Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne shvaća

 
 
Dr. sc. Stjepan Šterc, koji je završio studij geogarfaije 1979., izabran za asistenta na Geografskom odsjeku PMF-a 1980., vodi vježbe iz „demografije“, i samostalno kolegije Geografske grafičke metode i Statistiku za geografe, koju je magistrirao 1987., a doktorirao 2012., te je od 1991. do 2003. radio u Hrvatskoj vladi u Ministartsvu vansjkih poslova te bio pomoćnik ministra razvitka i obnove i obrane. Nadalje, sudionik je Domovinskoga rata, djelatni časnik Hrvatske vojske, jedan je od osnivača Instituta Ivo Pilar, Hrvatskih studija i časopisa Društvena istraživanja, te jedan od autora „Nacionalnog programa demografskog razvitka Republike Hrvatske“, te još brojnih radova, studija, zakonskih prijedloga, itd. Svojim javnim djelovanjem uporni je promicatelj ideje/zahtjeva da je demografija jedno od važnijih pitanja, kojim bi se hrvatska politika trebala sustavnije i djelotvornije baviti. Zašto je bio potreban ovoliki uvod o dr. sc. Stjepanu Štercu, koji iz tjedna u tjedan uporno govori/piše o demografskoj opasnosti koja prijeti Hrvatskoj? Pa jednostavno zato jer unatoč njegovom glasu „vapijućem do neba“, politika ovom problemu ne prilazi s dovoljno volje, odlučnosti i stručnosti, pa se zapravo na tom polju stvari odvijaju u negativnom smjeru, a poslijedice toga će biti ono na što u nastavku mislim ukazati.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/05/Mom-Baby.jpg
Budući naša politička elita, pogotovu što neki ministri u sadanjoj Vladi, i sam njezin Predsjednik, rado koriste statističke pokazatelje kako bi opravdavali zašto su upravo oni „najbolja od svih mogućih“ Vlada, dat će se neki statistički pokazatelji koji baš i ne potvrđuju tu tezu predsjednika Vlade i njegovog omiljenog ministra financija. No, prije nego bi krenuli s podacima, valja objasniti jedan pojam koji nije baš općepoznat osobama koje se ne bave demografijom, a bitan je da bi se shvatio značaj podataka koji će se u daljnjem tekstu iznositi. A radi se o pojmu – Stopa fertiliteta, Stopa rodnosti ili Indeks rodnosti, koji predstavlja broj koji pokazuje koliko svaka žena statistički rodi djece. Što konkretno znači da na primjer za stopu rodnosti od 1,4, statistički svaka žena rodi 1,4 djeteta, odnosno da bi majka nadomjestila sebe i svoga partnera trebala bi roditi dvoje djece. To znači da stopa rodnosti manja od 2 dovodi do pada broja stanovništva, stopa 2 jedva održava postojeći broj stanovništva, a stopa veća od 2 dovodi do porasta stanovništva. Eto to je objašnjen taj pojam, o čijoj vrijednosti će biti riječi u nastavku.
 
Ono što dr. sc. Šterc možda ne naglašava dovoljno često, i dovoljno jasno kako bi javnost to mogla shvatiti je sljedeće:
a) Ona nacionalna kultura i nacionalnosni sustav koji će naslijediti na, u velikoj će se mjeri razlikovati od onoga danas;
b) Oni će biti svjedoci demografskih promjena koje će se događati, čije predznake, ako smo dovoljno pažljivi i pametni možemo nazrijeti već i danas;
c) Prema današnjim spoznajama, da bi se jedna kultura odnosno nacionalnosni sustav, održala sljedećih 25 godina, stopa rodnosti bi trebala biti najmanje 2,11 djece po ženi. Ako je ta stopa manja od toga, onda je ta kultura odnosno nacionalnosni sustav u opadanju. Tijekom povijesti niti jedna kultura ili nacionalnosni sustav nije opstao čija je stopa rodnost bila manje od 1,9! Ako ta stopa padne na 1,3 nemoguće je održavanje te kulture odnosno nacionalnosnog sustava, jer za njeno „konzerviranje“ treba najmanje 80-100 godina, ali ne postoji gospodarski model koji bi osigurao opstanak te kulture odnosno nacionalnosnog sustava u tom periodu. Drugim riječima, ako se iz svakoga braka muškarca i žene rodi jedno dijete, broj djece će upola od broja roditelja, ako pak to dvoje djece bude imalo jedno dijete, onda će četvero djedova i baki imati samo jednog unuka?! Ako neki narod krene tim putem opadanja, očekuje ga ista sudbina;
d) Prema trenutačnim spoznajama procesi opadanja neke kulture odnosno nacionalnosnog sustava su ireverzibilni to jest nezaustavljivi, te nakon nekoliko godina zemlja koju danas poznajemo prestat će postojati;
e) Vrijeme je poslušati „pronataliste“ koji misle da civilizacija koja nema dovoljno veliku stopu rodnosti, sebe osuđuje na manju vrijednost i nestajanje.
 
Prema vjerodostojnom statističkom istraživanju za čitav svijet, točnije za 222 država na svijetu, Hrvatska se po stopi rodnosti nalazi na
194. mjestu sa stopom rodnosti od 1,43, dok prvih dvadeset država sa te liste imaju stopu rodnosti veću od 5, a prosjek stope rodnosti svih država iza nas je oko 1,3! Prema ovim podatcima Hrvatska je dobrano u onoj zoni koju karakteriziraju države koje su u ozbiljnoj demografskoj degradaciji, blizu granici od 1,3 – koja označava ireverzibilnost procesa demografske degradacije.
 
Jedno pak drugo istraživanje, koje je radio Eurostatov stručnjak Giampaolo Lanzieri, je na opće iznenađenje demografskih i socioloških stručnjaka, pokazalo da je stopa rodnosti žena s višim obrazovnim i radnim statusom veći, od žena koje nisu zaposlene i imaju niži obrazovni status?! Tako njegovi podatci za zaposlene žene u Hrvatskoj iznose 2,44, a 0,63 za nezaposlene žene. To ruši dosadanji stereotip da obrazovanije i zaposlene žene imaju manje djece od onih koje nisu zaposlene i imaju manje obrazovanje, pa ti njegovi rezultati zaslužuju detaljniju analizu.
 
I ovi podaci, i uporna upozoravanja dr. sc. Stjepana Šterca, ukazuju na činjenicu da je Hrvatska na putu demografske degradacije, uz opasnost da taj proces postane ireverzibilan i nezaustavljiv samo sporadičnim mjerama kao što su dječji doplatak, produljeni dopust za rodilje, novčane nagrade za novorođenčad, te slične palijativne mjera, pa se stoga već tom problemu mora pristupiti sustavno i analitički, sagledavajući uzroke i moguće poslijedice ovakvog trenda. Ako se tomu ne pristupi tako i to ubrzo, dogodit će se ono što je naprijed rečeno: samoosuđivanje na nestajanje!
 
Hrvatska politika i hrvatske Vlade trebaju što prije da se opredijele ili za strategiju samoobnavljanja stanovništva Hrvatske, ili za strategiju „uvoza i useljavanja“ naroda koji imaju stopu rodnosti dostatnu da se stanovništvo Hrvatske održi na postojećem broju, ili krene putem postupnog porasta, ali koji će donijeti svoja nacionalna obilježja i svoju kulturu, pa uz malu stopu rodnosti Hrvata i veliku stopu rodnosti „došljaka“ Hrvatsku će pretvoriti u zemlju koja će samo po nazivu biti Hrvatska, a možda više ni po tome?! Odluka je na onima koji vode državu, odnosno na onima kojima mi budemo povjerili povjerenja na izborima. Dosadanja iskustva pokazuju da nismo imali puno sreće ili pameti pri izboru onih, koji bi trebali voditi državu u korist svih nas koji jesmo sada ovdje, a ne da je vode tako da postane domovina došljaka, koji će brojčano nadmašiti starosjeditelje, autohtone stanovnike Hrvatske!
 
Hrvatska u žrvnju globalizacijskoga procesa
 
Nedomoljubni političari, kojima na izborima predajemo u ruke svoju sudbinu glasujući za njih, ponašaju se poput bijelih robovlasnika, koji se nisu plašili „dovoza“ sve više crnih robova, koristeći ih da učvrste svoju vlast i svoje bogatstvo. Njih nije briga koliko ima Hrvata u Hrvatskoj, njih je samo briga da ima tko da radi za njih, i to za što manje nadnice, pa makar se Hrvatska napunila Sirijcima, Pakistancima, Iračanima, Afganistancima, Kurdima, Rumunjima, Bugarima, Ukrajincima ili Afrikancima. No ne treba biti naivan pa sve loše što se događa pripisivati „u grijeh“ domaćih „prodanih duša“, valja uočiti da ideologija neoliberalnog kapitalizma „propovijeda“ proces globalizacije, koji upravo vodi k tomu da se kroz brojne mehanizme toga globalizacijskog procesa, unište nacionalne, vjerske, kulturne i ine osobenosti pojedinih naroda, te se zamijene zatomljavanjem svih tih osobnosti. Lukava je to ideologija, i lukavo se vodi taj proces iz javnosti malo poznatih središta, kojoj je osnovna značajka brisanje nacionalnih i vjerskih osobenosti i potčinjavanje samo jednoj ideologiji čije je ime Profit, a Bog Novac! U takvom društvenom okruženju demografija je „zastarjela“ znanost, jer uvijek ima dovoljno radne snage spremne da radi za male nadnice, bez obzira što takvo globalizacijsko „premještanje“ resursa radne snage iz jednih zemalja u druge zemlje, uništava autohtone kulture, religije i nacionalne kulture.
 
Da sve što je rečeno nije samo prazna tlapnja potvrđuju i primjeri u nekoliko država gdje su zanemarena demografska kretanja, pa je došlo do korijenitih promjena demografske slike. Bez da bi se tome pridavala bilo kakva politička konotacija, valja priznati da je Kosovo izgubljen za Srbe zanemarivanjem višestruko veće stope rodnosti Albanaca od Srba, te postupnim pretvaranjem „srpskog“ Kosova u albansko Kosovo. Isti proces je na djelu na jugu SAD, gdje veća stopa rodnosti doseljenih Latinosa i njihovo povećano doseljavanje, ima za posljedicu da u mnogim dijelovima juga SAD oni već predstavljaju većinsko stanovništvo. Krupne demografske promjene su uočljive i u Francuskoj, Njemačkoj, Engleskoj, pa i u zemljama kao što su Švicarska ili Švedska, no radi brojnosti njihovog autohtonog stanovništva, taj proces nije toliko uočljiv i zabrinjavajući kako bi to mogao biti za neku zemlju sa relativno malim brojem stanovništva. A ti procesi postaju tim zabrinjavajući, čim se „došljaci“ ne žele integrirati u autohtonu kulturu, već nastoje autohtonu kulturu prilagođavati i podrediti svojoj kulturi.
 
Ima li tomu lijeka? Ima, ali ne putem palijativnih, populističkih i demagoških čini i govorenja političara, već sveobuhvatnim mjerama u svim sferama funkcioniranja društva, od obrazovnog sustava, preko sustava pravednijeg i dostatnijeg sustava raspodjele bogatstva u društvu, do široke lepeze stimulativnih mjera za podizanja stope rodnosti do bar 2,11 djece, no za to je potreban društveni konsenzus, bez političkih kalkulacija, prepucavanja i jalovog nadmetanja, koji bi osigurao kontinuiranost poduzetih mjera za sprječavanje demografske degradacije Hrvatske kao države svojih autohtonih građana! Danas toga nema, pa su zato i napori dr. sc. Šterca samo glas „vapijućeg u pustinji“, koji nitko ne uvažava ozbiljno, već politika smatra da je to samo još jedan „populizam“ koji ne treba uzimati ozbiljno. No promjene u svijetu i oko nas su u tijeku, a tko ih ne uočava, tko ih prespava, i tko ne reagira na njih, taj će se probuditi u nekom sasvim drugom svijetu od današnjeg! Ako se ništa ne učini, onda je žalosno da će u tom 'drugom' svijetu biti prinuđeni živjeti naši potomci, za koje danas odbijamo učiniti da ih dočeka jedan bolji svijet od ovoga koji smo mi danas stvorili u svom neznanju, bahatosti i gluposti!
 

Laslo Torma

Povezane objave

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

HF

Lažnim vijestima protiv lažnih vijesti

HF

Malo su se zabunile samoprozvane ikone ljevice

HF

Korisna budala iz Šibenika

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više