Ima li nade, domovino moja?

Uvijek je izdajnika bilo…

 

 

Ima li za nas nade, Domovino moja?

Zgrožen sam spoznajom da kroz burnu povijest

Ništa ne naučismo ni od Turaka, ni od Srba,

Ni od Švaba, Mlečana ni Mađara.

Za svake vlasti iz smrdljive kaljuže na površinu

Uvijek ispliva kritična masa prljavih „fukara“.

Razne su percepcije, tko je stvorio Lijepu Našu.

Većina nas misli običan puk i iskreni domoljubi.

Je, friška figa. Mi smo samo bili obični pijuni

Koji su za svaki pedalj zemlje krvarili i ginuli

Dok su Jude ponovo okretali kapute

I isključivo se za svoje pozicije brinuli.

 

Dok je trajala rika topova, palež i jauci,

Novo presvučeni su kovali mračne planove

I razvrstavali puk na lijeve i desne,

Pomno prebrojavajući krvna zrnca i grupe

Sikćući kao guje iz kamena

Duboko u podzemlju iz mišje rupe.

 

Kad je to krvavo zlo konačno utihnulo,

I kad se odsanjao sedam stoljetni san

I konačno se rodila dugo očekivana Lijepa Naša.

Kurvini je sinovi za šaku dolara baciše u ralje

Bjelosvjetskih probisvijeta, sotonista i orjunaša.

 

Bože moj, kakvo ružno otrježnjenje.

Tko zna po koji put se ponavlja crna povijest.

Ponovo smo postali u vlastitoj zemlji vazali i sluge.

O Lijepa Naša, ima li nade da u zadnjoj rundi

Ostaneš na nogama protiv izdaje egzodusa i bijele kuge?

 

Naravno da ima!

Ako ćemo napuniti arenu,

S tobom skupa udarati i udarce primat

I maknuti s trona poltrone i gnjide 

Koji Hrvatsku nit' čuju nit vide.

 

Pejo Šimić