Slikarski svemir Mladena Žunjića

Zanimljive i na svoj način intrigantne slike u tehnici tekućih akrila

Slikar Mladen Žunjić vrlo je aktivni pripadnik suvremene hrvatske likovne scene, posebice se istaknuo sa svojim nefigurativnim ciklusima na velikim formatima u ulju i akrilu, koji se nižu kontinuirano, kao logični i prirodni rezultat kontinuiranog, doista svakodnevnog rada u atelijeru.

Novi ciklus velikih formata, uobičajeno 120 x 100 cm, u tehnici ulja ili akrila ili u kombinaciji s nekoliko karakterističnih motiva koji u uposljednje vrijeme, svom svojom neodoljivom atraktivnošću, privlače umjetnika, realiziran je u nekoliko posljednjih mjeseci. Riječ je ponajprije o nekoliko zanimljivih i na svoj način intrigantnih slika u tehnici tekućih akrila, koji nose svoj karakteristični pečat lakoće i prozirnosti, gotovo kao da akrili nisu dodirnuli površinu i kao da još uvijek lebde neposredno iznad bjeline tvoreći magličaste obrise s dominantnom bojom.

Slijedećih nekoliko svojih slika umjetnik je posvetio neobičnim svemirskim oblicima, nešto poput prikaza udaljenih svijetova, svjetlucajućih tragova civilizacija, crnih rupa i neobične turbulentne živosti u crnom kozmosu raznolikih oblika koji slijede tajanstvene orbite označeni raznolikim bojama. Ta vrtnja kruga vrlo je blizak Žunjićev motiv, okreti i gibanja u prostoru, turbulencija i nesvakidašnji ritam.

Naravno, i u ovom razdoblju Žunjić jednostao nije odolio praksi da ne naslika nekoliko velikih  slika koristeći vješto i odmjereno prskajuću boju , koja u mlazovima, kapljicama ili u tek jedva vidljivim nakupinama boje koje se žestoko, bez ustezanja sudaraju s bjelinom platna, ostavljavajući koloplet raznobojnih tragova kao čvrsti i snažni dokaz sudara od prije nekoliko sekundi, minuta, tvoreći napučeni, bujni svijet pravaca,krivina, ploha i oblika koji lebde ili se sučeljuju u više razina novostvorenog svijeta,koji doista puca od snage, od uzavrelih emocija, neskrivenih gesti, svaka u svojoj karakterističnoj i rekli bi za ovu sliku i očekivanoj paleti.

U ovom ciklusu, Žunjić je posve oslobodio ne samo svoju ruku i svoju gestu već je svjesno oslobodio kolor, koji ipak nije neobuzdan, slikar ga svojim iskustvom i zamisli posve kontrolira, no, kolor je svejedno jači, izrazitiji, snažniji, blještaviji, da, doista Žunjićev kolor sjaji od moći i snage. Nekoliko zasebnih tematskih cjelina ipak čini skladnu kombinaciju novoga ciklusa, u kojem i dalje ustrajno Žunjić istražuje svekolike mogućnosti kolora na velikom formatu kroz raznovrsne dionice motiva tragajući za slikom, kao što rade umjetnici već odavna, oduvijek.

Miroslav Pelikan