Hrvatski Fokus
Vanjska politika

Njemačka podržava Aleksandra Vučića

Bitka za Beograd na zemlji, u zraku i na vodi

 
 
„Ovdje“, ma koji to lokalitet bio, Bernardić i Petrov mjesecima, bez truna političke odgovornosti, sa svojim komesarima Marasom i Grmojom i koalicijskim „specijalcem“ Beljakom, „uvježbavaju ustanak“ (B. Brecht) protiv Martine Dalić – žene koju ni „babe“ ne brane. Vlast, pa i „akademija“, se istodobno muči s time kako upokojiti ZDS (em se mi razmemo), a da crvena petokraka „živi vječno“, uključivo valjda i onu iz Vukovara 1991. Dotle tamo srbijanski vladajući vrh prakticira diplomatsku oluju s jedne i hibridnu protiv Hrvatske s druge strane.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/03/vucic-merkel-1.jpg
Ponavljam gradivo: na vlasti u Srbiji je ista koalicija kao i za Miloševića – SPS, Mali Sloba Dačić, umiveni radikali šešeljevci, Aleksandar Vučić i SNS i preobučeni JUL Slobine Mire u liku onoga Vulina, kažu i dezertera kad je bilo „gusto“. U Srbiji su trenutno aktualna dva procesa, rješavanje statusa Kosova, s pogledom na srpsku republiku u BiH, i beogradski izbori.
 
Srbija među deset glavnih perača novca
 
Sve se događa pod vrstom diktature koju je Vučić zaveo zadnjih godina, pored ostaloga, uvezivanjem vlasti i kriminala. Stigla i međunarodna potvrda – FATF (Financial Action Task Force) međuvladina organizacija za borbu protiv pranja novca i financiranja terorističkih organizacija, stavila je Srbiju na popis deset zemalja u kojima su ova dva zla najizraženija u svijetu, u društvo Jemena, Sirije, Iraka… i kao zadnje Sjeverne Koreje. Važnost ove informacije krije se i u činjenici što su u FATF-u zastupljene zemlje kao SAD, Rusija, Kina, Njemačka, Francuska, Velika Britanija…, ima ih 35. Srbija je dobila relativno kratki rok, nekoliko mjeseci, da stvari popravi naročito u financijskom sektoru, te u prodaji, švercu, oružja. Srbijanski mediji, svi pod Vučićevom kontrolom, ovo su prešutjeli, a ni ovdašnja „medija“ informaciji baš nije dala neku važnost. Trenutak objavljivanja, timing, je znakovit – tjedan dana prije beogradskih izbora. Svejedno, objava vjerojatno ne će bitno utjecati na rezultate beogradskih izbora, nu ostat će Vučiću kao prijetnja.
 
Važni izbori u Beogradu
 
I srbijanska oporba i Vučić drže ove izbore neobično važnim. Oporba se nada kako bi njena pobjeda značila početak, sigurnog, Vučićeva pada, dok bi njemu pobjeda značila kontinuitet pa i učvršćivanje vlasti. Toliko su mu važni da na njih i sam izlazi, kao nositelj liste, kako u Beogradu tako i u još nekoliko gradova (Bor, npr.), dok su mu na čelu liste nestranački uglednici, liječnici, umjetnici, športaši…
 
Pritisak medija, svih televizija s nacionalnom koncesijom, osim američke N1, te tiskanog tiražnog i internetskog smeća (Informer, Telegraf, Večernje novosti…) i dr. na oporbu je strahovit. On se može svesti na jedno: svi iz oporbe su lopovi ili izdajice srpstva. Sam Vučić satima gostuje na raznim televizijama, Pinku, TV Happy, RTS-u… Ako je Fidel Castro satima držao govore, ovaj fenomen satima sam sebe intervjuira. U Vučićevu kampanju uključeni su mnogi srbijanski novinari, a od ovdje poznatijih to su Miroslav Lazanski, inače narodni poslanik SNS-a, i Milomir Marić, te mnogi drugi uglednici. Od političara vjerojatno najviše nastupa Vučićev alter ego, Vojislav Šešelj, inače kancer srbijanskog društva. SNS koristi i razne druge metode pritiska, masovno telefoniranje, obilazak po stanovima, razbijanje oporbenih skupova, podmićivanje potencijalnih birača raznim poklonima… Kako se izbori provode po razmjernom sustavu Vučić se pobrinuo da izađe mnoštvo „lista“ za koje je jasno kako će biti ispod praga a onda još stričeka Victora D'Hondt (1841.-1901.) igra za njega. Oporba pak izlazi razjedinjena pri čemu mnogi tvrde kako je i to Vučićevo maslo pa se ne zna tko je oporba, a tko „oporba“. Ona strahuje i od masovne prijave Vučićevih birača iz provincije u Beograd. Dere ju još, uobičajeno, i anketama, a prema onoj objavljenoj 1. 3. 2018. moći će u Beogradu vladati sam, čak i bez Dačićeva SPS-a. Sve u svemu igre su bezgranične, a rezultati ipak neizvjesni.
 
Srbijanska diplomatska ofenziva
 
Usporedo s ovim „domaćim“ Vučić je u žestokoj diplomatskoj ofenzivi. Ona je povezna s pitanjem Kosova, pregovorima s EU-om, ali i s beogradskim izborima. S kim li se sve Vučić u zadnje vrijeme nije susreo: s Predsjedništvom BiH, s Erdoğanom, a tamo se našao i Bakir Izetbegović, s japanskim premijerom Shinzom Abeom, s našom Predsjednicom, sa Sergejom Lavrovom, Jean-Claudeom Junckerom, Angelom Merkel, Federicom Mogherini (Sofija, 1. 3. 2018. prije je tamo bio i obilazio metro). Vjerojatno sam mnoge i izostavio. Sve te susrete, posebno ove u finišu kampanje za beogradske izbore, uz pomoć prilježnih medija, koristio je u svrhu propagande. „Svjetski putnik“ je i Mali Sloba (nedavno ga odlikovao 'car' Putin) on obilazi i daleke afričke države koje su svojedobno priznale Kosovo sa zahtjevima da ga povuku, u čemu ima i određenog uspjeha. Albanci tvrde kako putuje s koferom punim „love“ i da zapravo otkupljuje priznanja.
 
Ne bi nas bilo briga za sve to kad Hrvatska ne bi bila uključena. Objektivno, zbog geopolitičkog položaja i najnovijeg preslagivanja moći svjetskih igrača, a posebno zbog srbijanske propagandne agresije na Domovinski rat, propagandni udar s jasenovačkim mitom, sve do potpunog nijekanja postojanja Hrvata. Najbolje što im se može dogoditi je da su „Srbi katoličke vjere“, a oni koji to eventualno ne bi htjeli su ustaše, koji se pak mogu i odstrijeliti, virtualno odmah, a kasnije… Razmjeri ove propagandne, „hibridne“ srbijanske agresije najsličniji su onima iz sredine i kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća, a u nekim elementima i žešći. Može se reći kako Srbija, skoro vascela, barem javna jača mišiće na – Hrvatskoj – o svemu smo već pisali. Ovdje pak o tome, uobičajeno, vlada tzv. hrvatska šutnja, muk, pa još na ovim sibirskim temeperaturama… Brrr.
 
Od svih Vučićevih susreta osvrnut ćemo se na onaj s Angelom Merkel. Njemački elektronički mediji, novine i televizije slabo i nikako su o tom posjetu izvještavali, međutim u Srbiji se sad već snivaju, na tim Vučićevim televizijama i portalima, novi, strateški odnosi Srbije i Njemačke. U okviru tih snova sprdaju se i s onim svojedobnim našim „Danke Deutschland!“ zbog kojega se, sa žaljenjem, moram „pokriti po ušima“ i danas. Njemačka će, navodno, uložiti milijarde eura u Srbiju, pored već uloženih, te će ona još i politički, postati njena nova ljubimica na 'zapadnom Balkanu'. Angela će, možda, doći dogodine u Srbiju pa se pokloniti žrtvama u Kragujevcu iz 1941., koje su, usput, Nijemci strijeljali, a Srbijanci – odabrali. Ili obrnuto.
 
Moglo bi se dogoditi da se tamo pomire „pomiješane kosti“, jer u Šumaricama su sahranjeni i njemački vojnici, valjda iz Prvog svjetskog rata. Iz ove zanimljive priče nadaje se kako bi Njemačka mogla platiti priznanje Kosova. U vezi tog „kosovskog čvora“ ponovno se učestalije spominje i njegova podjela pri čemu bi Srbiji pripala Kosovska Mitrovica, a provelo bi se i tzv. njemačko rješenje iz doba Hladnog rata. Njemačka naime nije priznala DDR, ali se nije protivila njenom članstvu u UN-u.
 
Skoro sam zaboravio, ponovo se učvršćuje tradicionalni „zračni most“ Ljubljana -Beograd. Nedavno je na Bledu održana zajednička sjednica vlada Slovenije i Srbije, taj most gradi i Sergej Lavrov – iz Ljubljane je doputovao u Beograd. To kako nas, Hrvatsku i Hrvate – na ruskomSputnjiku kod Lazanskog olajava slovenski veleposlanik u Beogradu, zaboravih mu ime, te kako se ulaguje Srbijancima, toliko je ružno da ne želim ni citirati. Valjda to prati barem tamošnje naše veleposlanstvo, ako. Na kraju bih trebao prognozirati rezultate beogradskih izbora. Volio bi pogriješti, ali „tip Vučić“.
 

Mato Dretvić Filakov

Povezane objave

Putinov “kum” u Sankt Peterburgu bio je Anatolij Sobčak

hrvatski-fokus

Pax Romana i Pax Americana

HF

Manji porezi za Amerikance

HF

Čisti frankistički i fašistički ultimatum

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više