Mi smo mu kormilo prijevarom dali
On je naše zmije otrovni žalac
mi smo ga rodili, gojili, školovali
mi smo mu kormilo prijevarom dali
ne znajući da je vrtirep i lažac.
Ne znajući da je odrođeni sin
što svakom majmun oblizuje rep
dok pretvara se da je gluh i slijep
dok pričešćuje se kao poganin.
Danas nas "većinski" za nos vuče
u vražju vreću dok nas vješto trpa,
nismo mu zlatovez nego stara krpa
nismo od davnina, nego od jučer.
Ne znam, Domovino, kako dalje
niti što nam sprema mutno sutra
slutim svanjuju sve mračnija jutra
i da nas je vragu doveo u ralje
i da ćemo kod vode biti ljuto žedni
kod žitorodnih njiva kruha gladni
po svijetu bijelom da ćemo jadni
potucati se kao nadničari bijedni,
i da će uhljebi, lijenčine i hulje
divlje sisati nam zadnje kapi krvi
da dugo ćemo čekat da ih usud smrvi
ili nešto drugo – hitrije i bolje.
Dobra zemljo moja okrenimo se nadi
da je Božje ovdje postojano sjeme
da Ahaba će ludog progutati vrijeme
