Škola je obvezna ustanova namijenjena prosječnoj djeci s tendencijom podizanja prosjeka na višu razinu
3. ORGANIZACIJA RADA
U organizaciji i u radu škole učenik se priprema za život. Od ulaska u školu, pa sve do boravka u njoj svi organizacijski oblici valjalo bi da su osmišljeni na stjecanju discipline i radnih navika. Uređenje škole, čišćenje okoliša, čuvanje inventara, organizacija sportskih, umjetničkih i drugih aktivnosti je prostor koji zavrjeđuje punu pozornost, a ona nije ni spomenuta. Skupljanje poena temeljem posjeta muzejima, izložbama i drugim obilascima je samo izlika za slabo organiziranu školu. Koristan rad se mora prepoznati u svakoj učionici i u svakom kutku škole i u njenom okruženju. Međutim, zbog onih koji taj prostor napuštaju, naseljava ga ulica s njenim utjecajem.
Uistinu ne vidi se razlog zbog kojeg učenici ne bi održavali čistoću škole i njenog okoliša. Škola bi po tome mogla biti prepoznatljiva. Spomenutu konstataciju nema smisla osporiti etiketiranjem ili drugim konotacijama o vraćanju u komunizam.
4. VRJEDNOVANJE RADA
Za vrjednovanje rada u školi postoje dva temelja. Jedan se očituje znanjem, a drugi ponašanjem. Sve dok nam učenici ulaze u javna prometala s naprtnjačama kao da idu u planinu i sve dok ne ustupaju svoja mjesta u javnom prijevozu invalidnim i hendikepiranim osobama smatrat će se da učenici nisu odgojeni.
Problem je u našem sustavu što su nam nametnute sintagme zbog kojih se nikad ne zna što je učinjeno. Već je spomenuto da plan i program ne mogu ići zajedno, jer jedno je program, a drugo je njegova tehnička realizacija. Ovdje kažemo odgoj i obrazovanje, a pojma nemamo što je to primjereno odgojena osoba? I sve dok se pojmovno i terminološki takve stvari ne definiraju ne mogu se očekivati ni učinci nastojanja. Od numeričke skale nije poznat bolji način ocjenjivanja ma koliko se razlikovale, recimo, petice kao ocjene vrijednosti naučenog ili spoznatog. Naši su učenici definitivno neodgojeni. Od odijevanja do ponašanja imaju silne nedostatke, jer se očito na tome u školi ne nastoji. Posljedica je toga da imamo čak vrlo obrazovane i vrlo neodgojene ljude. Stvari su jednostavne! Znanje (obrazovanje) se mjeri ocjenom, a odgoj ponašanjem koje se ne ocjenjuje već se prepoznaje.
I dok obrazovanje može respektirati individualne razlike, one (individualne) se u odgoju ne mogu tolerirati. Svi se moraju u odgojnim zahtjevima jednako postaviti, a drugo je pitanje tko će to i na koji način prihvatiti. Znanje ma koliko bilo moćno ne smije i ne može nadvisiti pristojnost odijevanja i ponašanja kojemu pribjegavaju umjetnici svojim osobnim umjetničkim slobodama.
5. SVRHA I ZADAĆE ODGOJA I OBRAZOVANJA
Svrha obrazovanja je obaveza elementarne poduke u koju spada prije svega pismenost i omogućavanje kvalificiranosti za čije stjecanje je odgoj neizbježni dio procesa koji započinje u roditeljskom krugu, a podvrgava se školskim i društvenim normama ponašanja, odijevanja, prehrane, prometa i drugih javnih komunikacija, ako to uopće kao zahtjev postoji. Međutim, ako to kao zahtjev ne postoji onda to nemojmo zvati odgoj i obrazovanje, već obrazovanje bez odgoja.
6. NAČELA USTROJA
U mjeri kojom će se teorijske odrednice ugraditi (usvojiti) stjecanjem kvalifikacija za nastavno osoblje i škola će imati jamstvo takve projekcije. Društvo znanja, doživotno obrazovanje, briga za mlade i slične parole nemaju ama baš nikakvog osnova. Sve su to politički osmišljene fraze. Ne može nitko brinuti ili biti odgovoran za osobnu budućnost a kamo li za nacionalnu budućnost.
“Potpuno poštivanje učenika, njegove osobne ideje” nije i ne može biti odrednica. Pojam poštivanja učenika je uzajamni odnos u kojem poštivanje ideje mora imati akademski smisao, pa samim tim u poduci nema mjesta.
Napokon, smisao obrazovanja je u kvalificiranosti koja će, nadajmo se, jednom za svagda eliminirati mentorsku ovisnost i doškolovanje. Doškolovanje je u nas sinekura nastavnika, a ne i potreba onih koji se školuju. S tim, ako težimo Europi, jednom valja stati na put. Naravno, u oblicima koje mi poznajemo.
7. „PREDŠKOLSKI“ ODGOJ
Ne ulazeći u sadržaj već samo u naslov, valja konstatirati da je odgoj uvijek i samo odgoj, pa samim tim predškolski, pa školski, pa visokoškolski ne postoji, ali naši „znanstvenici“ misle da je to predmet znanosti i nastave!? Valjalo bi jednom zauvijek uvesti pedagošku doktrinu i terminologiju koja će se osloboditi konvencija s kojima se dijele društvene uloge na katedrama.
U vrtićima ne bi trebalo provoditi programe već odgojno djelovati, a u tom smislu osobito nastojati na higijenskim navikama i izdašnom gibanju. Po mogućnosti tjelesnom. Ako pak netko misli da se djeca dovode u vrtiće zbog obrazovanja, onda su u zabludi. Roditelji koji rade nemaju izbora. Djecu im valja paziti i pružiti odgovarajuću njegu i nježnost. Sve ostalo je maltretiranje djece ili nadmetanje pedagoga (odgojiteljica) koji se svojim radom nekom udvaraju, a svemu ostalom prkose. Naravno, stvari ne bi valjalo generalizirati, već jednostavno ostaviti prostor i za programe prema kojima se mogu odrediti roditelji. Međutim, primarno je čuvanje i njegovanje djece u vrtićima.
8. OBVEZNO ŠKOLOVANJE
Jasan pristup u prethodnim poglavljima logično se nastavlja i na sva ostala. Riječ je prije svega o tome da su interdisciplinarni, kako se to kaže, stručnjaci uzeli stvari u svoje ruke. Jednostavno nitko od njih više ne ispušta ono na čemu ima izgrađenu karijeru, a osobito znanstveni status. Nastavni proces vrlo je jednostavan! Nažalost znanstvenici su komplicirali proces i bojim se da je to začarani krug iz kojeg nema, ako ne bude bilo preustroja, izlaza.
ZAKLJUČNE NAPOMENE
Čini se tragičnim “bogatstvo” formulacija i naslova s kojim se vrši rečenična i pojmovna kontaminacija. Zato bi valjalo na kraju ovih opservacija dati zaključne natuknice s kojima se obuhvaća cjelovit pristup koji asocira na labirint kojemu nedostaje Arijadna.
– Škola je obvezna ustanova namijenjena prosječnoj djeci s tendencijom podizanja prosjeka na višu razinu, a najveća je mudrost, za sposobnost ili znanje ustanoviti programski sadržaj primjeren prosjeku, te na istom načelu određivanje minimuma zahtjeva u tom smislu;
– Škola se ne smije baviti darovitim pojedincima, ali ako ima uvjete za njihov razvoj dužna ih je pružiti u glazbi, crtanju i tjelovježbi (sportu). Međutim, teško je pretpostaviti da je neko dijete već u osnovnoj školi naklonjeno znanosti, a ako i je onda mu učitelji samo smetaju.
– Uvijek valja imati na umu da društvo svoj napredak ne duguje darovitim pojedincima, već prosječnim ljudima. Daroviti traže uvjete i ako ih ne nađu u svojoj sredini, onda odlaze tamo gdje imaju uvjeta, a to znači i sredstava za izražavanje njihova dara.
Između programa rada i plana valjalo bi napraviti jasnu distinkciju kao i između odgoja i obrazovanja. Pri tom valja dati do znanja što je to nastavni program s kojim prvo mora ovladati nastavnik (a tu činjenicu u nas nitko ne provjerava, nap. Ž. M.), a učenici onoliko koliko mogu što se ocjenjuje skalom od 1 do 5. Plan rada je razrađivanje programa na nastavne jedinice koje služe kao potrebno vrijeme za učeničko ovladavanje nužnim znanjem. Naravno, da pri tom ima nastavnika koji imaju više ili manje smisla za prenašanje znanja. To su, kako se to kaže, bolji ili lošiji metodičari. Program može biti ostvaren i bez plana rada, a mnogi ostvareni planovi ne moraju ispuniti programska očekivanja učenika, jer im može biti neprimjeren. Program ili osoba koja ga provodi?
Nužno je biti siguran da se obrazovanje ocjenjuje, a odgoj se prepoznaje ! Škola i učitelj u njoj dužni su utjecati na sve što se smije, a što se brani. Što je lijepo, a što je ružno. Što je dopušteno i što se ne dopušta (…) i (…). Organizacija rada jedan je među postulatima kojima škola postaje uzor javnom djelovanju i ponašanju. Dio organizacijskog minimuma može propisati Ministarstvo kao zahtjev da učenici brinu o higijeni u školi i njenom okruženju. Nastojati na strateškoj odrednici i filozofiji života s kojom svaki učenik mora živjeti i u programima ovladati zahtjevom da se prirodne ljepote Hrvatske pretvore u resurs ili prirodno bogatstvo. To traži temeljit pristup u izradi programa i u pisanju udžbenika. Slogan: Voda i zrak su besplatni, ali do čiste vode i do čistog zraka bit će sve skuplje doći!” je nešto što valja pokrenuti. Ako ne to, onda nešto pametnije, što mobilizira.
Sve što društvo zanemari u odgojnim zahtjevima njegovi građani plaćaju sudu i policiji. Ako Vlada prihvati tjelovježbu i sport kao javni interes sa strateškim pretpostavkama realizacije nacionalnog programa, škola će imati posebnu i važnu ulogu u nastojanju da Hrvatska postane sportska nacija, a to je isto tako jedan od mogućih pristupa da tjelovježbom i sportom pridonosimo načinu života i rada u zdravom okruženju bogate prirode.
Abstract:
Education is an individual's ability, and upbringing is a social obligation of all subjects taught. Educated and uneducated must be socially agreed. Everyone has to know what is nice and ugly, good and bad, allowed and forbidden, beneficial and harmful. This is a precondition for creating discipline of work and responsibility. The foundation for social consciousness is the great mistake of socialist pedagogy that the practical mind does not respect. Preserving nature should be "nurtured" whit philosophy of life that would be included in all teaching subjects, and it should first be initiated by selecting and disposing of garbage; it is not only physical but political, educational and scientific. Croatia has the beauty of nature. It would be wise to turn beauty into wealth with a syntagm: "Air and water are free, but clean water and air will be expensive to come!" Reform that is offered only in the title have upbringing, and it is well known that the work and responsibility to which it belongs and the preservation of nature can not be achieved without the discipline of upbringing, wichs forms mentality.
Literatura:
