‘Dijagnoza: dvoslika’ Željka Kipke

Odnos između pokretne i statične slike

U splitskoj Galeriji umjetnina u srijedu, 28. ožujka, otvorena je izložba 'Dijagnoza: dvoslika' Željka Klipke, na kojoj predstavlja filmove, slike, prisvojene objekte i arhivske materijale na kojima je slikar radio od 2012. do 2017.

Željko Kipke je diplomirani slikar i pisac, koji povremeno djeluje u području filma. Dosad je režirao desetak kratkih filmskih priča temeljenih na snovima i koincidencijama, a objavljeno mu je devet knjiga, među kojima zbirke teoretskih članaka i eseja o suvremenoj umjetnosti, jednogodišnji dnevni 'Od veljače do veljače', katalog snova 'Seikhai-reich' i zbirke eseja o filmu.

Kratki filmski dokumenti su više ili manje fiktivni i obuhvaćaju tri teme: prva je o socijalnoj i filmskoj propagandi (Social Skin 60-62, Unyielding Look into the Future); druga je o umjetnicima (Orson's Direction Sign, Le peintre enchanteur); treća o procesima oporavka (Botanički dnevnik, Dijagnoza: dvoslika).

U dešifriranje kompleksnih slojeva zbilje Kipke je upregnuo cijeli raspon kreativnih mogućnosti začetih u dvadesetom i tehnološki razvijenih u dvadeset i prvom stoljeću. Posebno je znakovit odnos pokretne i statične slike koji održava činjenicu da je suvremeno slikarstvo nadahnutije medijskom umjetnošću i fotografijom nego vlastitom bogatom prošlosti. Kipke je tematski fokusiran kako na osobnosti otvorene mogućnostima transformacija ili strategijama izbjegavanja utabanih i stoga kontroliranih staza, tako i stanja organizma koja u pitanje dovode našu vlastitu sliku stvarnosti, koja vjerojatno i nije toliko naša koliko smo spremni misliti. Njegov je cilj mentalni poticaj, podsjećanje na naš vlastiti subverzivni potencijal koji se krije u sposobnostima korištenja sve užih, ali još uvijek postojećih nekontroliranih procjepa i prečaca u sve sofisticiranijoj i podešenijoj gravitaciji kontrole koja obilježava suvremenu civilizaciju.

Nives Matijević