Narodu treba kruha

Ne podcjenjujte nas više!

Gospodo i gospođe iz politike, pozicije, opozicije, zavisni, nezavisni, lijevi, desni, ultradesni, oni iz centra, bilo čijeg i bilo kojeg, stari, mladi, lijepi, manje lijepi, pošteni, nepošteni, pametni, manje pametni, ograničeni, glupi, gljuplji, sposobni, lijeni, uhljebnici, nasljednici, povratnici, obraćenici, prebjezi, uljezi…, stanite na loptu. Vaših svih mogućih i nemogućih igara je narodu (puku) više nego dosta, previše. Od toga nas hvata omaglica, mučnina i povraća nam se. upravo zbog tih i takvih pojava obrazovani mladi ljudi i cijele obitelji masovno odlaze, jer ne žele odgajati djecu u močvari koja svakim danom sve više zaudara i guši. Potrošili ste sve domoljublje i veliko hrvatstvo što vam je bila paradigma i platforma za vođenje države,  manipuliranje narodom, gospodarstvom, bankarstvom i kulturom.

Država se malo pomalo sukcesivno i planski prazni i odumire po svim odrednicama što državu državom čine. Hrvatski narod izumire. Zašto su ginuli i izgunuli toliki branitelji? Zašto se još uvijek za mnoge nestale ne zna. Zašto vam je još uvijek Domovinski rat i sva zla koja je taj rat donio opravdanje za neuspjehe i potonuće, u svemu dobrome? Ne podcjenjujte nas više. Sve je došlo na vidjelo. Maske su pale. Čast izuzecima, ali manje više svi koji su bili o jesu na bilo kakvoj i kojo vlasti rade prvenstveno za sebe i “svoje”, bez obzra tko su ti njihovi. Radom i djelovanjem na političkoj funkciji vraćaju se stari dugovi ili uzimaju novi krediti, za neke funkcije i uhljebljivanje, po babi stričevima i stranačkoj iskaznici.

Prvenstvena je zadaća svih vas narodu osigurati “kruh svagdanji”, koji će svaki čovjek sam zaraditi, u znoju “lica svojega”. Milostinje časnim, ponosnim I hrabrim  ljudima ne treba. Socijalna nepravda je izražena u svim područjima, na svim razinama i u svim slojevima društva. Nikakvi poticaji, mjere, pomoći, nisu trajni i zadovoljavajuće rješenje i odgovor na jad, bijedu i siromaštvo, koje su nesposobne  i gramzljive političke elite provodile, u četvrt vijeka naše samostalnosti i suverenosti. To je gašenje  velikog požara kantom vode. To je puko zavaranje i privid da  se u ministarstvima “nešto radi”, kako to u elektroničkoj korespodenciji piše vrhunski sposobna ministrica.

Narod nije briga tko je kome u ovoj državi, prijatelj, ortak, drug, partner, ljubavnik, sponzor, podržavatelj, pridržavatelj, tko je s kime tikve sadio, tko je koga po Velebitu nosio, tko je neprijatelju benzin i oružje prodavao, tko i gdje ima kakvu kuću, vilu, jahtu, vikendicu, banku, tvornicu, agenciju… Narod je željan kruha, mira, sigurnosti, krova nad glavom, iskrenog osmijeha, ozarenog lica, srdačnog susreta, istine, pravde i pravne jednakosti. Dosta je licemjerja, obmanjivanja, obećavanja, lažnih osmijeha, razni i različitih plagijata, patvorina, sluganstva, poltronstva, ulizivanja strancima, krivih prioriteta, loših strategija, kriminalnih taktika, politiziranja, glumatanja i međusobnog virtualnog, fizičkog, mentalnog i utilitarnog podržavanja, pod egidom međusobnih svađa i ideoloških podjela.

Ankica Benček