrvatskiju dušu ovdje. Veliki Vojislav Sekelj – bački hrvatski književnik, publicist i kulturni djelatnik -je, kada su ga pitali kako vidi hrvatsku nacionalnu zajednicu u Srbiji, rekao: Ne vidim nikakvu zajednicu, ona ne postoji!
 

Branimir Miroslav Cakić

Povezane objave

SRB 2016. – Car je gol

HF

Europol – krajnji cilj svjetskih okupatora

HF

Dogovor(e)na demokracija

HF

Bože sveti, s pravdom se požuri

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više