Hrvatski Fokus

Bošnjaci oponašaju Erdoğana u svim nedemokratskim potezima

 
 
Najopsniji imperator današnjice, koji obnavlja granice najkrvoločnijeg i najbrutalnijeg carstva koje je prvo u ljudskoj povijesti počinilo genocid, i konfesiocid, njih nekoliko nad različitim pokorenim narodima, turski predsjednik Erdoğan zaprijetio je i maloj i jadnoj Americi. Jer kaže sultan Erdoğan prestrašenoj i nemoćnoj suvremenoj svjetskoj velesili Americi „Jasno je da oni koji kažu da će agresivno odgovoriti ako nas napadnete nisu nikad iskusili otomanski udarac".
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/03/Ottoman-empire-coat-of-arms.jpg
Erdoğanova je to prijetnja američkom predsjedniku koji se suprotstavio u Siriji sultanovom vojnom izlasku na nekadašnje granice otomanskoga zločinačkog imperija. Prijetnja je ozbiljno primljena, i jadni američki predsjednik povukao je svoje snage iz Sirije i tu zemlju prepustio tursko isilovskoj koaliciji, vojno terorističkim islamskim snagama koji masakriraju kršćane i brišu im svaki trag kamo prođu. Isto kao što je činilo, i učinilo, sultanovo Otomansko carstvo nad porobljenim narodima i državama. Napose brutalno nad porobljenim kršćanima u Bosni. Najstravičniji primjer, spomenik Osmanlijama, nekažnjenim genocidistima i konfesiociodistima, je po nekim turskim granicama raskomadana i trajno podijeljena Bosna i Hercegovina. I to je snaga koju demonstrira sultan Erdoğan i kojom prijeti Americi, da je ne pokušava zaustaviti na putu izlaska na otomanske granice danas u Siriji a sutra u ostatku svijeta. U prvom redu u Bosni i Hercegovini.
 
Vrlo ozbiljno i zastrašujuće prijeteći sultan je najavio ponovni turski izlazak na granice Osmanlija, a to znači čak i osvajanje Rima, te rimsku baziliku poput crkve Svete Sofije pretvoriti u džamiju. Njegovi koalicijsko politički vojni partneri isilovci već su davno kazali da im je cilj osvajanje Rima, jer bez te islamske pobjede nema mira u svijetu. Za tako velike planirane vojne pobjede osvajanja svijeta Erdoğanu više nije dovoljno sto milijuna Turaka koje bi protiv sebe imao svatko onaj tko bi dirnuo u dobiveni amanet, što mu ga u Bosni i Hercegovini  darovao veleizdajnik i ratni zločinac Alija Izetbegović. Tko bi pokušao dirnuti u beha vezira Bakira.
 
Uvidio sultan da je sto milijuna odraslih Turaka malo protiv Amerike i svijeta, i ubrzano krenuo u novačenje i askeriranje dječaka u Bosni i Herecgovini, a djevojčica u Turskoj. Jedan novi, Erdoğanov način, janjičarenja djece. Koliko je ozbiljno i ubrzano krenuo, a porazi njegove vojske u Siriji od kurdskih boraca za slobodu i neovisnost, potiču ga na sve veće i opširnije pripreme djece za rat, govori činjenica kako je u amanetiziranoj Bosni i Hercegovini, dakako na svu sreću sada samo pod bošnjačkom kontrolom, osnovao centar za vojnu obuku dječaka od 7 godina pa na više, a u Turskoj centre za ratnu obuku djevojčica od 5 pa nadalje. Kako ne bi pred svijetom ponovno otimao mušku zdravu kršćansku djecu od roditelja i odvodio ih u sepetima na prislnu islamizaciju i pripremao za hrabre ratnike, sultan uz pomoć vezira Bakira, i onih koji su ostali u Bosni i Hercegovini poslije poraza Osmanlija, u vehabijskim entitetima na okupiranoj beha zemlji, provodi pripreme askera, dječaka, za rat protiv Amerike i svijeta. Djevojčice priprema za rat u Turskoj da ne bi došle ni u kakav dodir sa nevjerničkim Zapadom.
 
Zlouporaba turske i bošnjačke djece za rat i terorističke akcije protiv  „nevjernika" nije izuzetak u muslimanskom svijetu, već  praksa koju  slobodni i demokratski civilizirani svijet zapadnih vrijednosti preko televizije gleda desetljećima. Nema dana u godini kada se svijet ne zgraža pred slikama muslimanske djece kako se raznose u samoubilačkim akcijama, kako svirepo ubijaju označene i izmišljene neprijatelje. No ovaj tursko bošnjački proces vrbovanja i pripremanja djece za rat je samo prvi javno objavljeni, i od turskog lidera priznati  i svijetu pokazani primjer, kao i onaj bošnjački na jezeru Jelen kod Tešnja.
 
Na teritoriju pod bošnjačkom kontrolom, i onom u ratu okupiranom hrvatskom, realiziran je demografski ratni plan bivšeg poglavara IZ BiH Mustafe Cerića o dužnosti svake Muslimanke da mora roditi najmanje petero djece, dvoje za sebe a troje za BiH. Očito da su askeri u vojnom centru za obuku kod Tešnja onaj višak, onih troje za Bosnu, Cerićevi borci za BiH, kojima se mozak ispire do ispražnjenosti u kojoj mora i može obitovati jedino mržnja, nagon za ubijanje, terorizam i zločin. Ne treba se upuštati u duboka razmišljanja pa vidjeti šta bi čekalo i hrvatsku djecu u Federaciji BiH ukoliko bi taj entitet u potpunosti, po neizmjenjenom Izbornom zakonu, osvojili Bošnjaci. Bila bi djeca askeri. Bilo bi to zasigurno daleko teže vrijeme od onog njihovih vršnjaka iz perioda turske zločinačke okupacije  djedovine im.
 
U to strašno vrijeme sve ih dublje uvlači ratoborne prijetnje vezir Bakira, koji na svako hrvatsko ukazivanje nepravde i nepodnošljivosti življenja u nejednakosti i neravnopravnosti, prijeti novim ratom. Što je više obučenih dječaka askera u BiH, i djevojčica u Turskoj, bošnjačko turski čelnici su sve drskiji i ratobojniji u ponašanjima i prijetnjama. Iz ovog zaista predratnog stanja, iz kojeg je mali korak u ratno, što ga Bošnjaci pripremaju, i stalno zagrijavaju, vidi se i razlog bošnjačke manipulacije sa hrvatskom školskom djecom, koja ima za cilj gašenje dviju škola pod jednim krovom. Zapravo gašenje hrvatske škole kako bi se lakše manipuliralo i sa hrvatskom djecom koja bi bila primorana ići u istu školu sa bošnjačkom, budućim askerima.
 
Ništa manje nije vidljivo u svemu tome i bošnjačko protivljenje izmjenama Izbornog zakona u BiH. Treba sve učiniti, a i čini se da hrvatska djeca zajedno sa svojim roditeljima ne prolaze, ne odrastaju, ne sudjeluju u demokratskom procesu biranja vlastiti političkih predstavnika. Taj im posao, tu nacionalnu dužnost i obvezu demokratskih vrijednota Bošnjaci nastoje da im zauvijek otmu i zabrane, pokazujući se dobrotvorima, mi ćemo to obavljati za vas. Bošnjaci im govore,mi ćemo birati naše, kao predstavnike vaše.
 
U takvoj amanetiziranoj Bosni i Hercegovini koalicija sultan Erdoğan i vezir Bakir drži taocima sve nemuslimane unitarističko centralističkom politikom, koju opravdavaju, u slojevitoj i nacionalno vjerski podijeljenoj zemlji suverenih i konstitutivnih naroda, neprihvatljivim  i neprimjenjivim demokratskim vrijednostima, „jedan čovjek jedan glas“. Demokratska vrijednost Zapadnog svijeta, jedan čovjek jedan glas, izvediva je i primjenjiva u nacionalnim beha entitetima, bošnjačkom, srpskom i hrvatskom. Što je jedino pravedno i trajno rješenje beha problema.
 
Da je neprihvatljiva u Bosni i Hercegovini, da je nedemokratska, da je diktatorska brojnijeg nad malobrojnijim narodom, pokazuje muslimansko bošnjački „demokratski“ izbor Željka Komšića za hrvatskog člana tronacionalnog beha Predsjedništva. Kada bi se ta „demokratska“ formula, na bošnjački način, primjenjivala u  dvoentietskoj i tronacionalnoj Bosni i Hercegovini u Predsjedništvu BiH uvijek bi bila tri Bošnjaka muslimana, i predstavljali bi Bošnjake, Srbe i Hrvate. Zapravo predstavljali bi svoj bošnjački narod.
 

Vinko Đotlo, Švicarska

Povezane objave

Pusta stoljeća

HF

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija prijeti Milanoviću odsijecanjem glave

hrvatski-fokus

Nema izbora bez izmjene Izbornog zakona

HF

Nastavak turskog konfesiocida

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više