Kako je o srpskim lažima 1941. godine pisao Vatroslav Murvar
Odnosi Hrvata i Srba su tako tragično poremećeni tijekom XX. stoljeća; trebat će vremena da shvatimo kako Srbi i Hrvati više nemaju otvorenih pitanja, osim povijesti koja je stvar struke a narod ionako voli mitove. Hrvatska je bila ranjiva jer je njen nekada središnji dio kroz borbe protuturske stoljetne islamiziran i naseljen pravoslavcima, tako jest nastao naš državni oblik jedinstven u svijetu, oblik potkovice. Zato mi knjiga vrijednoga erudite Vatroslava Murvara "Na izvorima neistina", Zagreb, 1941., izdanje Matice hrvatske, ne služi za raspirivanje strasti niti sukobe, više za zabavu i pouku, danas nam domišljatost srbijanske megalomanije djeluje čak i šaljivo.
Koncizan i duhovit autor, Murvar je ipak pomalo "fiškal", zna se dogoditi da ponekad malo nateže povijesni konop na našu stranu, ali u tumačenju se drži činjenica i povijesne istine; iako očito nije lingvist. Činjenice o srpskoslavenskom jeziku do Raića i Obradovića (XIX. stoljeće) i uvođenju narodnog jezika u Srbiji tek 1868. Ne ćemo komentirati, ali ćemo komentirati djelovanje Vuka Karadžića koji je posrbljivao stare narodne bosanske i hrvatske pjesme, koje je prikazao Europi i Goetheu kao srpsko blago (sjetimo se Hasanaginice nastale u Imotskom). Puno toga duguje Karadžić jezikoslovcu slovenskom Kopitaru, ali i fra Andrije Kačića Miošića čija Pismarica se čitala i među pravoslavnim svijetom.
Evo jedne pjesme koju je preinačio Karadžić.
u originalu piše: