Zašto ne s križem pred farmaceutski kompleks?

Nije li ovaj performans s križem organizirao farmaceutski lobi

Najprimitivnijim ali ujedno i najopakijim oblikom lova na ljudske duše smatram demagogiju – došla „odozgo“ ili „odozdo“ , pri čemu je ova usporedba potreba za lijekovima teško bolesne djece s troškovima nabavke borbenih zrakoplova na njenom dnu. Još kad se akcija „začini“ s nošenjem križa oko Uskrsa od Rijeke do Zagreba… Pa još kad se drveni križ, navodno težak tek dvadesetak kilograma od Rijeke do Zagreba nosi kao štafeta…, zaustavit ću se na pola rečenice. Ako se onaj koji je (sam?) pokrenuo ovaj performans s križem odlučio na takvo što, onda je bio red da ga sam i nosi, do iznemoglosti, pa makar pritom ne dostigao cilj, Zagreb. Cilj bi ionako postigao ma gdje se zaustavio s križem i s ovim „naslovom“ akcije. Ima li naime igdje na svijetu i takva budala koja bi se usudila i pomisliti kako lijekovi za nejaku, nevinu, bolesnu djecu nemaju moralni prioritet u odnosu na borbene zrakoplove. Nema, pa je već stoga ovakva akcija-predstava nepotrebna i suvišna.

I sad dolazimo do nekoliko „ali“. Ali Hrvatska se, primjerice, ponovno počela naoružavati nakon što su to počeli susjedi. Recimo Srbijanci, pa je netko, možda i ovaj gospodin već trebao s križem krenuti iz Niša, pa do Beograda, Hrama sv. Save, ili Vlade Srbije. Onda bi Srbija odustala od naoružavanja, odustali Rusi prodavati, ter bi to mogla učiniti i Hrvatska. Ostalo bi novaca i tamo i ovdje za razne potrebe. Kad bi to još učinile i sve bliže i dalje države, eto Turska, pa Grčka itd. – čista petica. Kad bi se još javilo desetak kandidata, pa jedan s križem po Americi, drugi po Rusiji, treći po Kini, četvrti po Sjevernoj Koreji…, jedan po nekoj zemlji gdje je križ zabranjen, zbog njega se ide u zatvor, ili gubi glava, svijetom bi uskoro zavladao totalni mir. Bili bi Izraelci odustali od borbenih zrakoplova kad bi po Izraelu, a to bi možda bilo najprirodnije „mjesto“, netko udario u ovakvu hodnju. Ako su Izraelci potpuno zdravstveno pokriveni, Palestinci sigurno nisu.

Ima toga još – rat je nažalost jedna od najstarijih ljudskih djelatnosti, od kakve grane, kamena, toljage do nuklearnog oružja. Gospodarska ujedno i najvažnija, nažalost. Stari je filozof, iz vremena prije Križa, nažalost i danas u pravu: „Rat je mjerilo svih stvari, postojećih da jesu, nepostojećih da nisu“. Parafrazirat ću generala Damira Krstičevića: da je Hrvatska 1991. imala borbene zrakoplove ne bi rata ni bilo, ne bi pretrpjela nenadoknadive ljudske i ogromne materijalne štete – bilo bi, samo od toga novaca za sve lijekove. Kakvih li sve danas nemamo ratova, pravih, vrućih, terorističkih i protuterorističkih, propagandnih, medijskih, trgovinskih, hibridnih… A što je konkurencija do li svakodnevni rat – svih protiv sviju, pri čemu je tzv. slobodno tržište globalno bojno polje. Na njemu još i profit najjačih globalnih „igrača“, proizvođača i trgovaca oružjem, pa zatim i preko tog vojnog područja prijenos tehnologije – tko nema i ne zna pilotirati zrakoplovom zaostao je, mrav koji trčkara po prašini.

Ima toga još, ali okrenimo se prema onom pravom području o kojemu je ovdje riječ, pored politike i demagogije dakako. Proizvodnji lijekova, farmaceutskoj industriji koja je nakon vojnog kompleksa  najvažniji svjetski biznis – neki sumnjaju čak da je već i prva. Ukoliko sam dobro „ukapirao“ upravo je o cijeni, visokoj cijeni lijekova (za djecu) riječ. Kakve veze s tim imaju zrakoplovi, zar ne bi bilo prirodnije  s križem pred ovdašnja predstavništva farmaceutskih multinacionalki, pa od njih tražiti rapidno smanjenje cijene novih, specifičnih, preskupih lijekova – za početak za teško bolesnu djecu. Zar netko sumnja kako te kompanije ne zarađuju masno na ostalim lijekovima da ne bi i daleko niže cijene ovih, za djecu, mogle podnijeti. Nema u to baš nikakve sumnje. I kad bih još „podvukao crtu“ mogao bih posumnjati kako je ovaj performans organizirao farmaceutski lobi – da debela guska uzme malo masti od druge debele. Na koncu sam shvatio kako medijski aktivisti i medija, koji inače ne mogu vidjeti ni nacrtani križ, silno podržavaju ovu akciju i tako ju u biti, svojim likom i djelom unižavaju. Sva sreća.

Mato Dretvić Filakov