Živimo u svijetu prepunom toksina odnosno otrova, a djeca to osjećaju najbolje od svih
Živimo u svijetu prepunom toksina odnosno otrova, a djeca to osjećaju najbolje od svih. Upravo iz ovog razloga nova britanska inicijativa „Beyond GM“ koju su pokrenuli iskusni novinari i aktivisti sa ciljem ozbiljne rasprave o genetski modificiranim organizmima i njihovim štetnim učincima, biti će jedan od domaćina i suorganizatora jednog događaja od posebne važnosti koji će se održati u Londonu 24. svibnja 2018. Naime, toga dana u Londonu, u prekrasnom „OmVed Gardens,“ Highgate, uz potporu „Sheepdrove Trust“ autorice će predstaviti nedavno objavljenu knjigu pod naslovom: „What's Making Our Children Sick? How Industrial Food Is Causing an Epidemic of Chronic Illness, and What Parents (and their Doctors) Can Do About It?“ / „Zašto su naša djeca bolesna? Kako industrijska hrana uzrokuje epidemiju kroničnih bolesti, i što roditelji (i njihovi liječnici) mogu učiniti?“
Autorice knjige su dvije američke stručnjakinje: dr. Michelle Perro, liječnica i pedijatrica s više od 35 godina kliničkog iskustva u akutnoj i integrativnoj medicini, te medicinska antropologinja Vincanne Adams, Ph.D. (University of California, San Francisco). Knjiga je objavljena na temelju višegodišnjeg praćenja medicinskih slučajeva i kliničkog iskustva te jasno daje uvid u pravo podrijetlo kroničnih oboljenja i poremećaja s posebnom pažnjom na ozbiljan problem poremećaja funkcije crijeva. Autorice knjige daju jasne i uvjerljive dokaze o tome kako industrijska proizvodnja hrane – uključujući genetski modificirane organizme i pesticide – u kombinaciji s drugim čimbenicima iz okoliša stvara „savršenu oluju“ zdravstvenih problema kod djece.
Podatci o sve većem broju oboljele djece ukazuju na ozbiljan problem kako u SAD-u tako i u Ujedinjenom Kraljevstvu i drugdje. Kronične bolesti i poremećaji kod američke djece dosegli su razinu prave epidemije, stotine tisuća roditelja očajnički traže uzroke bolesti kod svoje djece. Knjiga objašnjava povezanost genetski modificiranih organizama i njihovih agrokemikalija s kroničnim oboljenjima kod djece, iako naravno, oni nisu jedini krivci. Pitanje u naslovu knjige: “Zašto su naša djeca bolesna?“ ili „Što našu djecu čini bolesnom?“ Vrlo je ozbiljno pitanje bez imalo arogancije, ističu autorice knjige te dodaju: „Mi nastojimo dati odgovor na ovo pitanje.“ Istina je da su djeca u SAD-u kao i diljem razvijenog zapadnog svijeta gdje prevladava industrijska poljoprivredna proizvodnja i zapadna suvremena prehrana, suočena s pravim novim valom kroničnih zdravstvenih problema koji do prije par desetljeća nisu postojali.
„U knjizi ne govorimo o prijelomima kosti i iščašenjima, modricama i posjekotinama, kašlju i prehladama što je poznato kod djece i nije ništa neobično, iako neke ozljede ili prehlade i kašalj mogu biti ozbiljni. U ovoj knjizi mi progovaramo o kroničnim zdravstvenim problemima koji perzistiraju / opstaju godinama, to su zdravstveni problemi koji zahtijevaju dugoročnu medicinsku skrb i tretman i zapravo nikada ne će nestati. Govorimo o zdravstvenim problemima koji traju i kojima se može upravljati, tj. može ih se držati pod kontrolom ali oni uzrokuju goleme probleme i imaju ozbiljan učinak na kvalitetu života naše djece i njihovih obitelji.“
Koji su to zdravstveni problemi? Usprkos golemim naporima u zaštiti zdravlja naše djece, danas je golemi broj djece, jedno od njih trinaest, koja u SAD-u pate zbog ozbiljnih alergija na hranu – stopa alergija na hranu povećala se za 50 % u posljednja dva desetljeća (ili malo više). Gotovo 9 % djece ima astmu, što je drastično povećanje od 1980. godine do danas. Stopa ekcema/atopičnog dermatitisa kod djece u SAD-u znatno je porasla – udvostručena je i iznosi 10,7 % a u pojedinim saveznim državama i do 18,1 %. Danas više od 1,6 milijuna Amerikanaca boluje od Chronove bolesti ili ulcerativnog kolitisa, a svaki deseti oboljeli je – dijete. Broj oboljelih od celijakije također se povećao za više od 4,5 puta u posljednjih pedeset godina, stopa oboljelih povećava se kod djece, a podatci se odnose prije otkrića (pre)osjetljivosti na gluten.
Gastrointestinalni refluks ima oko 8 % djece; danas 10 % djece mlađe od dvanaest mjeseci ima gastrointestinalni refluks i kod njih se javljaju ozbiljne komplikacije koje uzrokuju poremećaj poznat pod nazivom gastroezofagealna refluksna bolest (vraćanje želučanog sadržaja u jednjak; GERD). Sindrom iritabilnog crijeva (IBS) javlja se kod 6-24 % djece srednjoškolske dobi. Prije deset godina manje od 3% djece imalo je dijabetes tipa 2, a danas 45% djece ima dijabetes tipa 2.
Sljedeći zdravstveni problem američke djece je pretilost: jedno od petero djece je pretilo. Nažalost, 11 % djece ima dijagnosticiran poremećaj nedostatka pažnje s hiperaktivnošću (ADHD) te više od 20 % djece u nekom određenom razdoblju života ima ozbiljan mentalni poremećaj. Sve to bilježi drastičan porast stope oboljelih u posljednja dva desetljeća ili malo više. Gotovo 60 % naše djece suočeno je s kroničnom glavoboljom, od čega 7 % s kroničnom migrenom. Ovi brojevi su više nego zapanjujući. Što se to događa s našom djecom? Zašto su djeca tako bolesna i s mnogo kroničnih bolesti koje su teško izlječive? Zašto su ovi zdravstveni problemi naglo povećani u posljednjih nekoliko desetljeća? Što ih povezuje?
Moguće je da su naša djeca usred zdravstvene krize koju tek moramo imenovati i koja se tek mora potpuno shvatiti. Možda ovu zdravstvenu krizu ne možemo imenovati jer na ove zdravstvene probleme gledamo na 'zastarjeli' način koristeći jednako tako stare i nedovoljne modele bolesti i liječenja. Zapravo, mi raspravljamo o tome postoji li mogućnost da su neki, ako ne svi, zdravstveni problemi na neki način povezani te imaju isti izvor i sličnu patogenezu na što svako dijete reagira različito i možda se sve može tretirati na jednostavan način – a to je primjena integrativne medicine koja započinje upravo s – hranom. Loše zdravstveno stanje naše djece posljedica je nečeg mnogo ozbiljnijeg od samih simptoma bolesti ili poremećaja. Djeca su bolesna jer su izložena kontaktu s toksičnim kemikalijama u vodi, zraku, namještaju itd. Broj i količina uobičajenih kemikalija koje koristimo u domaćinstvima u stalnom je porastu još od kraja Drugog svjetskog rata usprkos dobro poznatim posljedicama, a ove kemikalije u pravilu su i neregulirane.
Osim kontakta s toksičnim kemikalijama iz okruženja, djeca su izložena toksičnim tvarima koje štetno djeluju na razvoj njihovog imunog sustava, organa i mozga i to na osobito podmukao način – putem tzv. „zdrave“ hrane. Ukoliko hrana nije 100 % iz organskog (ekološkog) uzgoja ili ako ne potječe iz vlastitog ekološkog uzgoja, djeca jedu hranu koja je prepuna toksičnih tvari: rezidua pesticida, hormona i antibiotika. A sve ove tvari negativno i štetno djeluju na zdravlje djece. A jedan od glavnih razloga povezan je s primjenom novih, suvremenih agrotehnologija koje se primijenjuju od sredine 1990-ih godina: radi se o uzgoju genetski modificiranih usjeva koji su velikom većinom jako ovisni o primjeni herbicida i insekticida ali i drugih agrokemikalija. Mi to nazivamo „industrijska hrana.“ Suvremena hrana je – „industrijska“ hrana.
Tehnologije genetskog inženjeringa zapravo su omogućile povećanje primjene toksičnih agrokemikalija u proizvodnji hrane. Posljedica našeg „poboljšanja“ u sustavu proizvodnje hrane je znatno povećana primjena još toksičnijih agrokemijskih tvari čije rezidue su u hrani koju djeca svakodnevno konzumiraju te su izložena njihovim štetnim učincima više nego bilo koja druga generacija prije njih. Autorice knjige sakupile su sve dokaze o tome i njih argumentirano predstavljaju u knjizi: naša namjera o smanjenoj i ograničenoj primjeni pesticida se izjalovila te je došlo do povećane primjene pesticida a time i do povećanog kontakta s toksičnim tvarima. Sve ovo ima ozbiljne i goleme učinke na naše zdravlje. U svakom slučaju, genetski modificirani organizmi imaju određenu ulogu u svemu tome – bilo izravnu ili neizravnu, i vjerojatno su uzrok (ili jedan od uzroka) kroničnih bolesti i poremećaja s kojima su danas suočena naša djeca. Ovdje svakako uključujemo i genetski modificirane usjeve koji su tretirani golemom količinom herbicida (prvenstveno glifosat i dikamba) te usjevi koji su tehnikama genetskog inženjeringa pretvoreni u čiste otrove (tzv. Bt-usjevi koji proizvode insekticidnu bjelančevinu).
Naš današnji pogled o „zdravoj hrani“ i „zdravoj prehrani“ uveliko se mijenja. Nova istraživanja o ulozi mikrobioma na naše zdravlje prisiljavaju nas da razmislimo o ulozi koju ima zdravo crijevo na naše zdravlje, osobito mentalno zdravlje. O zdravom mikrobiomu crijeva ovisi naše cjelokupno zdravlje, a zdravlje mikrobioma ovisno je o zdravoj i kvalitetnoj hrani i uravnoteženoj prehrani. Istraživanja sve više i jasnije potvrđuju važnost zdravog mikrobioma kojeg smatraju ključnim za dobro zdravlje. Neki znanstvenici otišli su još i dalje pa tvrde da sam mikrobiom možemo smatrati posebnim ljudskim organom.
„Ono što nedostaje u glavnim razgovorima i kritikama o industrijskoj proizvodnji hrane je karta za povezivanje točaka između znanosti i simptoma, podataka iz životinjskih studija, novih saznanja o mikrobiološkom zdravlju crijeva i kliničkih iskustava liječnika koji pokušavaju ostati korak ispred tih ozbiljnih, iscrpljujućih problema. Srećom, postoje vrhunski znanstvenici i kliničari koji zajedno s majkama i očevima teško bolesne djece počinju stvarati te veze. Okretanjem integrativnoj medicini usmjerenoj na hranu ljudi traže odgovore i rješenja.“ Prigodom predstavljanja knjige u Velikoj Britaniji, „Beyond GM“ objavio je brošuru u kojoj predstavlja 'zdavstvenu sliku' djece u Ujedinjenom Kraljevstvu koja se ne razlikuje mnogo od one kod djece u SAD-u.
