Sinarkija vidi vladavinu svijetom od strane elite prosvijetljenih, tzv. inicijata
Kako pojam sam govori trebalo bi da znači u suglasju s ARHE, prapočetkom, vladanje vrsno, suprotno od anarkičnog. Ovo je zamisao društva bez klasa i vladavine mudrih, a tu su i irski fabijanisti (Polaris), koji su već optuženi kao urotnici, po čijoj zamisli se stvara kontinuitet i postupnost u društvu k socijalnoj pravdi.
Frank Podmore
Fabijansko društvo, socijalističkog usmjerenja, i britansko, dobilo je naziv prema sugestijama Franka Podmorea (1856.-1910.), engleskog pisca i psihologa, nakon famoznog romana 'Fabius the Delayer' (F. Fabius Cunctator) o Drugom punskom ratu Rima protiv Kartage (ili Punici kao feničanski predci) i Hanibala gdje Rim krajnjim naporima osvaja svoju Slobodu. Hanibal je napadao tada i sa kopna, preko Alpa.
Malo kasnije, između dva velika svjetska rata, Vivien Postel du Mas i Jean Canido osnivaju grupu 'Polaris' koja se nadahnjuje mitom o jednom Kralju Svijeta, a zatim predlažu i projekt sinarkije u kojoj je socijalna služba naspram kapitalističkog profita, i uklanjanje klasne borbe putem kooperativnih pokreta.
Sinarkija vidi vladavinu svijetom od strane elite prosvijetljenih, tzv. inicijata, kao svjetska vlada u formi institucije koja upravlja čovječanstvom na osnovi najviših duhovnih i društvenih principa. Ona je više od političkog pokreta jer podrazumijeva osjetljivost na historiju i evoluciju ljudske rase. Neki bajkovito vjeruju u postojanje duhovno superiornih bića, prosvijetljenih i tajnih Majstora, poput onih iz duhovnog carstva Agarte ili Shambale u pustinji Gobi. Moto je: ,,Red nad kaosom”. Za razliku od anarkije sinarkijom upravlja autoritet, koji kontrolira tri najvažnija dijela društva: religiju, vojsku i obrazovanje. Edukacija je: kultura, umjetnost i znanost; zakon su: sud, policija, vojska i vanjski odnosi; ekonomija su: sindikati, vlade i radnička klasa. Najviša ambicija sinarkističke filozofije je društvo bez klasa, a odgovornost nad političarima imaju mudri. Društvo i država koji bi bili zasnovani na bilo kakvom robovskom obliku su beskorisni.
Sinarkija je jedini model vlasti koji prevladava postojeći kapitalizam, feudalizam, demokraciju i monarkiju. Prvi korak prema sinarkizmu je ujedinjavanje država na principu prvo ekonomskih federacija, jer ekonomski interesi su materijalni stadij ujedinjenja ljudskog društva u cjelini, a nad materijalnim oblicima se dalje grade drugi oblici ujedinjenja: kulture, inteligencije, zakona, kontrole, pa i religije. Sve se provodi evolutivnim metodama. Ova ujedinjavanja postupno poništavaju granice država i svijet postaje jedno. Također, neophodno je živjeti u skladu s prirodom, što je preduvjet za osobnu i opću sreću u društvu i na Planetu. Demokracijom, kažu, vladaju manipulativni demagozi, a taj oblik vlasti je loš koliko i monarkija, mala je razlika i više psihološka nego praktična. Šefovi država su lutke čije žice i udove pokreću interesne grupacije koje ih drže, čvrsto ili labavo. I u demokratskim zemljama korporacije i interesne grupacije novcem kontroliraju sve i takve kompanije jesu države za sebe. Komunizam i fašizam bili su samo neophodne faze evolucije, kontrakcije i ekspancije ljudske svijesti. I svaki oblik vlasti je tiranski dokle god sebe smatra vlašću, a ne službom, tj. dok se tako ne ponaša. Religija je element izuzetno duboko ukorijenjen u društvu, što se nikako ne može podcijeniti. Država i Crkva su odvojene, ali samo formalno. Pojedinci čuvaju znanja, a vitalne informacije nikad ne dolaze do naroda, jer je dokazano kao beskorisno. Ova vizija društva obuhvaća stvaranje jednonacionalne globalne ljudske populacije, čak do određenog datuma, kao i restauracija biosfere u stanje kakvo je bilo prije jednoga stoljeća. Razvoj znanosti je grubo sputan ekonomskim interesima, a religija je sputana zastarijelom dogmom, obrazovanje je sputano očajem, a zakon vezan korupcijom. Velika populacija i industrijska aktivnost izazivaju izumiranje vrsta i uništavanje biosfere, a politička struktura, koja broji više stotina država, sa svim društvenim uređenjima i vladajućim aparatima, nad mnoštvom nacija, ograničava slobodu kretanja, komunikacija, razvoja obrazovanja, kulture. Ovisnost industrije od fosilnih goriva i energije koja se dobiva iz nečistih i nesigurnih atomskih sustava prijeti da će se urušiti.
Fašistički način rješavanja ovakvog problema je depopulacija genocidom. Svaki sustav ima svoje rješenje. Pitanje je koliko i konzumerizam ima mogućnost da se obuzda. Komunizam bi ošišao sve glave koje štrče, religija svakoga tko ne vjeruje na "pravi način". Izazivanje globalnog rata je samo jedna moguća solucija. Sinarkističko rješavanje problema vladavine ne podrazumijeva neophodnost rata. Niti se sinarkistički modeli usklađuju s idejama uništavanja i ubijanja. Meritokratski odabir upravitelja sustava nikada ne može biti potpuno jasan onima na nižoj grani hijerarkije. Upravo zato je hijerarkija graduirana i sama u sebi i u sustavima koje pokreće. Postoje hijerarkije na hijerarkijama, a da "niže" hijerarhije nisu ni svjesne "viših". Istinska vlast je potpuno skrivena u sinarkističkom modelu.
