Vještice

Okupilo se 'sudsko vijeće', bilježnik Ivan Khayll, izaslanik i kapetan Gradeca…

U 17. i 18. stoljeću diljem je Hrvatske na stotine i stotine ljudi stradavalo je u najgorim mukama, jer netko je u njih upro prstom i prozvao ih vražjim slugama / službenicama. Krvava prošlost nalazi se u Državnom arhivu u Zagrebu. Jedan od spisa otkriva nam da je u ožujku mjesecu 4. – 9. 1699. Vajda Tinodi optužena kako je bila u vražjem kolu i spavala sa sotonom dva puta. Sastajala se s vješticama na križanju kod crkve sv. Margarete. Letjela na metli i radila tuču. Radila vještičju mast i napitke.

Okupilo se „sudsko vijeće“, bilježnik Ivan Khayll, izaslanik i kapetan Gradeca, Ivan Lacović, izaslanik, Đuro Škrnjuga, zamjenik bilježnika, Marko Vojnović, zamjenik bilježnika, Đuro Porta, zamjenik bilježnika.

Kako je Tinodi završila nije rečeno, no taj isti spis govori da su mnoge njezine "sestre po optužnici" na kraju bile spaljene. Tako je na lomači završila i Magdalena Marolić, koju su tadašnje vlasti optužile da je letjela i radila tuču, “ubijala pogledom, pretvarala se u vjetar, uništavala ljetinu, ubijala stoku”.

Preko 70 posto optuženih bile su žene, i to mahom udovice koje nisu imale nikoga tko bi se zauzeo za njih. Na optuženičkoj klupi znali su se naći i starci, siromasi te žene koje su izrađivale pripravke od ljekovitih trava, naročito ako njihov lijek nije imao željeni učinak. Inkvizitori su svima tjerali strah u kosti. Zlobnici su mogli osumnjičiti sve i svakoga — bogate i siromašne, muškarce i žene, uglednike i priproste ljude.

Ponekad se na njoj, optuženici, vršio pokus sa “svetom” vodom. Inkvizitori bi vezali ženu i bacili je u hladnu vodu da vide hoće li potonuti. Ako bi potonula, zaključili bi da je nedužna te bi je izvadili iz vode. No ako bi plutala na površini, proglasili bi je vješticom i pogubili na licu mjesta ili bi je odveli na suđenje. Neke su optuženice vagali da vide koliko su teške. To su činili iz praznovjerja prema kojem vještica mora biti vrlo lagana da bi mogla letjeti.

Na osumnjičenoj ženi inkvizitori su tražili “vražji pečat” — madež ili bradavicu koje su smatrali nepobitnim dokazom da je sklopila ugovor s Đavlom. “U potrazi za takvim znakom optuženoj bi obrijali glavu i skinuli je do gola, a potom bi pretražili svaki milimetar njena tijela — i to pred mnoštvom okupljenih znatiželjnika!” stoji u knjizi Lov na vještice u zapadnom svijetu. Kad bi na ženi pronašli kakav ožiljak, madež ili bradavicu, u to bi je mjesto uboli iglom. Ako je ubod ne bi bolio ili ako koža ne bi prokrvarila, zaključili bi da su pronašli “đavolji znak”.

…

Svjetlost zore kristalna i jasna. Magdalena Marolić uranila potoku na vodu. Preko ravnica. Plodnih polja. Zelenom šumom. Zapljuskuje jutarnje svjetlo crkvu na brijegu. Uz put na konju kapetan Gradeca, koji odavno na nju baca oko.

Zaskoči je odlučno i bez milosti. Uze na njoj trgati odjeću. Otrese je o zemlju. Na grub način pokaza nakanu. Skupi snagu Magdalena. Zbaci kapetana sa sebe.

Nakinđuren pjenio je kapetan i podignutim prijetio prstom. Dok je ležala u blatu s potrganom odjećom na sebi skoro pa gola, bolio ju je zvon crkvenoga zvona. Svaki udar.

…

Vezana na lomači Magdalena. Crni je pritisnuli oblaci. Pogled kapetana, k'o oštrica noža, grize je gore od ljute guje. Na rulju koja kliče nadvila se gusta tmica. Grakte vrane crne i zloguke. Magdalena, više i ne krije suze. Vrane i dalje grakću. Podbuhla Magdalena rida u zemlju vlastitu crnu. Crni je oblaci tješe smrtnom tugom. Kapetan priđe s plamtećom bakljom. Suzama se brani Magdalena. Kapetan joj zapali bakljom kosu. Ljudsko čudovište užeže lomaču. Jezivi jauci i krici.

Crta smrti ureza se u tlo.

Nikola Šimić Tonin