Kuda ploviš, Dubrovniče?

Franković se od Vlahušića pokazao bolji skrbnik o baštini Grada i okolice

U autorskom tekstu "U čast Lukši Beritiću i Dubravki Beritić" mr. sci. Maja Nodari piše: "Mirno možemo reći da je njihovim radom i angažmanom završilo ne samo jedno razdoblje u zaštiti Dubrovnika, nego zaštita Grada i njegova prostora uopće. Ova bi se konstatacija dala razložiti na brojne sastavne elemente. Na onaj ljudski faktor, manje spreman na žrtvu, slabiji pred egzistencijalnim ucjenama, lošije obrazovan. Na činjenicu da je kapital opasniji razarač od ideologija. Na sve zahlađeniji odnos zaštite i planiranja. Na zaborav stvarnosti i virtualizaciju svijeta pod nogama.

Maja Nodari

Kritike upućene na račun današnjih konzervatora nisu samo posljedica nerazmjera prethodnika i nastavljača… U mnoštvu promjena trebalo bi ipak poći od golemog izazova prijelaza… u novi društveno gospodarsko politički sustav, još izazovnije promjene vlasništva, ali i promjene stavova i senzibiliteta kada su u pitanju povijesne vrijednosti i kulturna baština, najposlije struka u škarama između tranzicije, globalizacije i vlastitog dostojanstva (autorica ističe početak negativnog procesa nakon potresa 1979. godine). No ništa ne boli tako jako kao nemoć suprotstavljanja silama raznorodnih i destruktivnih interesa u praksi. Od investitora do interesnih grupa lokalne i državne vlasti, zbog čega se kriteriji struke u kliještima birokratizacije – ili otvoreno ne uvažavaju ili se jednostavno u praksi ignoriraju (ne bi se to moglo da je struka jedinstvena; tko može manipulirati sa stručnim i moralnim čovjekom poput dr. Vinicija Lupisa, op. T.T.).

Užurbanost kapitala i profita ruši sve pred sobom. Otkida komade zavičaja, slabašno i površno poznavajući znanost urbanizma, stvara prometne i ljudske konflikte, a spomenike tretira kao robu koja se prodaje i preprodaje, prazni jezgre povijesnih gradova, drastično mijenja dubrovačke kuće i palače (da ne bude sve crno ističem bračni par Dabrović kao primjer kako se rade interijeri, op. T.T.) i tretira ih kao tržišno dobro, izraženo u tisućama eura, mijenja sliku iz negda kultiviranog u kaotični krajolik. Sve i da su nakon naših uvaženih konzervatorskih prethodnika odgojene i generacije sposobnih konzervatora (a nisu, jer to iziskuje veličinu samozatajnosti), teško bi bilo primjereno djelovati u vrtlogu spomenutih promjena kraja XX. stoljeća".

Dodajem (T.T.) pozitivne promjene da je ipak DPDS kao skrbnik o baštini pobijedio u sukobu sa dr. Androm Vlahušićem i onima koji u Gradu vide isključivo kokoš od zlata (niti je doktor budala, niti su DPDS-ovci anđeli, ali ipak na njihovu sam stranu stao jer kao organizacija temeljno rade više koristi nego štete), gradonačelnik Mato Franković je dao očistiti srednjovjekovnu kanalizaciju zatrpanu do vrha najviše "zahvaljujući" restoranima, novi projekt Belvederea je uljuđen, odustalo se od Gornjih horizonata kojima se htjelo dio voda Neretve usmjeriti na Trebišnjicu, odustalo se od HE Ombla, a što će i kako će biti na Srđu je otvoreno pitanje budućnosti. Krenulo se u obnovu divne tvrđave na Prevlaci koja će biti i prostor Pomorskog muzeja austrougarske mornarice, ali i mjesto kulturnih događanja, tu je i romanička crkvica sv. Joakima u Višnjićima, Park Orsula gospara Vidaka itd. Silni novac koji Grad zarađuje mora se potrošiti na obnovu ljetnikovaca, na bolju protupožarnu zaštitu na Lokrumu i povećanje i uljepšanje Botaničkoga vrta, te spasilačke službe na moru i priobalju.

Teo Trostmann