Ljubim zavijek

Tražim toplinu u ljubavi, duši…

Sažimam život u ove pozne dane, pa počesto odlutam negdje  predaleko.

Kao nekad, poželim te sresti, „slatku, toplu,  da ljubi me  netko“

  Znam da to je samo iluzija … I neka je,  moja, tajna  al' je slatko Poneka  i suza  ćutnjama se otme,  niz boru se spusti,  slankasta i topla.

Od postanka svijeta ljudski rod je grešan … Pa da grijeha nije svijet bi bio smiješan,

A i naših ćutnji tko zna da l' bi bilo.

Namjere su moje oduvijek iskrene…

Prema tebi birane s najfinijom tražnjom. 

Moj kriterij nije, kao kod svih drugih, ne falim se nikada sa zecom nit ražnjem

Pa makar će reći kako sam prepreden, ko lisica čekam žrtvu da se javi… al' nije me briga što će drugi reći …nit su, niti bit će ikad oni pravi.

Baš ništa od toga, likovati ne će, previše je lijepoga u toj ludoj glavi… samo iskren obraz i veliko srce, htjeli mi to il' ne, i ljubav se javi…

Lud je, reče mnogi,

Sad prodike drži… ma neka ih, samo ja znam što je za činit. Svatko tko o drugom ne misli ko sebi jednom će se morati nekom izvinut.

 …Pa i da pogriješim to mi nije teško

Od uvijek sam sreću svoju sam tražio. Nije isto njihovo i moje voljenje

Ja tražim toplinu u ljubavi, duši

I cijelim se bićem nudim tko zavrijedi… Makar život ide i vrijeme se mijenja.  Nove su nijanse, iskrenost ne blijedi

Vjerujte da za to isplati se voljet. Kad' toga ne bude ne mora ni mene Možda ova priča izađe iz sjene, nekada… A ljubim!!!

Vladimir Živaljić, Vukovar