Laž caruje, um ratuje

Komu je u interesu da se pomoću HNS-a uništava HDZ?

Dođu tako neka vremena, kad nitko nikome, nigdje ništa ne vjeruje. Istina je protjerana s ovih prostora. Skrila se na nekom tajnovitom mjestu. Liječi svoje teške rane. Oporavlja se od mnogih zaraznih bolesti, silovanja, uvrjeda, zamračivanja, potiskivanja, skvrnavljenja, blaćenja, farbanja, gaženja, lomljenja, prekrajanja, povlačenja po mračnim trulim mjestima, zakapana gomilom novca… Vapi za osvetom, čezne za slobodom, iščekuje tračak svjetla, žudi za  novim vremenina, za novim prostorima i za novim čovjekom.

Kako i gdje stvoriti novog čovjeka? Kud god se okreneš sve same laži, prijevare, krađe, podmetanja, pljuvanja, otimanja, silovaja (tijela, uma i duše), pretvaranja, inscenacije, spinovi, PR-ovi, imitacije, patvorine, prostitucija, kupoprodaja, hrpa negativnih izama, mito, korupcija… od vrha do dna. Razni lopovi i prevaranti nasmijani izlaze iz sudnica. Nema dokaza za sud o njihovim nedjelima. To što ta nedjela vide odokativno mnogi građani i za njih znaju mnogi akteri, pomagači i promatrači, nema veze. Ne će oni valjda osuditi “svojeg” čovjeka. Osuditi će neku bakicu, iz Novog Zagreba, koja  prodaje na običnoj klupi ispred nebodera, nešto zelenjave  sa svojeg malog vrta, što je od vlastitih ustiju otrgnula, kako bi si kupila mlijeka i kruha u kvartovskom dućanu.

Može li se uopće taj novi čovjek stvoriti, razviti i opstati u zagađenom okruženju, gdje laž caruje i um ratuje, gdje od samog rođenja djeteta trebaš svakojake veze za to dijete, od rodilišta, vrtića, škola, fakulteta, zapošljavanja, napredovanja u karijeri, da ne spominjem one usputne “sitnice” koje život znače, a moraš se za svakodnevno njih boriti. Jednom mojem kolegi otkazao prastari automobil, koji se više nije mogao popraviti. Mozgao je mozgao, računao, slagao i preslagivao, što će i kako će, jer bez auta jednostavno nije mogao funkcionirati, niti on, niti obitelj. “Pametni” sin koji nije htio studirati, je od toga nema nikakve koristi, mu je rekao: “Prodaj sve one silne knjižurine, koje si nakupovao tijekom života.” Jedna znanica je jednako prošla kad je rekla kako si ne može kupiti nove cipele, njezina djeca su joj rekla neka proda skupe knjige s police, da ne nabrajam dalje, kao na primjer na konstataciju kako nema novaca za plac, jednoj baki je unuk rekao neka počne prodavati knjige, prvo će osloboditi velik prostor u stanu, a drugo može ići na plac, uz pouku, da ako ide poslije podne, sve je jeftinije.

Takva stvarna situacija nikoga ne zabrinjava, osim osobe ovakvih i sličnih priča, koji su svoje “blago” htjeli ostavi djeci i unucima. Naše društvo u većini zanima, što je osuđeni srbijanski ratni zločinac rekao našem predsjedniku Sabora, tko je iznutra muškarac, a izvana žena i obrnuto, koliko centimetara su visoke čije štikle, tko s kim gdje spava i za čiju lovu, tko s kim pije kavu, čija žena je Srpkinja…, dok nam se dio vladajućih smije u lice, jer su nas uspjeli prevariti, od nas napraviti glupane i budale, a sebe materijalno obogatiti na naš račun, jer su  postavljeni na određene funkcije po sistemu: “lisica čuvarica kokošinjca”, promiskuitetna osoba ravnateljica škole, mafijaš čuvar državnog pečata, sudac prononsirani kršitelj ustava, bankar međunarodni diler, pisac bajki “arhitekt” ustava, pedofil dušobrižnik djece, notorni kradljivac čuvar državnog trezora, pratilja međunarodnih vojnih postrojbi poglavarica samostana, militantni Kvazimodo kandidat Nobelove nagrade za mir, ispodprosječna osoba iz jedne ili više kombinacija grupacije LGBTTIQ državnik, čoban vojni strateg, vozač kamiona ministar prometa, notorna ovisnica spisateljica Lex specialisa po potrebi…

Zbog toga i tome sličnoga školovani mladi ljudi, cijele obitelji, izvanredno dobri stručnjaci bježe iz zemlje, jer im se sve ono što vide, čuju i osjećaju neizmjerno gadi. Oni ne žele da  njihova djeca to gledaju, u tome i s tim žive. To je naša prava dijaspora. Oni bi trebala biti temeljna motivacija (unutarnja vanjska) države i državnih dužnosnika, za strategiju i taktiku kako te ljude vratiti kući, a ne da na povratak pozivamo one koji tu nikada nisu niti bili, jer su unučad ili praunučad onih koji su zbog gladi morali davno otići. Pri tom nas strašno zabrinjava kako je tim ljudima, koji zapravo nisu dijaspora, glavni problem za dobivanje našeg državljanstva nepoznavanje hrvatskoga jezika. O čemu pričamo? To je pitanje za multidisciplinarni tim vrhunskih eksperata. Danas se ne odlazi zbog gladi, iako mnogi nisu dovoljno siti. Danas se bježi zbog pravne nejednakosti, nesigurnosti, podcjenjivanja naroda, beznađa, nevjerodostojnosti vladajućih, praznih obećanja, višedesetljetnih floskula, pretvaranja, laži i društvene stvarnosti, napravljene po paradigmi: Laž caruje, um ratuje. Zapravo danas mladi obrazovani ljudi odlaze iz zemlje zbog gađenja, prema politici i političarima.

Zbog neprimjerenih pojedinaca u bilo kojem području, sektoru, društvenoj odrednici, udruzi, organizacij (civilnoj, vjerskoj, duhovnoj, socijalnoj…) cijela zajednica kojoj dotični pripada, po bilo kojoj osnovi je upitna, pod sumnjom i nevjerodostojna. Svi se svode na zajednički nazivnik, smatraju se jednakima. Od njih se okreće glava i prema njima pokazuje određeni prijezir. Ima toga u svim slojevima društva, svim kategorijama, braniteljima, političarima, sucima, profesorima, liječnicima, u svakoj strukturi po vertikali i horizontali. To se manje više sve zna. Međutim, nitko ništa konkretno ne poduzima, protiv lažnjaka u bilo kojem sektoru. Tu i tamo se nešto napiše, nekoga uhiti, sprovede, ispita, na kratko pritvori, zapravo skloni i pusti zbog nekog propusta u proceduri, koji je namjerno napravljen.

To traje, traje i trajat će tako dugo dok se kompletno ne izmijeni vladajuća struktura, pozicija i oporba. Ne može netko tko nas je doveo u ovo nezavidno stanje (gospodarsko, društveno, političko) to stanje popraviti. Potrebni su novi, mladi, obrazovani, stručni, izvrsni ljudi  – eksperti, koji imaju viziju, strategiju, taktiku, a ne strategiju od niza nepovezanih taktika. Pri tome je najvažnija Strategija obrazovanja, koju zamagljuje prenaglašena Kurikulna reforma, što je samo jedan dio Strategije. Mnogima su puna usta Kurikula (uputnika) a da pojma nemaju o čemu govore što u nas prioritetni cilj cijele reforme. Treba stvoriti školu za život. Pitanje je kako? Onaj tko to riješi, riješio je naš najveći gorući problem: “Kako učenika naučiti učiti?” Taj problem će riješiti multidisciplinarni stručnjaci u uskoj suradnji sa školama, učiteljima, profesorima roditeljima učenicima. To ne će riješiti političari, pogotovo oni koji spašavaju svoju “vjerodostojnost”, legitimitet,  legalitet. Čvrstim hvatanjem i stiskom Kurikulne reforme, tobožnjom brigom za “našu djecu”… Kaj god!

Sve same laži kojima je poduprt “Titanik”, na temelju kojih se participira u vlasti, uhljebljuje i “ratuje”, na svim frontama, naročito na onim gdje drugi i drugačiji, po bilo čemu. Čudim se kako pojedinci koji su već odavno u javnosti poznati kao osobe sklone alternativmim činjenicama, dobivaju puno prostora u mnogim mainstream medijima. Time se pridržava i obdržava lažna slika stvarnosti, obmanjuje narod i pojedinom političkom Münchausenu ili Pinokiju daje prilika da “uskrsne”, da kadrovira, da se predstavlja kao glavni činitelj i nužno potrebna sluga vlasti, jer bi inače od države nastao Armagedon. Ta i takva gospoda(đe) su već odavno prešli Rubikon. Oni se ni u kojem slučaju nisu mogli, smjeli i trebali vratiti, osim u slučaju velikog i respektabilnog broja preferencijalnih glasova dobivenih na izborima, što je čista iluzija u stranci čija se popularnost, doživljaj, povjerenje  i vjerodostostojnost, prema anketama javnog mišljenja kreće oko 1-2 posto.

Zašto to odgovorni  ne vide? U koaliciji s takvima se do kraja gubi vjerodostojnost vodeće, nekad državotvorne stranke. Možda je to ipak, nekome u interesu?

Ankica Benček