IseljeništvoČuo sam… by HF22/05/2018 Da te među nama nema više Čuo sam da te među nama nema više, ali u tako ružnu vjest ne ću da vjerujem, jer još uvijek mi sve samo na tebe miriše, sve što dotaknem kao da tebe dodirujem. Čuo sam da te među nama nema više, ali smrt je, reče netko, apstraktna stvar, a ja sigurno znam da ona ništa ne briše, od onog što nam je zajedno dano na dar. Čuo sam da te među nama nema više, ali to ne blijedi u meni baš nijednu sliku, kako me ljubiš u snijegu ili dok liju kiše, kako u trku vjetar veselo nosi tvoju kiku. Čuo sam da te među nama nema više, ali u srcu će mi ostati naša tajna mala, samo nema više tko da mi pisma piše, nježna i topla, kao što si jedino ti znala. Čuo sam da te među nama nema više, ali za mene ćeš, sve dok znam za sebe, imati devetnaest ljeta, kada ti duša utiše, a cijeli svijet ću kriviti što ubi rano tebe. Branimir Miroslav Tomlekin