Hrvatski Fokus
Znanost

Mikroplastika u oceanima

Plastika je tip sintetskog polimera koji se može proizvesti od fosilnog goriva ili biomase

 
 
U nedjelju 22. travnja diljem svijeta obilježen je Dan planeta Zemlje s temom: „Zaustavimo onečišćenje plastikom“ ili „Kraj onečišćenju plastikom“ s namjerom podizanja javne svijesti o rastućem globalnom problemu zbog onečišćenja plastikom. Otpadna plastika predstavlja sve veći problem diljem svijeta jer onečišćuje naš okoliš, prvenstveno vodotokove i oceane. A mikroplastika je vodeći problem onečišćenja vodotokova i oceana. Maleni komadići plastike uobičajeno se nazivaju mikroplastika, a prvi puta su opisani početkom 1970-ih, a rašireni su u morima i oceanima. Veći komadi plastike poput vreća i vrećica, užadi i ribarskih mreža mogu imati izravan, štetan učinak na mnoga morska stvorenja i zajednice. No, učinci mikroplastike mnogo teže se određuju.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/04/62788818.jpg
Plastika ima određenu i značajnu ulogu u različitim područjima suvremenog života današnjeg čovjeka – odjevni predmeti, prijevoz, pakiranje, skladištenje, građevni materijali, vrećice za kupovinu itd. Najvažnije svojstvo plastike je njezina trajnost – a to je ujedno i glavni razlog postojanja plastike u oceanima. Ipak, pojam 'mikroplastike' uveden je prije deset ili malo više godina, a odnosi se na malene komadiće plastike čiji dijametar je manji od 5 milimetara. U znanstvenim publikacijama nalaz sićušnih djelića plastike opisan je kod ptica 1960-ih godina a u uzorcima planktona početkom 1970-ih godina prošlog stoljeća. No, mikroplastika zaokuplja znanstvenu zajednicu tek unazad deset godina, a u navedenom razdoblju bilježi se golem broj znanstvenih publikacija o problemima mikroplastike i plastičnih peleta koje zauzimaju jednu posebnu kategoriju kada je u pitanju onečišćenje plastikom.
 
Plastične pelete i plastične čestice proizvode se za posebnu namjenu – korištenje u brojnim kozmetičkim preparatima, abrazivnim sredstvima i sredstvima za čišćenje u domaćinstvima itd. te se nazivaju primarna mikroplastika. A mikroplastika koja nastaje kao posljedica fragmentacije od većih dijelova plastike naziva se sekundarna mikroplastika. Ova podjela je nužna kako bi znali odrediti izvor odn. podrijetlo i na temelju toga mogli donijeti mjere za smanjenje mikroplastike u okolišu, prvenstveno u oceanima. Plastika je tip sintetskog polimera koji se može proizvesti od fosilnog goriva ili biomase. Nastajanje mikroplastike fragmentacijom većih plastičnih artikala najučinkovitije je na morskoj obali i plažama gdje je visoko UV zračenje i izražena fizička abrazija pod utjecajem morskih valova. Veličina čestica mikroplastike u oceanima kreće se između 1 nanometar (1nm) i < 5 milimetara.
 
Mikroplastika je raširena u oceanima, duž morskih obala, na površini vode ili u sedimentu morskog dna – od Arktika do Antarktika. Otkrivena je i u organizmima velikog broja morskih stvorenja – od beskralježnjaka, riba pa do ptica i sisavaca. Plastika često sadrži i kemikalije koje su dodane/korištene u procesu proizvodnje te mogu apsorbirati i koncentrirati kontaminante (onečišćivače) kao što su pesticidi iz morske vode. Postoje već brojni dokazi o ovom načinu unosa kemijskih tvari nakon ingestije / gutanja plastike i njihovom širenju u tkiva. U laboratorijskim uvjetima dokazano je da vrlo sićušne čestice (nanočestice) mikroplastike prolaze staničnu membranu uzrokujući tako oštećenje tkiva.
 
Svijest javnog i privatnog sektora o mogućim ekološkim, društvenim i gospodarskim štetnim učincima mikroplastike daleko je manja od one koja se odnosi na veliki plastični otpad (npr. boce, plastične vrećice i ambalaža itd.). Stoga je potreban učinkovit angažman i edukacija na svim razinama društva (vlade, javnost, privatni sektor) u svrhu podizanja javne svijesti i promoviranja pozitivnih promjena ponašanja.
 
Britanski časopis „The Guardian“ objavio je 12. ožujka 2018. tekst o najnovijem nalazu stručnjaka Sveučilišta Manchester (University of Manchester) o onečišćenju oceana mikroplastikom: “Broj sićušnih komadića plastike koji onečišćuju oceane diljem svijeta mnogo je veći nego što se to do sada mislilo.“ Znanstveni tim analizirao je sediment iz 10 rijeka koje su udaljene od Manchestera otprilike 20 km. Provedeno znanstveno istraživanje otkrilo je do sada najveće svjetsko onečišćenje mikroplastikom u rijeci blizu Manchestera (Ujedinjeno Kraljevstvo), a najgore onečišćenje utvrđeno je u rijeci Temzi: 500.000 čestica mikroplastike po metru kvadratnom riječnog dna, što je najveće onečišćenje ikada opisano (50% veće od onog u Južnoj Koreji). Istraživanje je također otkrilo da je u vrijeme velikih zimskih poplava (2015.-2016.) u ovom području 'isprano' oko 43 milijarde komadića mikroplastike (oko 850 kg) od čega je oko 17 milijardi rijeka otplavila izravno u ocean. Tako golem broj mikroplastike samo iz jedne rijeke naveo je znanstvenike na zaključak da je dosadašnja globalna procjena o onečišćenju oceana mikroplastikom – pet trilijuna – uvelike podcijenjena.
 
Nizozemski stručnjak Erik van Sebille, Sveučilište Utrecht, povodom ovog izvješća izjavio je slijedeće: „Nisam nimalo iznenađen ovim zaključkom. Godine 2015. otkrili smo da se 99% od sveukupne plastike više ne nalazi na površini oceana. Problem je u tome što ne znamo gdje je sada tih 99% plastike. Je li na obalama / plažama, na morskom dnu, u morskim organizmima? Prije nego što počnemo razmišljati o čišćenju, moramo znati kako se plastika distribuira.“ Kao što je već naprijed navedeno, mikroplastika potječe od fragmentacije platičnog otpada, sintetskih vlakana i zrnaca koji se koriste u proizvodima za osobnu higijenu i u kozmetici. Poznato je da mikroplatika negativno, tj. štetno utječe na život u moru i oceanu – živa stvorenja često zamijenjuju mikroplastiku s hranom, a kada čovjek konzumira određene morske plodove (ribe, rakove, školjke i dr.) tada mikroplastiku iz hrane unosi u svoj organizam. Nadalje, mikroplastika je potvrđena i u vodovodnoj vodi te u drugim prehrambenim proizvodima. Zdravstveni rizik za čovjeka još uvijek je nepoznat, ali postoji opravdana bojazan da mikroplastika sadrži akumulirane toksične kemijske tvari, a najmanji djelići mikroplastike mogu prijeći u krvotok.
 
Znanstvenici „State University of New York“ testirali su 259 plastičnih boca vode (negazirane) od 11 najpopularnijih brendova na sadržaj čestica mikroplastike i to na zahtjev ORB Media, neprofitne novinarske organizacije sa sjedištem u Washingtonu, D.C. Ispitani su najčešći/najprodavaniji brendovi pitke vode na tržištu, među kojima su ispitani i: Aquafina, Nestlé Pure Life, Evian, Dasani i San Pelligerino. U prosjeku je svaka ispitana plastična boca pitke vode sadržavala oko 325 komadića mikroplastike po litri – većina mikroplastike je sićušna i nevidljiva 'golim' okom. Prema nalazu, najgora voda je Nestlé Pure Life – većina ispitanih uzoraka kontaminirana je česticama mikroplastike: 10.390 čestica po litri.
 
Uzmemo li u obzir općeprihvaćenu normu da čovjek dnevno mora popiti oko 2 litre vode za dobru hidraciju i zdravlje organizma, a u vrućim i vlažnim područjima ta količina vode je i veća, to znači da čovjek koji popije jednu litru vode iz plastične boce / dan, u organizam godišnje može unijeti desetke tisuća čestica mikroplastike.
Čestice mikroplastike veličine 20 mikrona (0,02 mm) mogu ući u krvotok a potom se zaustaviti i zadržati u bubrezima i jetri. Čak 90 posto čestica mikroplastike iz ispitanih brendova pitke vode u plastičnim bocama bilo je veličine između 100 i 6,5 mikrona – dovoljno sićušne da iz crijeva prijeđu u organe i tkiva. Na temelju izvješća „ORB Media,“ Svjetska zdravstvena organizacija odmah je reagirala i pokrenula ispitivanje o kratkoročnim i dugoročnim rizicima konzumiranja mikroplastike iz pitke vode.   
 
„National Geographic“ objavio je 4. travnja 2016. izvješće u kojem se procijenjuje da je samo u Europskoj uniji 2012. korišteno oko 4.360 tona mikrozrnaca plastike u proizvodima za osobnu higijenu – a ona izravno odlaze u vodotokove i oceane. Zbog golemog onečišćenja mikrozrncima podrijetlom iz kozmetike i proizvoda za osobnu higijenu, u SAD-u je od 1. srpnja 2017. zabranjena proizvodnja svih kozmetičkih proizvoda s mikrozrncima (Microbead-Free Waters Act of 2015); Kanada i Novi Zeland također su usvojili takvu zabranu, dok EU do ovog trenutka nije usvojila takvu mjeru zaštite, iako su pojedine europske države poput Italije, Francuske, Švedske, Velike Britanije najavile zabranu proizvodnje i korištenja mikrozrnaca u kozmetici.  
 
Sljedeći problem onečišćenja mikroplastikom predstavljaju mikrovlakna (akrilna vlakna) iz odjeće koja također onečišćuju vodotokove i oceane. Utvrđeno je da se svakim pranjem jedne flis jakne oslobađa/otpušta oko 1,7 grama mikrovlakana, a što je jakna starija, to otpušta više mikrovlakana (flis, engl. „fleece,“ znači runo; no, ovdje se zapravo radi o mekom tekstilnom materijalu od poliesterskih kemijskih vlakana upredenih u pređu slično vuni). A oko 40 posto svih vlakana prolazi kroz pročistače otpadnih voda i završava u jezerima, rijekama i oceanima.

 

Izvor: GESAMP (The Joint Group of Experts on Scientific Aspects of Marine Environmental Protection): „A Global Assessment: Microplatic in the Ocean“ / „Globalna procjena: Mikroplastika u oceanu“);
The Guardian: „Microplastic pollution in oceans is far worse than feared, say scientists“
autor: Damian Carrington;
ORB Media (https:// orbmedia.org): „Plus Plastic – Microplastic found in global bottled water“
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Povezane objave

Država je rezultat sekularizacije

HF

Zasluge Stanka Hondla za hrvatsku fiziku i njezino institucionaliziranje u obrazovanju

HF

Opasan aspirin

HF

O suradnji u znanosti i inovacijama

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više