Andrej Plenković i poslušnici

Predsjednik se služi metodama koje su rabili svi populistički diktatori svih vrsta totalitarizama

 

 

Pismo HDZ-u

Kako vidimo i pratimo vijesti u medijima vaš predsjednik nastavlja s procesom ratifikacije Istanbulske konvencije, usprkos tome što je najmanje 80 posto hrvatskih građana protiv te neprirodne i antikršćanske tvorevine neoliberalističko-globalističkih, iliti soroševsko-masonskih jazbina ili svjetskih krugova zla i tame. Baš ga  briga! Najveći dio pripadnika otpora tim antinarodnim krugovima (sjetimo se njihove uloge  u borbi protiv hrvatskog naroda u Domovinskom ratu!) pripada upravo vašim članovima i glasačima, koje vaš predsjednik, kako to kaže želi senzibilizirati, drugim riječima prisiliti ih da promijene svoje mišljenje i zdravi razum. To je već učinio s najvećim brojem visokih dužnosnika u stranci, uključujući i viteza demokršćanstva, akademika i hrvatskog pjesnika Željka Reinera. Gordan Jandroković i slični se podrazumijevaju – oni su dovoljno senzibilizirani.

No, ono što morate zapamtiti, i vi i vaš predsjednik, koji tako uspješno narkotizira i duhovno, a vidimo sve više i materijalno uništava hrvatski narod: da je iseljavanje našega naroda sve veće, da su demografski podaci sve lošiji, da padaju brojni agregati gospodarskog razvoja, da EU poručuje da smo među zadnjima u Europi po provedbi nužnih reformi i među zadnjima po povlačenju sredstava iz fondova EU-a, itd., da su na domaćem planu rastrojavanje vaše stranke i podjele u našem narodu sve veće, da su sve veće potpore udrugama i pojedincima koje promiču antihrvatski i antikršćanski svjetonazor – koji se na različite brojne načine aktivno bore protiv naše domovine.

 

Danas su Katolička Crkva, njezini biskupi i intelektualci, katolički laici na prvom mjestu. Mogli bi objaviti knjigu o tom manijakalnom djelovanju na svim područjima našega društva. Naravno, za vašega predsjednika i njegove poklonike to je pitanje demokracije, jer upravo on daje njima najviše vjetra u leđa. Ali, ne daj Bože da se netko od već makar malo senzibiliziranih Hrvata nastoji braniti, onda na scenu stupa rječnik tzv. ustaštva, ognjištarstva, zatucanosti i sličan vokabular. A tisuće udruga su spremne! Doista, treba te Hrvate senzibilizirati. Treba ih suočiti s prošlošću! A udruge nagraditi s novcem hrvatskih poreznih obveznika.

 

No, zapamtite: naš je narod u svojoj dugoj povijesti proživio provale i uništavanja od Mongola, Osmanlija, Mlečana, Habsburgovaca, Mađara i mađarona, Karađorđevićevih žandara i domaćih orjunaša, četnika Draže Mihailovića, Titovih staljinista i njegovih poslušnika u Hrvatskoj: Bakarića, Blaževića, Baltića, Dragosavca, Vrhovca, Bilića i ostalih; Slobodana Miloševića, Ratka Mladića, Vojislava Šešelja, đenerala Kadijevića, Šljivančanina, Radića, Šoškočanina…, pa će tako proživjeti i ovo danas ružno vrijeme koje je veoma slično onom rankovićevskom. Ako ne i gore. U odnosu na ranija vremena uvijek se bjelodano znalo tko su ti vanjski i unutarnji neprijatelji. Ali, danas su oni izmiješani s brojnima u samoj vlasti. No, ovaj narod proživjet će vrijeme vašega predsjednika Plenkovića, Jandrokovića, onog glasnogovornika vaše stranke u Saboru – koji nije naučio hrvatski književni jezik, i njima sličnih.

 

Bez obzira na izdašne darove koje isporučuje (Pupovcu, brojnim udrugama za brojne projekte itd.) hrvatskim neprijateljima na svakom koraku. Tako će i na Istanbulskoj konvenciji zaraditi kojekakve udruge antihrvatskog predznaka. Plenkovićeva „demokršćanka“ Dubravka Šuica kaže da će godišnji trošak implementacije Istanbulske konvencije našu zemlju koštati oko milijardu kuna!?, dok nam propadaju brodogradilišta, kutinska Petrokemija, ostatci naftnog gospodarstva, tisuće malih i većih gospodarstava, dok je preko 300.000 naših građana u dužničkom ropstvu, a svakodnevno autobusi i zrakoplovi odvoze hrvatsku mladež diljem svijeta. Dok ovo pišem slušam na televiziji izjavu izvjesnog ministra Pavića kako će mirovinska reforma doći na dnevni red koncem ove godine! Ali dotični nije zaboravio kako moramo ratificirati Istanbulsku konvenciju. Senzibilizirani ministar.

 

No, valja se zapitati a kome to u EU-u treba čovjek koji je najnepopularniji u zemlji Hrvatskoj, za čiju vladu najveći dio građana drži da ide u pogrješnom smjeru, koji ne rješava vitalne probleme građana ove zemlje, koji po mišljenju europskih vlastodržaca vodi Vladu koja je po nužnim reformama na zadnjem mjestu u Europi, koji je totalno razjedinio i posvađao hrvatski narod na radost njegovih brojnih neprijatelja, koji je izvrgnuo ruglu svjetonazor stranke koju vodi a na čijim je temeljima dobio izbore te koji na primjeru te famozne konvencije obezvrjeđuju mišljenje hrvatskih građana i sl. Komu taj treba?

 

Preživjet ćemo mi zbog pojave ljudi poput Marina Strmote, Mirka Matića, Roka Antića, i daj Bože novih i brojnijih. Oni su naši vitezovi, vitezovi obrane domovine i njenih vrijednosti. Te i slične ljude ne će moći Plenković senzibilizirati i upregnuti u kojekakve konvencije radi vlastitih interesa i probitaka. Sutra će isti na zov svojih gospodara otići na novi zadatak (ne daj Bože u ime Hrvatske!), ali kako će hodati cestom, svojim gradom i selom, ovom zemljom, razni jandrokovići, murganićke, bačići i njima slični?! Ili imaju debelu kožu kao i vaš predsjednik!? Ono što vaši članovi i mi glasaći nedovoljno prepoznajemo način je na koji vaš predsjednik senzibilizira – čitaj destruira, manipulira, pravi budalu od našega naroda i države. Radi se o metodama koje su rabili svi populistički diktatori svih vrsta totalitarizama. Primjerice, on odlazi na grob prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana u zadanim prigodama – potapša vijenac, zapali svijeću… Eto slike za javnost. No, na javnoj se sceni odvija pravi proces detuđmanizacije. Plenković se naoko suprotstavlja svim oblicima totalitarizama: fašizmu, nacizmu i komunizmu, na ovaj zadnji obvezuju nas rezolucije EU-a, Vijeća Europe i Europskoga Parlamenta, no kumuje tzv. dokumentu o suočavanju s prošlošću u kojemu je ovaj zadnji „slučajno“ ispušten. Naravno, nema on ništa ni sastavom članova tog tijela u kojem je većina privržena totalitarizmu pod kojim je hrvatski narod doživio veća stradanja od svih agresora u povijesti – zajedno.?! Plenković poštuje hrvatske branitelje, no preko svoje ministrice kulture, Vlada i Ministarstvo kulture financiraju filmove koji na najprljaviji način govore o hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima i „privilegijama“. S ministricom prima i daje podršku Hribarovom HAVC-u – tobožnjoj slobodi stvaralaštva.

 

Nakon godišnjice pokušaja rušenja dr. Tuđmana na Trgu bana Jelačića u organizaciji Radija 101, prima u ljubazni razgovor organizatore iz tog propalog i financijski kontaminiranog medija. Plenković na sva usta govori kako treba sankcionirati zločine u Domovinskom ratu, ali kada gledamo emisije na televizijama, vidimo da za nedjela prema hrvatskim braniteljima i civilima malo tko odgovara! Ili se postupci pokreću s dvadesetak godina zakašnjenja. Što je poduzeo oko toga, ali ako se spomene neki hrvatski pozdrav od naših branitelja, koji bi sličio nekom iz NDH ili su ga rabile legalne hrvatske snage tijekom rata, eto Plenkovića! Plenković svake godine, uz odlazak na pravoslavni Božić, pohodi i katolički, pa se koji put godišnje susretne i s kardinalom Bozanićem. Sjećamo se izjava kako je HDZ demokršćanska stranka! A ono, njegov savjetnik za medije kreće u  boj protiv sisačkog biskupa Košića (kao i uvijek on s tim nema veze!?) Njegova predvodnička uloga u ratificiranju Istanbulske konvencije, novi je nož u leđa katolicima u našoj Domovini, ali i svjetonazoru stranke koju vodi.

 

Nema tako davno kako je u Hrvatskom saboru izjavio, prema sjećanju, kako može što hoće! Tako nešto u našoj povijesti u Saboru nitko nije izgovorio. Ne zato što su neki od tih ljudi bili blagonakloni Hrvatima, već su imali makar trunku respekta prema mjestu na kojemu govore i narodu kojemu se obraćaju. Jeste li vi u stranci kazali koju kritiku na takvu aroganciju i cinizam prema zastupnicima koje su izabrali hrvatski građani. Niste! Zašto? Zato što se slažete s njom ili ste već dobro senzibilizirani pa ste postali „bolji“ učenici od svojega učitelja!? Jedan u nizu primjera su tragične poplave i događaji u Hrvatskoj Kostajnici. „Premijer“ dolazi skrušeno zabrinut za stradanja ljudi i njihove imovine nudeći svesrdnu pomoć Vlade! No, koju minutu kasnije na ekranu se pojavi čovjek iz toga grada koji u nevjerici o pomoći kaže „kako tu u zadnje tri godine nije zakopana ni jedna lopata kako bi se saniralo područje“. A svi su o tome sve znali. Pa i desetak dana prije ove tragedije. Ali, efekt je tu. Ja pomažem. Ja brinem. Ništa dotični nije znao ni o plaćama Ramljakovih konzultanata?!  I tako u nedogled.

 

A samo nekolicina u vašem Predsjedništvu i tzv. Nacionalnom vijeću imaju svoj, a ne Plenkovićev stav. Jadno, bijedno i žalosno. Naposljetku, njegov opstanak na čelu Vlade jamče snage, od kojih je jedan u nizu (Pupovac) u vrijeme Domovinskog rata govorio o tisućama pokrštene djece. Naravno, srpske djece. Od koga? A od koga drugoga nego ustaša! Naravno bestidno i lažno. Eto o takvima ovisi opstanak Plenkovićeve vlasti ali i strahovi za ovaj narod i državu. Zbog toga će dotični još žešće nastaviti senzibiliziranje hrvatskog naroda i njegove države. Znade „suvo zlato“ što radi. I znade da mu nitko ništa ne može, dok u vašoj stranci i u našem narodu, postoje brojni izdajnici i hulje.

 

Naposljetku, uputio sam vašoj stranci brojna pisma, stranci za koju sam vjerno glasao na svim izborima – a da nisam njezin član, misleći da na ta pisma imam pravo. U najboljoj nakani. Ponovno to činim i činit ću sve dok će vas (i nas) voditi kojekakvi suvozlati Plenkovići – dođoši iz nigdine, i od nama nepoznatih gospodara, da razbijamo tamu, maglu i propast koju nam donose,  i sve, dok kao nada postoje strmote, matići, sntići…

 

Završio bih riječima velikog A. G. Matoša: Hrvatska već vidje dosta raznih čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda“. Završio bi ovo pismo, koje, bojim se, nikome u vašoj stranci ništa ne znači, Matoševom „Starom pjesmom“ koja je u svoje vrijeme 1909. (a danas je isto, ako ne i gore) govorila/ govori o inertnosti hrvatskog čovjeka, njegovoj uskogrudnosti, pomanjkanju borbenosti i buntovnosti, malograđanštini, pesimizmu, depresivnosti, izdaji, propasti… Možda će ipak tko pročitati, ako ne moj tekst – što je manje važno, a ono Matoševu pjesmu, koja je za nas uvijek presudna. Poslušajmo Matoša dok još možemo, dok i on ne bude od novih gospodara i senzibiliziranih Hrvata (čitaj izdajnika) proglašen ognjištarem, i dok možemo čitati i recitirati stihove na hrvatskom jeziku, odnosno dok, poput Istambulske konvencije, ne dobijemo zajednički jezik, rodnu ideologiju i definiciju obitelji u kojoj ne postoje ni otac ni majka, već roditelj br. 1. – 2. baš kao u koncentracijskim logorima. Možda i broj tri?!

 

Stara pjesma

 

O, ta uska varoš, o, ti uski ljudi,

O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,

O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,

Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!

 

Čemu iskren razum koji zdravo sudi,

Čemu polet duše i srca koje sniva,

Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,

Usred kukavica čemu krepost diva?

 

Među narodima mi Hrvati sada

Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,

Osuđeni pasti i propasti bez časti.

 

Domovino moja, tvoje sunce pada,

Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,

Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.

 

Mijo Ivurek, Zagreb