Hrvatski Fokus

Bošnjaci sotoniziraju Ivu Andrića, Erdoğan Orhana Pamuka

 
 
Nikakvu samostalnu odluku, bilo kojeg sadržaja ne može donijeti  bošnjačko čelništvo u Bosni i Hercegovini bez odobrenja turskog sultana Erdoğana. To pokazuje kako Bosna i Hercegovina, onaj dio pod bošnjačkom kontrolom, nije slobodan i suveren, ali i kakvu sudbinu čeka cijelu zemlju ukoliko bi bila okupirana od suvremenih bošnjačkih talibana, koji su devedesetih godina prošlog stoljeća zapjenušeni kao lešinari jurišali na nju. No, dok daytonisti mirno promatraju ubrzanu talibanizaciju i zelenilo beha gradova, sultan Erdoğan je sve dublje u Europi. Kroz amanetiziranu Bosnu i Hercegovinu Turska se neometano približava Beču i Pešti, a uz pomoć davno poslanih tri milijuna Turaka u Njemačku, te milijune planski ubačenih emigranata i pred sve glavne gradove zemalja članica Europske unije.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/02/Mathew-Fathers-Sons-and-the-West-in-Orhan-Pamuks-Turkey.jpg
Nije li, stoga, vrijeme bošnjačkog priznanja da oni više ne vladaju čak ni onim prostorima koje su zločinom genocida osvojili od Hrvata. Ali i da priznaju kako je to razlog njihove daljnje agresije na hrvatski narod i daljnjeg osvajanja njihova teritorija, zamijene za ono što su Turskoj dali u amanet. Danas, to se sve više potvrđuje tročlano Predsjedništvo BiH čine srpski predstavnik Mladen Ivanić, hrvatski Dragan Čović i bošnjački Reçep Tayyip Erdoğan. Bakir je samo papirnato bošnjački predstavnik bez ikakvih ovlasti, koji kao balavac trči i po najmanji savjet, i donošenje bilo koje odluke ide sultanu čija je uvijek zadnja.
 
Čak ni proglašenje počasnim građaninom muslimansko zelenog Sarajeva ne može donijeti niti jedna gradska institucija, kao ni Erdoğanov brat Bakir, bez odobrenja sultan Erdoğana. Nije stoga više strah Hrvata od talibanizacije, već talibaniziranog, nekadašnjeg glavnog grada svih beha naroda, koliki je strah od ubrzane isilizacije, u prvom redu Federacije a zatim i cijele Bosne i Hercegovine. Strah od talibanizacije Federacije, a zatim i Bosne i Hercegovine, je tim veći što na taj zločinački proces ne reagira ni jedna muslimansko-bošnjačka asocijacija, zbog čega se, opravdano, stječe dojam da je to zlodjelo cijelog bošnjačkog korpusa. Zločin udruženog pothvata nije više pitanje gubljenja izgubljenog Sarajeva, već gubljenje europske i nekad multi-kulti Bosne i Hercegovine. I ne samo gubljenje europske već u prvom redu i hrvatske i srpske, kršćanske, Bosne i Hercegovine.
 
Erdoganizacija Bosne i Hercegovine je zapravo otomanizacija s najtragičnijim detaljima iz vremena turske prisilne islamizacije porobljenih beha kršćana. Stoga je erdoganizacija, sada bošnjačkog a kasnije i nebošnjačkih naroda, zapravo poturčenje 81. amanetizirane otomanske pokrajine pred vratima ušutkane i prestrašene Europe.
 
Ako za bošnjačke talibanizirane erdoganiste nije jedan Erdoğanov politički neistomišljenik, književni nobelovac Orhan Pamuk, zaslužan počasni građanin talibaniziranog Sarajeva, onda i ne čudi bošnjačko talibanska agresija na hrvatskog nobelovca Ivu Andrića kojem brišu svaki spomen u književnoj hrvatskoj i beha povijesti. Ono što je hrvatski nobelovac Ivo Andrić pisao o prljavim turskim okupatorima nezasitni krvi porobljenih beha kršćana, stoljeće kasnije piše i jedan turski nobelovac o tim strašnim zločinima Turaka, samo nad drugim porobljenim narodom, Armencima i Kurdima. Zbog te pisane istine obojica nobelovaca su na udaru primitivnih poturčenih sarajevskih vijećnika, koji jedan dan Pamuka proglašavaju počasnim građaninom zelenog Sarajeva, a kad dođe dekret zabrane od sultan Erdoğanu to bez pogovora povlače.
 
Nije li ljudskije, a gdje je ljudsko dostojanstvo u ovoliko sramotnoj bošnjačkoj poslušnosti sultanu, da se ipak, ako smiju, malo približe sultanu i pitaju ga za odobrenje prije negoli sa nekom odlukom izađu u javnost. Erdoganizacija, odnosno talibanizacija Sarajeva, kao početka talibanizacije Bosne i Hercegovine, najjača je potvrda, i pravo, Dragana Čovića na otpor tom zločinu, kojeg on s pravom i razlogom naziva islamizacijom Bosne i Hercegovine, a koji se provodi  pod krinkom građanizacije beha društva. Islamizaciju beha društva vide svi politički slijepci osim Visokog predstavnika i novopoturčenih Bošnjaka, koji iz temelja mijenjaju nacionalno i vjerski šarenu beha sliku. Sve to daje još veče pravo srpsko-hrvatskim čelnicima, kao prvim žrtvama tog zločina u Bosni i Hercegovini na političko zbližavanje kako bi se zajednički suprostavili farbačima Bosne i Hercegovine u zeleno. Njihovo pravo na političko zajedništvo daleko je ispred i veće od prava koje Bošnjaci koriste s Erdoğanom protiv nemuslimana.
 
Jer, bošnjačko turska političko vjerska sprega u Bosni i Hercegovini  je agresorsko-okupatorska, a srpsko-hrvatska je obrambena. Da nije bilo bošnjačko-turske suradnje u procesu poturčenja beha društva, zasigurno da ne bi bilo ni srpsko hrvatske obrambene suradnje. Bošnjačka veleizdaja  Bosne i Hercegovine Turskoj je treće muslimansko zabadanje noža u leđa beha Hrvata. Prvi put nakon iznevjere Referenduma o neovisnosti Bosne i Hercegovine kada su pitanje kojim su Hrvati prisilili svijet da Bosnu i Hercegovinu prizna, posve izokrenuli da ga više ni u najmanjem detalju, ni točki ni u zarezu ne priznaju. Drugi put kada su najbrutalnije udarili im nož u leđa agresijom tijekom građansko vjerskog beha sukoba, s ciljem osvajanja Srednje Bosne i izlaska na more. I treći put kada u daytonskom vremenu Bosnu i Hercegovinu daju u amanet turskom diktatoru Erdoğanu.
 
I zbog toga je dužnost legalno izabranog hrvatskog čelništva učiniti sve, pa i suradnju sa neprijateljem da bi se obranili od agresora i okupatora. Obrambena suradnja i sa crnim i crvenim vragom opravdanija je i daleko pravednija od agresorsko okupatorske bošnjačko-turske koalicije, talibanizacije Bosne i Hercegovine. Narod kojem ništa ne znače književni nobelovci, zapravo je pleme koje živi stoljeća iza i izvan suvremene europske i svjetske civilizacije. Narod kojem je največi suvremeni diktator u svijetu uzor, brat i vođa, najveća je opasnost europskim i svjetskim stečevinama ljudskih prava, vjerskih sloboda i slobode govora. Bošnjački odgovor na pitanje, tko ste i što ste, za koga radite i kakvu Bosnu i Hercegovinu vidite u budućnosti, je li kao tursku pokrajinu, islamski radikalni entitet u Europi povezan sa Sandžakom, Kosovom, Albanijom, preko Cipra sa Turskom, bio bi početak novog teritorijalnog, na temelju novog referenduma, mirnodopskg preustroja zemlje. Samo u novo troentitetiziranoj, cjelovitoj Bosni i Hercegovini ima mjesta za sva tri njena naroda, povezana sa svojim zemljama maticama, Bošnjaci s Turskom, Srbi sa Srbijom i Hrvati sa Hrvatskom.
 

Vinko Đotlo

Povezane objave

Sve više Bošnjaka

hrvatski-fokus

Stiže Thomas Miller – mrzitelj Hrvata

HF

Prijedlog za preustroj BiH

HF

Kohlmannova knjiga i islamski teroristi u Bosni 

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više