Istine su krive

Lutam i bauljam mnogim grobištima

 

 

Spoznaja je teška.

Što u tebi jest?

Bol i tjeskoba, gorčina i jad.

Stopa ti je svaka natopljena krvlju…

Svih Junaka Tvojih, a ti si moj grad

Svaki put kad svratim i učinim korak

Strah me nagaziti, na skelet, na žrtvu.

U drhtavoj ruci sliku majke držim…

Vidjeti je želim pa makar i mrtvu

 

Lutam i bauljam, mnogim grobištima

Ne znam, kom bih prije zapalio svijeću

Prečesto ih malo, križam se, pomolim

Znam da dugo ni ja izdržati neću

 

I Dunav je svoje izgubio čari

Sa obale gledam, cvijeće, svijeće plove

U nutrini negdje, kao da ga čujem

Tihim, sivim glasom, On i mene zove

 

I dalje će teći, tamo do Iloka

Znam i njega ista ta tjeskoba muči

A voli Vukovar, ljubavnicu Vuku

Zato već odavna, tužno, sivo huči

 

Nije kao nekad.

Utihnulo sve je…

Svaki mi je korak prožet jakim bolom

Roditelja nemam, prijatelja mnogih

Ni pjesme ko nekad, za velikim stolom

 

Svaki dio stiha ranjava me teško

Al' oni su ovdje, tu u meni žive

Šutjeti ne mogu, morao sam reći

Za sve ove boli 'Istine su krive'…

 

Vladimir Živaljić