Hrvatski Fokus
Gledišta

Četiri jahača apokalipse – KOBBŽ

Istinski život Hrvata ovdje odvija se još jedino u hrvatskim kulturnim udrugama

 
 
Otvoreno pismo Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“, i dr., a povodom stanja u hrvatskoj nacionalnoj zajednici u Repulici Srbiji.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2018/04/FourHorsemen1.jpg
Stanje u hrvatskoj nacionalnoj zajednici u Republici Srbiji može se jednostavno definirati: petnaestak tisuća Bunjevaca koji kažu da nisu Hrvati, na čelu s Suzanom Kujundžić Ostojić i Mirkom Bajićem, i petnaestak tisuća Bunjevaca koji kažu da su i Hrvati, na čelu s Slavenom Bačićem i Tomislavom Žigmanovim, već dugi niz godina siluju jedni druge pitanjem tko su zapravo vojvođanski Bunjevci. KOBBŽ – Kujundžić, Ostojić, Bačić, Žigmanov. Napisana su brda knjiga i utrošen silan novac na to pitanje, a i sve drugo je izpolitizirano po toj osnovici, pa time i jedni i drugi siluju sve druge Hrvate koji nemaju dilemu oko svog identiteta. Takvi Hrvati su, međutim, od gore navedenih marginalizirani i preti im potpuni nestanak, posebno što je veliki broj još devedesetih godina prošlog stoljeća prinudno izgnan. Bunjevcima, i jednima i drugima, se to nije dogodilo, a posebno je tragično što, jedni i drugi, prešućuju stradanje srijemskih Hrvata.
 
Ovu situaciju podržava i vješto koristi Beograd, a (p)održava je i Zagreb, jer ne razumije suštinu i njenu pogubnost te ova bunjevačka apokaliptična četvorka čvrsto sjedi u svojim sedlima (foteljama) i čvrsto drži svoje funkcije i pozicije, odnosno drži baš sve konce u svojim rukama kada su u pitanju Hrvati u Republici Srbiji. Pri tom svatko od njih, i pojedinci koje su skupili oko sebe (uglavnom poltrone iz Subotice), imaju osobnu korist i interesi 57.000 Hrvata u Republici Srbiji ih ne zanimaju.
 
Za ovo ima bezbroj dokaza koje sam ranije iznio u svojim otvorenim pismima, a najaktuelnija je živa kampanja Tomislava Žigmanova u kojoj na sve moguće načine sili Republiku Srbiju (pa i preko Republike Hrvatske) da ova izmjeni zakon o garantiranom predstavniku ovdašnjih Hrvata u svojoj Skupštini, računajući da će baš on biti taj sa svojih stotinjak glasova Bunjevaca (koji kažu da su i Hrvati).
 
Svjestan da se na slijedećim parlamentarnim izborima ne može više prišljamčiti ni jednoj srpskoj stranci koja bi prešla cenzus, Žigmanov se sada grčevito i grozničavo bori za „garantiranu stolicu“ u Skupštini Republike Srbije. A da je za petnaestak godina svog navodnog angažmana za Hrvate ovdje obišao sve te Hrvate od Niša, Beograda i Srijema, do Banata, Novog Sada, Sombora i Subotice, i razgovarao s njima, dobio bi više glasova nego što mu je potrebno. No, njega ti Hrvati ne zanimaju.
 
Umjesto toga sjedio je uSubotici i u udobnoj fotelji prvog čovjeka kulture ovdašnjih Hrvata i djelio nas, zajedno sa Slavenom Bačićem, prdsjednikom Hrvatskog nacionalnog vijeća, po svim mogućim i nemogućim šavovima. Zato Tomislav Žigmanov ne može nigdje i nikako predstavljati 57.000 Hrvata u Republici Srbiji, a to važi i za Slavena Bačića.
 
Da su Žigmanov i Bačić tandem pokazali su, također na bezbroj primjera, nažalost samo loših po hrvatsku zajednicu ovdje. Pravi skandal na prošlom izboru za ravnateljia/cu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata bio je s gospođom Aleksandrom Prćić, koju su ne samo bezočnim smicalicama diskriminirali, već su je ponizili i uvrijedili kao osobu. To je inače manir  tandema Bačić-Žigmanov u odnosu na svoje neistomišljenike. A pokazali su se beskrajno beskarakterni, bahati, samohvalisavi, sujetni i osvetoljubivi.
 
Žigmanov je izmislio svoj „časopisu za književnost i umjetnost“ „Nova riječ“ samo da bi u njemu mogao da piše što mu je volja i pri tom uzdizao svoje poltrone i unižavao svoje neistomišljenike. Drastičan primjer je uzdizanje Mile Markov Španović, plagijatorice stihova najpoznatijih pjesnika (čak i Ive Andrića!), do kandidatkinje za nagradu „A.G.Matoš“ (koju također dodjeljuje Žigmanov), da bi na osnovu toga „Hrvatska riječ“ tiskala zbirku tih plagijata, a prave hvalospjeve o njoj izrekla „poznata“ subotička pjesnjikinja Želka Zelić! Poslije ovog skandala svi koji imaju i mali prst u njemu trebali su podnijeti ostavke na sve svoje funkcije u kulturi!
 
S druge strane autor ovih redaka je u istom časopisu osobno izvrijeđan kao čovjek, pri čemu se Žigmanov ne libi vrijeđati ni njegovu suprugu (koju ne poznaje), a sve tobože kroz „književnu kritiku“ zbirke pjesama na srpskom jeziku. Apsurd je još veći i zla namjera jasnija time što Žigmanov inače knjige Hrvata na tom jeziku ne smatra napisanim!!!
 
Posljednji primjer takvog nečega je i Žigmanovljeva knjiga „Vivisekcije književnosti“, za koju se ima utisak da je napisana samo da bi Žigmanov brutalno izvrijeđao otrovnim riječima svoju sabraću Bunjevce (koji kažu da nisu Hrvati) i osobno Tomislava Kopunovića (str. 55-91). U sve je upetljana i stranačka politika DSHV-a. U posljednjem broju „Hrvatske riječi“ (781. od 6. travnja 2018) Slaven Bačić na pune tri stranice lamentira na depolitizaciji nacionalnih vijeća, jer neće moći ubuduće, kao sada, sa nadpolovičnim brojem svojih vijećnika (Bunjevaca koji kažu da su i Hrvati i ujedno su članovi DSHV-a), nadglasati sve želje 57.000 Hrvata ovdje, pri čemu osobnu korist imaju samo on, odnosno grupacija oko njega i Žigmanova.
 
Simptmatičan je i primjer gdje je s jedne strane tiskano dvanaest tomova „Biografskog leksikona Bunjevaca i Šokaca“ (glavni akter Slaven Bačić i fantomsaka subotička udruga HAD), na čijoj izradi je angažirano preko 160 suradnika (novca za to ima na pretek), i s druge strane gdje je prvi tom „Biografskog leksikona Hrvata istočnog Srijema“ zapeo još 2011. godine na slovu „G“! Naime, po Bačićevoj i Žigmanovljevoj osobnoj „kulturnoj i politčkoj“ ideologiji u Srijemu nema pravih Hrvata i što bi se onda bacao novac na njih, kad ga može više ostati u Subotici, za sebe i one oko sebe! I poslije ovog svi koji imaju imalo udjela u bojkotu srijemskog Leksikona trebali bi podnijeti ostavke na sve svoje funkcije. A toga ima još i još…
 
Ali ne! Svi jahači Apokalipse još čvršće su u svojim sedlima, pa tako i Tomislav Žigmanov i Slaven Bačić. Do posljednjeg Hrvata ovdje. Tako najtragičnija podjela Hrvata ovdje (jer prouzrokuje i sve druge), na Bunjevce koji kažu da nisu Hrvati i Bunjevce koji kažu da su i Hrvati, a jednima i drugima je glavni grad Subotica sa epicentrom u Tavankutu, te politizacija svega, pa i kulture, što sve potenciraju Bačić i Žigmanov, kao rak rana iznutra izjeda cijelu hrvatsku zajednicu ovdje i ona je u nestajanju. Hrvatski puk ovdje je namjerno neinformiran, bolje reći dezinformiran, i zato, inače s tragičnim iskustvom, nezainteresiran, apatičan i obezglavljen, jer ne vidi da itko zaista štiti njegove interese.
 
Istinski život Hrvata ovdje odvija se još jedino u hrvatskim kulturnim udrugama zahvaljujući nekolicini velikih entuzijasta u svakoj od njih. Oni daju sve od sebe: svoje vrijeme, svoj novac i svoju ljubav. No, uz politiku svojih čelnika, Tomislava Žigmanova i Slavena Bačića, i njih je sve manje, a entuzijazam splašnjava.
 

Branimir Miroslav Tomlekin

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Povezani članci

Novo podmetanje državotvornoj stranci

HF

Izmišljeni problem boje prvoga polja

HF

Prešućena obljetnica izgona Hrtkovčana

HF

Previše je hrvatskih žrtava u kratko vrijeme

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...