Nagrada za istraživačko izvješćivanje

Ovogodišnji pobjednici i dobitnici prestižne nagrade u kategoriji istraživačkog novinarstva Stéphane Foucart i Stéphane Horel

U Budimpešti je 14. ožujka 2018. održana svečana dodjela Europske novinarske nagrade (European Press Prize) koja se dodjeljuje u četiri kategorije, a svaka iznosi 10.000 eura. Europska novinarska nagrada dodjeljuje se u slijdeećim kategorijama: za istraživačko novinarstvo, za izvještavanje, za iznošenje stavova, za inovacije, te posebna nagrada za iznimno dostignuće. Ovogodišnji pobjednici i dobitnici prestižne nagrade u kategoriji istraživačkog novinarstva jesu novinari Stéphane Foucart i Stéphane Horel, istraživači uglednih francuskih novina „Le Monde.“ Nažalost, europski pa tako i hrvatski vodeći „mainstream“ mediji prema svojem običaju prešutjeli su njihov naporan rad i izniman doprinos za istraživanje i izvještavanje jer su oni razotkrili laži i golemi talog prljavštine multinacionalne kompanije „Monsanto“ od koje se nisu dali zastrašiti.

Stéphane Foucart i Stéphane Horel osvojili su ovu prestižnu nagradu za istraživanje i razotkrivanje Monsantovih laži i otkrivanju javnosti kako Monsanto ometa, točnije manipulira znanošću, politikom i javnošću, a sve u svrhu potkopavanja vjerodostojnosti Međunarodne agencije za istraživanje karcinoma (International Agency for Research on Cancer, IARC). Prvi dio teksta „Le Monde“ je objavio 1. lipnja 2017. pod izvornim naslovom: „Monsanto Papers: la guerre du géant des pesticides contre la science“ („Monsantovi dokumenti: Agrokemijski div u ratu protiv znanosti“) a drugi dio objavljen je 2. lipnja 2017. (prvi dio teksta stručnjaci su preveli na engleski jezik i objavljen je na web-stranici „Environmental Health News“ 21.11.2017.; drugi dio teksta čiji engleski prijevod je „Reaping a bitter harvest“/“Žetva gorkog ploda“ objavio je „Savez za zdravlje i okoliš“/„Health and Environment Alliance“).

„Monsanto Papers“ („Monsantovi dokumenti“) jesu prava riznica internih dokumenata koji su polagano puštani u javnost od ožujka 2017. u sklopu američke tužbe od strane žrtava karcinoma protiv kompanije „Monsanto“ i njegovog ubikvitarnog, tj. sveprisutnog herbicida glifosata. Dokumenti mnogo otkrivaju i govore o tome kako „Monsanto“ aktivno potkopava znanost, kako utječe na regulatorni proces i kako upravlja PR kampanjama u svrhu obrane svojeg najvažnijeg i najunosnijeg proizvoda – herbicida glifosata.

„Monsantovi dokumenti“ otkrivaju i napade na Christophera Wilda, ravnatelja Međunarodne agencije za istraživanje karcinoma, kao i na sve ostale znanstvenike uključene u odluku od 20. ožujka 2015. (dokument „Monograph 112“) da herbicid glifosat klasificiraju kao tvar „vjerojatno kancerogenu za čovjeka,“ genotoksičnu (jer uzrokuje oštećenje DNK) i kancerogenu za životinje. Američki znanstvenici, članovi IARC-ove radne grupe, bili su osobito izloženi mjerama zastrašivanja. Ugledni znanstveni savjetnik u ovom istraživanju, čiji životopis i doprinos znanosti ne može biti napisan na manje od 30 stranica, profesor emeritus Christopher Portier, naročito je bio meta brutalnih i beskrupuloznih napada od strane „Monsanta.“

Glifosat je herbicid koji se koristi već više od 40 godina i prisutan je na tržištu u najmanje 750 proizvoda od oko 100 kompanija, uključujući i herbicid „Roundup“ kompanije Monsanto. Od 1974. kada je glifosat stavljen na tržište, pa do 2014. njegova primjena (potrošnja) porasla je s 3.200 tona na 825.000 tona / godišnje. Ovo dramatično povećanje primjene glifosata posljedica je genetskog inženjeringa, točnije genetski modificiranog sjemena poljoprivrednih kultura koje su sada sposobne „tolerirati“ glifosat – sjeme poznato kao „Roundup Ready,“ tj. „Za Roundup spreman.“  Genetski modificirano sjeme „Roundup Ready“ i prateći herbicid glifosat stoga predstavljaju glavni sadašnji i budući ekonomski model kompanije koji donosi najveću zaradu.

Stoga kada je Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) objavila svoj dokument „Monograph 112“ i klasificirala glifosat u skupinu „vjerojatno kancerogenih tvari za čovjeka“ američka kompanija „Monsanto“ započela je s neviđeno brutalnim napadima na ovu uglednu svjetsku i UN-ovu instituciju kao i na znanstvenike s jednim jedinim ciljem: pod svaku cijenu uništiti IARC svim mogućim sredstvima. Nikada do tada ni jedna korporacija nije tako okrutno napala bilo koju agenciju pod okriljem Ujedinjenih naroda. Panel IARC-a sastoji se od oko dvadeset (20) istraživača iz različitih zemalja koji su u ovu svrhu odabrani na temelju svojeg iskustva, znanstvene sposobnosti i nepostojanja bilo kakvih sukoba interesa. Nasuprot tome, napadi usmjereni na ravnatelja Wilda i IARC dolazili su od operativaca „Monsanta“ koji se oslanjaju samo na studije provedene u vlastitoj kompaniji.  

No, nije samo „Monsanto“ napadao IARC i znanstvenike. Nakon objave dokumenta „Monograph 112,“ organizacija „CropLife International,“ koja brani interese velikih proizvođača agrokemikalija i sjemena diljem svijeta, također se „žalila“ na kvalitetu rada IARC-a te ozbiljno prijetila znanstvenicima i Agenciji. Napadi su dolazili i od strane lobističkih i drugih interesnih skupina i organizacija koje isključivo brane interese multinacionalnih kompanija. Na temelju povjerljivog dokumenta iz 2015. a koji se našao u 'rukama' američke organizacije „Right to Know“ (USRTK) otkriva se između ostalog i to da „Monsanto“ financijski podupire Sveučilište u Illinoisu (University of Illinois).

Jednako tako napadi su bili usmjereni i na talijanski institut „Ramazzini“ (Istituto Ramazzini) sa sjedištem u Bologni. Naime, Institut Ramazzini je 2016. objavio svoju namjeru o provedbi vlastitog istraživanja o kancerogenosti glifosata. Štoviše, upravo je istraživanje Instituta Ramazzini od prije nekoliko godina dokazalo da umjetno sladilo aspartam ima kancerogena svojstva. Fiorella Belpoggi, ravnateljica Istraživačkog odjela Instituta, izjavila je za „Le Monde“: „Nas je malo, mi nemamo financijska sredstva, mi smo samo dobri znanstvenici i ne bojimo se.“ Ilustracije radi, evo jednog primjera napada u svrhu obrane Monsanta: David Zaruk, bivši lobist kemijske industrije na svojem blogu uz tekst objavljen u travnju 2017. u kojem napada uglednog znanstvenika Christophera Portiera i nekoliko novinara, objavljuje i fotografiju masovnog spaljivanja knjiga od strane njemačkih nacista u Berlinu na Trgu Opere 1933.  

U drugom dijelu teksta Foucart i Horel otkrivaju pravu riznicu internih dokumenata dobivenih otkrićem američke odvjetničke tvrke 'Baum Hedlund Aristei and Goldman.' Ova odvjetnička tvrtka zastupa žrtve ili rodbinu žrtava koji tvrde da je izloženost herbicidu glifosatu uzrokovala razvoj ne-Hodgkinovog limfoma. Novinari Foucart i Horel iscrpno objašnjavaju kako ti dokumenti, uključujući i interne Monsantove poruke e-pošte, tekstualne poruke, izvješća tvrtke, studije, memorandumi, sveukupno deset milijuna stranica, pokazuju kako je „Monsanto“ manipulirao znanošću i aktivno se suprotstavljao znanosti i neovisnim znanstvenicima u svrhu ostvarenja vlastitih interesa.

Prva skupina Monsantovih „radova“ objavljena je već početkom 2017., a dosje je sadržavao stotine internih poruka e-pošte Monsanta, kao i njegovu korespondenciju s američkim saveznim agencijama čiji sadržaj pokazuje veliku količinu sporazuma između Monsanta i američke Agencije za zaštitu okoliša (EPA) a sve u svrhu potkopavanja neovisnih znanstvenih istraživanja o potencijalnoj opasnosti glifosata za zdravlje čovjeka. Nadalje, dosje otkriva kako je upravo „Monsanto“ bio taj „duh“ koji je napisao neke studije prijevare a pripisane su naizgled „neovisnim akademicima“ i predstavljene kao „nezavisne studije.“ Odvjetnici koji su uključeni u sudske procese protiv „Monsanta“ zbog podnesenih brojnih tužbi žrtava glifosata otkrili su, između ostalog, povjerljivi program sa ciljem pobijanja svih kritika na račun „Monsanta“ i glifosata. Ovaj program poznat je pod nazivom „Let Nothing Go“ („Neka se ništa ne sazna“).

Transkripti ovih saslušanja ostali su međutim, u tajnosti. Ipak, memorandumi odvjetničkih tvrtki pokazali su da je Monsanto angažirao i „treću stranu“ – tj. kompanije koje zapošljavaju pojedince koji samo na prvi pogled nemaju nikakve veze s industrijom ali za uzvrat oni pišu pozitivne komentare na društvenim mrežama (npr. Facebook), blogovima i dr., u objavljenim novostima itd. a u svrhu obrane i zaštite Monsanta, njegovih kemikalija i GMO-a. Osim napada „Monsanta“ na nezavisnu znanost, mreža znanstvenika pokazala je kako je upravo „Monsanto“ razvio tajnu vojsku čiji 'vojnici' su razmještani po potrebi kako bi uvjerili regulatore, znanstvene časopise ili tisak da je „Monsanto“ u pravu,  a ne svi oni koji dokazuju genotoksičnost i toksičnost glifosata.

Napadi na Međunarodnu agenciju za istraživanje karcinoma (IARC) i Institut Ramazzini vjerojatno ne će prestati zbog njihove ranije najave o istraživanjima za razdoblje 2014.-2019. koja uključuju druge strateške kemikalije, bisfenol A (BPA) i aspartam. „Stéphane Foucart i Stéphane Horel su novinarski heroji,“ izjavio je Gary Ruskin, suosnivač i suvoditelj američke organizacije „U.S. Right to Know“ („Imamo pravo znati“) te dodao: „Kroz iscrpljujući istraživački rad okupili su Monsantove 'radove' u uvjerljive članke o korporativnim skandalima i nepravdi. Njihov rad je model kako najbolje izvještavanje o hrani ili velikim korporacijama treba izgledati.“

Završit ću ovaj tekst važnom izjavom znanstvenice Fiorelle Belpoggi s Instituta Ramazzini: „Do sada nisam smatrala da smo tako važni. Ali ako se sada odreknete IARC-a, NIEHS-a i Instituta Ramazzini, tada ćete se odreći i tri simbola neovisne znanosti. A to je znanost koja je postala prijetnjom gospodarskim interesima vrijednim stotinama milijardi eura.“   

Želite li pročitati pravi, uzbudljivi triler o zataškavanju istine i lažima „Monsanta,“ tada pročitajte tekst na engleskom jeziku u objavi Europske novinarske nagrade: www.europeanpressprize.com: The Investigative Reporting Award 2018 – Winner – „MONSANTO PAPERS,“ Stéphane Foucart and Stéphane Horel.

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.