Ako su i Nijemci Srbi, a što je onda Hitler?

Dačićeva primjena "znanosti u praksi"

Bio sam onih davnih presudnih dana u pokojnom Vjesniku, kojemu sam na ovim stranicama objavio nekrolog. Napisao članak pod naslovom „Münchausen, najvećí srpski sin“. I tu se, nažalost, ništa nije promijenilo, osim što su srbijanski znanstvenici dokazali kako sam bio u pravu, jerbo su i Nijemci zapravo Srbi, pa onda i ovaj lik. Danas su se srbijanske laži rapidno povećale – nažalost. Posipam se stoga još vrućim pepelom: kakav grof Münchausen, on je za neosrbijanske lašce obični šegrt. Kakav Trump i laži, kao najveće, protiv njega, Milomir Marić, TV Happy i njegovi gosti, a da TV Pink i nekog Sarapu, i njegove goste analitičare ni ne spominjem, a to su uglavnom isti i lažu li ga lažu.

Adolf Hitler i knez Pavle Karađorđević

Pa gosti novosadske „Geopolitike“ – tamo je to, u Srbiji, sada, tek sada, najvažnija disciplina u koju stane – sve. Zatim razne male televizije, uz rijetke izuzetke, četničke ideologije, slične tribine… Al' kako krenu recimo u „geopolitiku“ – svi ti stručnjaci vrate se i osvrnu na Hrvatsku. Da joj „nanu naninu“ „ustašku“. Kako stvari u tim lažima izgledaju i travka koja ovdje nikne je „ustaška“. Čim poraste za košnju je naime – spremna. Tamo su četnici antifašisti (i partizani su antifašisti!) jedina zemlja koja je imala čak dva „antifašistička“ pokreta bila je Srbija. Malo morgen, realno, nije imala nijedan.  Četnici su bili prastari fašisti, a partizana u Srbiji do 1944. nije ni bilo. Osim možda bande Jove Čaruge, koja je dala na koncu nekoliko narodnih, partizanskih heroja.

Aleksandar Vučić je poseban „cvijetak“. Ne ćemo mu spominjati laži kako su za njegova posjeta u Hrvatskoj paljene zastave, kako su ga proganjali „po ulicama“, već jednu zanimljivu laž koju je i sam skužio čim ju je izrekao. U Srbiji trenutno traje neka afera o oduzimanju niške zračne luke gradu Nišu i njeno podržavljenje. S tim u vezi izbila je i pobuna Nišlija. Priča je tim kompleksnija što je nedaleko i tzv. Rusko-srpski humanitarni centar za kojega Rusi traže neku vrstu ex teritorijalnosti, a za buduće službenike i diplomatski status. Ruski „humanitarni centar“ takvog statusa nedaleko Kosova, na to se Amerikancima diže kosa na glavi. Kako bilo Vučić je došao u Niš uvjeriti ih, osim ostaloga, kako je država tamo puno uložila. Tako je  „2,7 milijardi eura uložila u infrastrukturu u Nišu i okolici“, rekao je. Malo je zastao pa dodao: „Tko li mi je ovih 2,7 milijardi eura napisao, malo je pretjerao“.

Šešelj tek "verbalni delikvent"

Moram se osvrnuti i na jednoga odavde, Žarka Puhovskog, on je naime, prema srbijanskim izvorima izjavio kako je Šešelj ustvari kažnjen „zbog verbalnog delikta“. Eto Voja Šešelj je sve te predratne i ratne godine bio obični verbalni delikvent. Brine me takav zaključak i njegovo prihvaćanje kod Milomira Marića u Ćirilici, bio i Šešelj. Navodi me to onda, pomozite mi, na zaključak kako je i Mein Kampf pisani „verbalni delikt“. Dobro Hitler je bio i zapovjedni ratni zločinac, ali, pretpostavljam kako bi onda i Goebbels također mogao biti tek „verbalni delikvent“. I on je, kao i Šešelj, bio „davatelj tuđe krvi“ (Nenad Čanak) dok su „operativci“ bili drugi.

Srbija je zadnjih godina prepuna nevjerojatnih otkrića iz povijesti, rekao bih kako je na djelu njezina, tj. povijesti potpuna revizija. Spoment ću ovdje samo dva. Stoljećima ih ne vole Turci. A mogli su proći puno bolje – da je ljubavi bilo. Doznao sam (kod Milomira Marića, TV „Srećna“), svojedobno se jedna od kćeri cara Dušana  mogla udati za onoga Murata, pa bi taj ostao živ. Ne bi bilo Kosovske bitke, ni mita, a Srbi bi bili sigurno postali Turci, pa bi već onda osvojili Europu. Al' eto nije se ta ljubavna priča odigrala. I ode 'historija drugim „drumom“.

Ali ima nešto zanimljivije i važnije: Nijemci, Skadinavci, Rimljani… svi su Srbi podrijetlom. Čini mi se kako su se od ove sudbine, zasad, izvukli samo, možda stanovnici Grenlanda. Ako su. Nu dobro. Ovih dana, nakon što je Šešelj skrnavio hrvatsku zastavu u srbijanskoj Narodnoj skupštini, nevažno je li i stvarano ili samo verbalno (tamošnji parlament nema kamere koje mogu „pokriti“ sve kutove?!), najčešće nas je, kao „ustaše“, derao Mali Sloba, inače ministar vanjskih poslova i kontinuitet Slobina nacional-socijalizma od kasnih osamdesetih do danas. Tako je  Plenkoviću poručio, osim ostaloga; „Nismo isti, Srbija nije bila uz Hitlera“. Prvo, to je notorna laž – bila je i prije nego je proglašena NDH, nu pustimo sad to. Drugo, Plenković s NDH nema ama baš nikakve veze, niti sa bilo kakvim nacional-socijalizmom. I treće, ono možda i najvažnije, Mali Sloba slabo čita  svoje učenjake, jer po njihovim otkrićima, ako su naime i Nijemci Srbi, postoji onda i velika vjerojatnost kako je i Hitler zapravo – Srbin. To bih ja mogao nazvati i primjenom znanosti u praksi.

Mato Dretvić Filakov