Bleiburg im je trn u oku velik kao balvan

Od kumrovečkih fašista, preko Pupovčeve sekirice u Srbu, pa sve do svetosavca Ace

Nije istina da je na Bleiburgu ove godine bilo desetak tisuća hodočasnika. U mnogobrojnim suncem obasjanim bijelim oblacima koji su se nadvijali izvan Bleiburškog polja mi smo vidjeli duhove stotina tisuća hrvatskih mučenika koji su tu pristigli čarter letovima s podzemnih aerodroma: Tezna, Kočevskoga Roga, Maclja, Hude Jame, Jazovke i drugih 1700 otkrivenih ali još uvijek prikrivenih masovnih stratišta.

Zadarski nadbiskup Želimir Puljić, koji je predvodio misno slavlje, u svojoj propovijedi se dotaknuo svih važnih činjenica vezanih uz najveću tragediju u hrvatskoj povijesti. Šaljući s oltara evanđeoske poruke, na kraju se malo i opustio, pa je rekao da danas nije osjećao nikakvu tremu jer se osjeća kod kuće u društvu svojih bogoslova i pjevača, uz lagani osmijeh, za koji osmijeh, na ovom tužnom mjestu, je u mojim očima, umjesto čiste petice dobio minus 5.

I predsjednik Hrvatskog sabora Jandroković je kao i prošle godine potvrdio sve spoznaje o okrutnim jugokomunističkim zločinima, no kao i prošle godine sve je ostalo na molitvi, sjećanju i nezaboravu, a ama baš nitko nije obećao da će se kosti hrvatskih mučenika iz dubokih i mračnih jama i sličnih stratišta izvaditi i ljudski i dostojanstveno pokopati, što je osnovno ljudsko pravo i što čine sve svjesne nacije uz visoke vojne počasti. Na časnu udrugu Počasni bleiburški vod se već dugo vremena vrše sofisticirani pritisci – promjena naziva na spomen ploči i slične stvari, no od ove godine su krenuli otvoreno i drsko s ciljem zabrane komemoracije. Bleiburg im je trn u oku velik kao balvan. Komemoracije bi dislocirali na lokalne razine, o čemu bi izvješćivali samo lokalni mediji, jer prema potrebi velikih i malih imperijalista, Hrvati kao narod a pogotovo njihova država, još od zloglasnog Karla Marxa nemaju pravo na postojanje.

Ponovit ću i poruku mojim dragim Zagorcima iz pitomoga Hrvatskog Zagorja. Groblja su mjesta mira, cvijeća, svijeća i ptičjeg cvrkuta. Vaš Kumrovec, kumrovečki prsten – Macelj – s 13.000 hrvatskih kostura i kumrovečka sela s 5000 je veliko groblje na kome će bezdušni vampiri i ove godine, je li to moguće, slaviti spomenuti zločin i po groblju igrati svoja nenarodna kola. Recite im da je Kumrovec mjesto Vaše velike boli i svim prihvatljivim sredstvima ih iz njega dislocirajte. U sklopu progona hrvatskih branitelja i Okružno javno tužiteljstvo u Gospiću je protiv Dražena Keleminca podnijelo optužnicu zbog javne izjave da će Pupovčeva proslava četničkog zločina nad Hrvatima u Srbu, ove godine biti zadnja, zbog čega je on doživio strah, uznemirenje, poticanje na mržnju i slične stvari pa traži da ga se kazni sa šest mjeseci zatvora. Stavljam se Kelemincu na raspolaganje kao svjedok koji je s olovkom u ruci redovito dolazio u Srb i zajedno s njim, na osnovi publiciranih znanstvenih spoznaja HŽD-a prof. Zvonimira Šeparovića, u Srb donosio povijesnu istinu, a Pupovac je istovremeno u Srb donosio smrt (fašizmu) i sekiricu koja će da seče fašiste koji su u Hrvatskoj svi i svuda.

I na kraju, u vremenu svetosavke ekspanzije po Hrvatskoj, završit ćemo sa svetosavcem Acom Stankovićem, koji je iz etničke srpske zemlje Raše, Črnojević transom dospio do ugarsko-hrvatskog Podunavlja, odakle je produžio do Zagreba, okupirao udarni termin HTV-a, i preko svojih gostiju, što sofisticirano, što otvoreno sije protuhrvatsku mržnju. Najnoviji primjer je ugošćivanje srpskog glumca Trifunovića. Meni je drago što su do njega došle i moje ispjevane srpske pjesme tužne.

NE ZNAM GDE JE ZAPADNA GRANICA,

ZNAM ZA REKE IBAR I BISTRICA.

ZOVE MILOŠ I CAR LAZAR SVETI,

GDE SI ROĐEN TAMO ŽELIŠ MRETI.

HRVAĆANE, POLA BRATA MOGA,

OJ TURČINE, ALAHA TI TVOGA.

Hrvati i Srbi su kršćanska braća, veli Aco. A muslimani su naši zajednički neprijatelji, dopunjuje ga Sergej Trifunović.

I na kraju mali epp. Uskoro izlazi iz tiska moja knjiga objavljenih tekstova, STOP SKRIVAČIMA HRVATSKE ISTINE.

Žarko Marić