Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Zdravko Marić je sve znao…

Teškoće u koje je zahvaljujući pohlepi vlasnika Ivice Todorića dospio Agrokor, su osim pitanja o tome kako je poslovao čovjek koji za sebe kaže da je mega zaslužan za ono što je učinio za Hrvatsku, indirektno se otkrilo i to kako funkcionira „um“ hrvatske političke elite, u prvom redu predsjednika Vlade, tako što je svojim, po njemu „mudrim“ objašnjenjima neukoj javnosti „objasnio“ što su i zašto morali napravili da „zaštite Hrvatsku od  propasti“! No, idemo točku po točku, razotkrivajući evidentne neistine.

Zdravko Marić

1. Počnimo s bedastom neistinom da najbliži suradnik Ivice Todorića, sadanji ministar financije Zdravko Marić NIJE ZNAO što se događa u Agrokoru, i na koji način posluje Ivica Todorić, naprimjer izdavanjem mjenica bez pokrića?! U tu neistinu ni naš najbedastiji građanin ne vjeruje, mada ju predsjednik Vlade uporno „prodaje“ javnosti i sabornicima.

2. Više je od neistine, čak graniči s kaznenom odgovornošću, činjenica da je dopušten bijeg Ivice Todorića iz Hrvatske, da bi se nakon što je utekao iz Hrvatske, raspisala tjeralica za njim?! Zar itko može povjerovati da to nije izrežirano u dogovoru Vlade i Ivice Todorića?!

3. Mega je neistina, točnije rečeno mega je laž da je ovakav Lex Agrokor bio jedini način da se „spašavaju radna mjesta“ i „hrvatsko gospodarstvo“, jer se isto moglo moglo postići i prema stečajnom zakonu uz imenovanje sposobnog i poštenog stečajnog upravitelja. Najveća je laž da svaki stečaj znači automatski i nestanak tvrtki i radnih mjesta, a da i ne spominjemo takozvane predstečajne nagodbe koje su mogle postići isto ono što je postignut sa Lex Agrokorom, bez stotina milijuna kuna datih takozvanim savjetnicima. Stečaj Peveca je najbolji primjer za ovo što je rečeno, jer Pevec posluje i dalje, čak možda i uspješnije nego prije stečaja. Ova mega laž u svezi Lex Agrokora i izvanrednog povjerenika kao jedino i najbolje rješenje za Agrokor, zaposlenike i Hrvatsku, sve više upućuje na to da su predsjednik Vlade, Vlada i zainteresirane skupine, već puno ranije znali sve o tome što se događa u Agrokoru, te smišljali scenarij koji će im donijeti najviše koristi u pogledu stjecanja vlasništva, povrata uloženih sredstava, i ne na posljednjem mjestu stjecanja direktnih osobnih koristi koje su im omogućeni primjenom Lex Agrokora i ovlasti izvanrednog povjerenika pri izboru takozvanih savjetnika, ali uz „nadzor“ Martine Dalić odvija li se onako kako su ona i Borg grupa to zamislili.

4. Lako utvrdiva je neistina da su svi angažirani savjetnici u svezi Agrokora plaćeni manje nego što su uobičajene „tržišme cijene“ za takve vrste usluga. Naime, prema važećim cjenicima asocijacija domaćih i inozemnih savjetnika, domaći savjetnici su preplaćeni najmanje tri puta, a inozemni savjetnici najmanje dva puta, u odnosu na uobičajene cijene za poslove ovakve vrste, što se lako može provjeriti uvidom u Cjenik i normativ rada Hrvatske udruge poslovnih savjetnika, koja je sukladna FEACO-u (Europsko udruženje za menadžment i konzalting), te uvidom u „Main Strategisfor Setting Consulting Fees“ iz „A Guide for independent Comsultantsa“, koji primjenjuju zapadne zemlje za slučajeve slične ovome u Agrokoru. Izgovori da se sve moralo raditi kako se radilo, radi hitnosti i zaštite interesa Hrvatske, su samo floskule da bi se opravdao odljev 500 milijuna do 1000 milijuna kuna iz Hrvatske u privatne inozemne i domaće džepove. Pravdanje enormnih izdataka za „savjetnike“ je moralno, koliko bi bilo moralno i to da kada vam je hitno dijete dovesti u bolnicu i pukne vam guma na autu, netko ponudi svoju rezervnu gumu, ali po cijeni koliko vrijede sva četiri kotača sa novim gumama?!

5. Konačno, za razliku od prethodnih neistina, slučaj Agrokor je razotkrio, prema javnoj izjavi samoga predsjednik Vlade, jednu žalosnu istinu za koju bi bilo bolje da je još jedna njegova laž, a to je sljedeće: predsjednik Vlade je izjavio da ni za pisanje Lex Agrokora, ni za sudjelovanje u timu za rješavanje problema Agrokor državni aparat NEMA ODGOVARAJUĆEG KADRA koji bi taj posao mogli raditi stručno i efikasno?!

Ako se zna da je u državnoj upravi (ministarstva, pravosuđe, policija, vojska) zaposleno 63.300 osoba, u znanosti i visokom obrazovanju 16.700  osoba, i u državnim agencijama 9500 osoba, to jest ukupno u svim ovim sektorima zajedno 89.500 osoba, a da je prema izjavi izvanrednig povjerenika za Agrokor, angažirano 160 savjetnika i stručnjaka iz područja financija, prava i poslovnog restruktuiranja, što iznosi 0,1 posto od navedenog broja zaposlenih u državnoj upravi, onda se logično postavlja slijedeće pitanje: Ako u državnoj upravi između 89.500 zaposlenika ne može da se pronađe 160 osoba koji su dovoljno stručni da rade posao koji je za 500 do 1000 miliona kuna povjeren kojekakvim domaćim i inozemnim savjetnicima, onda je uopće upitno kakva je kompetencija te državne uprave, koja bi tobože trebala o reformama koje premijer tako često navodi kao državne prioritete i obećava provesti???

Kako predsjednik Vlade, Vlada i Sabor uopće mogu pomisliti da državna uprava koja nije sposobna (nije dovoljno kapacitirana po riječima premijera) riješiti problem koji je nastao Todorićevim brljanjem sa Agrokorom, može riješiti mnogobrojne probleme države kojom politika brlja već 28 godina?!

Unatoč svemu, ipak imam bolje mišljenje o intelektualnim kapacitetima premijera i njegovih suučesnika upletenih u slučaj Agrokor, nego što bi to bilo logično pretpostaviti, pa mi n eostaje ništa drugo nego zaključiti da su svi oni dovoljno intelektualno kapacitirani, ali nažalost VEOMA MANJKAVO MORALNO KAPACITIRANI! I bit će da je to razlog svemu što se događa u nas, i što unatoč uvjeravanjima premijera i ministra Z. Marića da to NE ĆE KOŠTATI NIŠTA porezne obveznike, neminovno i UVIJEK dolazi na NAPLATU poreznim obveznicima odnosno narodu! Jer ako je Todorić nekom dobavljaču plaćao nepokrivenom mjenicom, ovaj će gubitak morati nadoknaditi povećanom cijenom usluga ili proizvoda, koju će narod/porezni obveznici morati plaćati ako žele taj proizvod ili uslugu. I to je istina, koju predsjednik Vlade, Vlada i Sabor nikakovim lažima i floskulama ne mogu sakriti, a što je još gore i ne pokušavaju sakriti, jer znaju da narod i tako mora „pozlatiti“ sve što imaju zahvaljujući tom narodu. U tom kontekstu nije navesti razgovor gazde i sindikalista, kada gazda kaže sindikalistu: „Što to stalno nešto tražite, pa ja hranim vas tisuće u tvronici“! A sindikalist mu odgovori: „Griješite gazda, ne hranite vi nas 150, već mi 150 hranimo Vas i vašu obitelj“!

Laslo Torma