U kutu – nikom na putu

            Stolić pred Malom kavanom

 

 

                Ti nisi tako davno u prošlost zašao,

                Premda si se, još za života

                U samom kutu jave našao.

                A nikome nisi smetao.

                Hodio si tiho. I sam se kretao

                Po pravdodjelnici uma.

                Gledao si nevolja mnogo

                I gorke sudbine oćutio.

                Kroz paklo nerazuma

                    

                Ipak si se nekrčenom stazom uputio

                Vjerujući. Za zdravlje moleći Boga

                Ti nisi sa praga svoga

                Nikome zlu riječ uputio.

                U dubini srca, u tajnom nade kutu,

                Velebne pjesme si skrivao

                I osamljen, nikome na putu,

                Sve većim pjesnikom i čovjekom bivao.

                Otišao si. A smrti nema lijeka.

                Stolić pred Malom kavanom

                Na nove susrete čeka.

                U živom sjećanja kutu

                Ja čuvam, mijenama nedirnutu,

                Uspomenu na te

                I ovu pjesmu, brate,

                (Uvjeren budi)

                Pišem, vjeru ne gubeći

                Da pjesnici i dobri ljudi

                U smrti postaju veći.

 

Malkica Dugeč, 7. 1. 2018. (Mili Maslaću – uz godišnjicu smrti)