DruštvoTri pajdaša by HF19/02/2018 Od selaka do pravoga muža Prvi je prijehal Gubec, Bi se moglo povedat čisti selak, Ni mu se baš dalo delat pa je digel bunu, Počem selak pak je ostal selak, A on dobil žareću krunu. Potem je došel Joža, Ma gde je Gubec bil od nega, Neki čak veliju da je bil Rus, Otem potem, nek im bu. Jedino kaj se zna da je bil metalec I da je bežal za frajlama kakti nori jarec. A za naš horvatski puk, ma živo mu se fućkalo, Bormeš nas je grde zavil v črno i v tugu, Stvoril nam je Bleiburga, Križnega puta i črlenu Jugu. Se razme da to ni bilo v redu, Pa je došel čisti fiškal, pravi muž. Setimo se pokojnega Franca. Štel je imeti se na kupu, I Zagorca i Bosanca. Kaj je, je, priznat vala, Pod negovim žezlom imeli sme Lepu Našu, Stvorili je, temele joj čvrste dali, A potem, potem su je kak ti racu, Se do kosti ščerupali. Pejo Šimić (iz zbirke Licem u lice)