Za Dubravku Ugrešić hrvatska kultura od 1991. je – ustaška kultura!
U vrijeme dok Plenkovićevi skojevci pokušavaju uništiti Hrvatsku iznutra, kroz obitelj i školstvo, i dok nam se u školsku lekturu uvukao svatko onaj tko imalo ne voli Hrvatsku, poput raznih izroda i potomaka Titine koljačke jugomunističke revolucije, treba se svim sredstvima boriti protiv lektire u kojoj se nalaze opasne protuhrvatske pričice osvjedočene veliko-jugoslavenke (čitaj: Srpkinje) Dubravke Ugrešić. Ne treba ići daleko u 1989., kada je bila protiv raspada Jugoslavije, i 1990., kada je bila protiv održavanja prvih demokratskih izbora, dovoljno je podsjetiti se na ne tako davni razgovor za svoj srpski medij, kolokvijalno rečeno za Pupovčeve velikosrpske Novosti. U razgovoru s Draganom Grozdanićem, objavljenom u Novostima 13. lipnja 2016., u članku pod naslovom »Dubravka Ugrešić: Hrvatska po modelu NDH«, već sam naslov govori koja mržnja prema svemu hrvatskome izlazi iz usta i pera Grozdanića, Ugrešićke i Pupovca.
Dubravka Ugrešić
Kako je povod za razgovor bio mnoštveni prosvjed protiv nametanja reforme obrazovanja onih koji nam sada nameću Istanbulsku konvenciju, koju je jedan splitski sudionik prosvjeda na Rivi pravilno nazvao 'Idiotskom konvencijom', i prvo je pitanje bilo na tu temu, na koje je Ugrešićka odgovorila: »Pratila sam ga s velikim uzbuđenjem. Mislim da je današnje obrazovanje, a to se osobito odnosi na humanistiku, povijest, nacionalne jezike i književnost te uvođenje vjeronauka u škole, u ovih četvrt stoljeća jedan od većih zločina s nesagledivim posljedicama u cijeloj jugosferi… Hrvatska kultura i školstvo su rezultat autokratskog hipernacionalističkog projekta, baš kao i sama država Hrvatska. Taj projekt, koji je započeo 1991., realizirao se zahvaljujući participaciji i podršci velikog broja ljudi: edukatora, roditelja, ministarstava za kulturu i ministara, akademija i akademika, medija, izdavača, intelektualaca i književnika. Kultura i obrazovanje bili su od 1991. jasan politički projekt koji se uspio implementirati uz blagoslov velikog broja ljudi, edukatora prije svega. Stručnjaci su mogli vidjeti da je takav projekt kulture i obrazovanja u mnogim svojim elementima prepisan iz endehazijskog. I baš kao što su etabliranjem hrvatske države reetablirani endehazijski simboli, poput kune, zastave i državnog grba, tako je reetabliran i endehazijski koncept nacionalne kulture. Tako je jedna od najvažnijih stavki u tom hipernacionalističkom kulturnom paketu bila kroatizacija hrvatskoga jezika i njegovo čišćenje od smeća (srbizama i jugoslavizama) te vizija kulture kao spleta folklornih, tradicijskih i katoličkih igara. Zbog toga, ali i zbog mnogih drugih stvari koje će sa sobom pokrenuti, ovu reformu treba apsolutno podržati«.
Uslijedilo je drugo pitanje, dakako o njezinim djelcima u lektiri. »Ultrakonzervativni ‘domoljubi’ poput Željke Markić traže da se vaše i neka druga djela izbace iz lektire jer navlače mlade na teme seksualnosti, nastranosti, pedofilije, vampirizma…?«, upitao je Dragan G., a Dubravka U. odgovorila tako što nije ništa rekla, jer nije ni mogla. Zato što je u prvom odgovoru kazala kako sve što je nastalo u Hrvatskoj od 1990. je obnova "endehazije" (velikosrpski pogrdan naziv za Nezavisnu Državu Hrvatsku, koja je egzistirala kao i svaka država u svijetu od travnja 1941. do svibnja 1945.), pa onda nije mogla opravdati kako to da u toj, prema njoj "ustaškoj endehaziji", ona ulazi u lektiru. I to još sa seksom kroz pedofiliju.
No, ne da se ni D. G. pa ide dalje s pitanjima D. U. i pita: »Čini se da bi inicijalna strategija nove hrvatske kulture, poznata iz devedesetih kao ‘duhovna obnova’, s novom Vladom mogla biti dovršena? Možebitna sretna okolnost je njezin evidentan raspad. Može li vas više uopće u tom kontekstu čuditi vaša (ne)vidljivost u ovdašnjoj kulturi?«, čime je Grozdanić bio dalekovidniji od nas, jer je prije dvije godine spoznao da će u Hrvatskoj na vlast doći netko sličan Andreju Plenkoviću, na što je Ugrešićka odgovorila: »Hrvatska kulturna sredina izbrisala me iz svojih redova…, pa ipak, nakon dvadeset i pet godina ‘izgnanstva’ ponadala sam se da ne ću imati poteškoća, barem ne s objavljivanjem: moje knjige objavljene su u Hrvatskoj na moju, a ne na inicijativu hrvatskih izdavača… Činila sam to zato jer sam imala osjećaj da u Hrvatskoj imam 'čitaoce' (srpski naziv za čitatelje, op. au.) koji bi rado vidjeli svaku moju novu knjigu. Taj osjećaj danas više nemam. Mislim da je združeni rad proustaški orijentiranih kulturnjaka uspio. Jer ako se i nakon 25 godina ove mučne prakse njezini akteri nisu umorili, ako gradonačelnik Zadra skida tablu s imenom Vladana Desnice, ako to prolazi kroz uši hrvatskih književnika i malo tko se pritom uzbuđuje, onda možemo reći da je posao oko hrvatske duhovne obnove doista završen«.
U nastavku je Dubravka U. izrekla i ovo: »…s rušenjem načela profesionalnosti, što je učinio Franjo Tuđman nagrađujući ljude oko sebe ne prema stručnosti već lojalnosti koju su mu iskazivali, dakle sa stvaranjem mafijaške državne strukture, i prelaskom u novo emancipatorsko digitalno doba, većina ljudi danas je uvjerena da je sposobna za sve«, čime je rekla o sebi sve. Nazvati tvorca hrvatske države da je »stvorio mafijašku državnu strukturu", i onda očekivati da uđeš u lektiru s pornografijom bez imalo otpora, može samo bahati potomak s jugokomunističko-velikosrpskim pedigreom.
Ne samo da je u svojim odgovorima napadala Željku Markić, Zlatka Hasanbegovića ili Franju Tuđmana, ucviljena spisateljica se dotakla i povjesničara Ante Nazora zbog njegove izjave kako u nacrtu prijedloga kurikulne reforme umjesto naslova teme ‘Drugi svjetski rat u Jugoslaviji’, trebalo bi stajati naslov ‘Hrvati i Hrvatska u Drugom svjetskom ratu’. Ugrešićka je Nazora nazvala "mladim povjesničarem-jurišnikom", koji je "naslijedio narativ iz 1991.", što bi trebalo značiti da je ustaša koji se pobunio protiv nečega benignoga. Ono što rade ti "mladi povjesničari-jurišnici" je da žele "izgraditi herojsku, mušku, potentnu, hrvatsku ratničku povijest-lakirovku", kaže ona. U nastavku se narugala ideji Povijesnog muzeja, čime je ne samo uvrijedila hrvatske branitelje, nego je time otvoreno negirala velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i BiH.
U nastavku je na već dogovoreno pitanje "slavna književnica" govorila kako špijunira Hrvate. Otiđe u hrvatske toplice na besplatno liječenje i onda prisluškuje nas. Evo kako to srpska "spisateljica" opisuje: »Nedavno sam u hrvatskim toplicama nesmetano uživala u prisluškivanju razgovora u zatopljenom bazenu… Većina temperamentnih razgovora vodila se oko slavne 1991.; tko je što od njih i kome te godine rekao, što je trebalo, a nije učinjeno. Sve se svodilo na zamjerke da je Srbe tada trebalo malo temeljitije protjerati, kad je već bila prilika«.
Na pitanje vidi li "izlaz iz političke krize", a to po srpskom novinaru u velikosrpskim Novostima, koje i dalje financiraju hrvatski porezni obveznici, a da ih nitko nije ništa pitao, znači kada će propasti hrvatska država, Ugrešićka lamentira kroz neojugoslavenske, odnosno velikosrpske naočale, pa kaže: »Proces defašizacije postjugoslavenskih društava u rukama je mladih, obrazovanih, beskompromisnih ljudi. Od današnje garniture na vlasti ne možemo očekivati da ikada započne proces defašizacije, bilo bi to očekivanje da sami sebe kastriraju. Što se raspleta krize tiče, ne znam…« Zna da ne zna. Ali zna i da mrzi. I da jako dobro živi od te Hrvatske koju iz dna duše mrzi.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više