Nadamo se da se ne će ponoviti skup u Srbu na dan stradanja Hrvata našeg kraja
Ja sam Marija rođena i krštena u Boričevcu. Pripadam generaciji djece koja se sjećaju progona 2. kolovoza 1941. godine kad smo u noći bježali prema Kulen Vakufu. Što smo sve prošli teško je opisati u par rečenica, ostali smo živi, ali emotivno invalidni.
Dana 27. 7. 1941. godine u selu Brotnja živi su bačeni u jamu na Dabinu vrhu obitelji 37 članova Ivezića. Tu je sudbinu doživjela moja teta i njezinih petero djece. Rodbina i potomci Ivezića nakon 76 godina doživjeli smo da se na še žrtve ekshumiraju, nalazi DNK analize potvrdili da su to Hrvati iz Brotnje rod Ivezića. Tražili smo da se pokopaju u Boričevcu, jer je to Župa u kojoj su se krstili, vjenčavali i dolazili u crkvu.
Dana 27. srpnja 2017. pod pokroviteljstvom Ministarstva branitelja i Vlade Republike Hrvatske u Boričevcu su dostojno ispraćeni i pokopani Ivezići. Potomci i rodbina Ivezića sačinili smo projekt pod nazivom "Spomen područje od Brotnje do Boričevca" sa željom da se dugoročno obilježi 27. srpanj kao dan stradanja hrvata u našem kraju. Rodbina je podigla spomenik na samoj jami gdje su Ivezići bačeni i nađeni, kako bi se hodočastilo do jame i poklonilo hrvatskim žrtvama, kako bi svjedočili istini. Nadamo se da se ne će ponoviti skup u Srbu na dan stradanja Hrvata našeg kraja.
Boričevac i Brotnja i danas su pusti. Godinama se borimo sa birokracijom da nam se vrati oduzeta imovina, a sad nas obavještavaju da se naše zemlje daju u koncesije, da se daju poticaji a mi vodimo postupke koji su u tijeku za povrat. Bilo bi dobro da nas konačno netko zaštiti i da se ispita tko našu imovinu daje u koncesiju i još dobiva poticaje. Možda bi DORH tu imao posla.
Marija Bebić
