On je u pravu, samo što to kod "klijentelista" ne će proći
Nastup i govor gospodina Ive Davora Stiera, političkog tajnika HDZ-a, na XVIII. izvještajnoj konvenciji stranke, bio je drugačiji od ostalih govornika, koji su uglavnom nizali uspjehe svoje stranke i veličali svojeg predsjednika, po mnogo čemu, odnosno dodvoravali i ulizivali mu se mu se. Stierov govor bio je pomno, sustavno, generički, stručno, politički i osobno dobro pripremljen, strukturiran i održan, nažalost pomalo nalik na nama starijima poznate govore iz ne tako davnih vremena, kad su su nagoviještale nekakve promjene u vrhu i kad je u zraku bilo ono nešto, što je dalo naslutiti kako sve nije onako kako izgleda.
Izgledalo je gotovo savršeno, isprogramirano u sekundu, veselo, razdragano, intimno, prijateljski, drugarski, s porukom: “Čuvajmo leđa jedni drugima”, što je međusobno veliki oksimoron. Jasno je i po mnogo čemu vidljivo i potrđeno kako ovaj nastup i govor gospodina Stiera nije spontan, prigodan i obvezatan političkom tajniku stranke. Dapače! To je najava kandidature za novog drugačijeg lidera stranke, koji će stranku vratiti njenim korijenima, u drugačijim modernijim okolnostima i prema potrebama sadašnjeg i budućeg vremena. Taj govor je rezultat dugotrajnog rada na terenu, posvećenosti razvoju demokratizacije stranke, njenoj demokršćanskoj orijentaciji, analizi i sintezi postojećeg općeg i posebnog stanja u državi, nastalog kroz četvrt stoljeća, u tranziciji, nedovoljno transparentnoj privatizaciji, ratu i poraću, pri čemu se, u velikom dijelu naslijedio način i smjer gospodarenja, vladanja i politike iz prošlog sustava, što se osjeća i danas, najviše kroz klijentelizam, u svim područjima rada i djelovanja, kao u njihovim segmentima.
Temeljna filozofija tog i takvog djelovanja, naročito političkog se temelji na sintagmi: “Ti meni, ja tebi!” Tako su nastali, stasali i opstali mnogi od onih koji su razdragano pljeskali u Ciboni, prošle subote. Oni koji su to spoznali, shvatili i nisu htjeli prihvatiti su jednostavno nestali s političke i javne scene. Kvarili su “posao” i opći dojam. Tako je i gospodin svojim govorom pokvario opći dojam tog velikog stranačkog skupa, gdje se nisu mogli vidjeti neki zaslužni doajeni, bliski suradnici predsjednika Tuđmana, po mnogo čemu zaslužni članovi stranke, svjedoci vremena, koji još uvijek znaju i imaju što reći, koji nisu pod istragom DORH-a, ili pred vratima Remetinca, koje velik dio članstva, kao i mnogi građani cijene i poštuju, nisu zaboravili njihove zasluge u stvaranju, obrani i usustavljavanju države. Došli su neki “novi klinci” koji su na prvi pogled jako polušni, stručni i odani. Pitanje je koliko će biti vjerodostojni i hoće li ovu nakrivljenu vjerodostojnost podići, učvrstiti i stabilizirati.
Budimo realni i iskreni, iako je svaka riječ u govoru gospodina Stiera točna, prihvatljiva, sugestivna, programska, poticajna, motivirajuća i nužno potrebna, da nas pokrene s dna i povuče prema gore, kome to treba, kome bi to koristilo i kome bi to odgovaralo, od onih koji su jučer slagali panegirike i pjevali ode svojoj političkoj stranci i “dragom vođi”, tu i tamo se pozvavši na predsjednika Tuđmana, koji s ovim što je danas u stranci jako malo toga ima zajedničkog.
Unatoč, velikom zalaganju, znanju, višestrukim sposobnostima, izvanredno dobrom umijeću komunikacije, velikoj želji, žaru, izvrsnoj prezentaciji stanja, elanu, jakom političkom nervu, dobrim namjerama, nužnoj potrebi, dobroj percepciji, spremnosti ka širokoj integraciji i dubokoj inkluziji, utemeljenoj na praktičnom kršćanstvu…, gospodin Stier je glas vapijućeg u pustinji. Tko će od ovih uhljeba, koji su se godinama množili, gomilali, ušli u sve pore života, s političkih pozicija, uz nepotizam, klijentelizam, mito, korupciju i sve ostale negativne izme, prihvatiti program (strategiju) naznačen u mislima gospodina Stiera. To bi bio njihov kraj, pogotovo onih koji su između 1-2 posto na ljestici popularnosti (prihvaćenosti) prema anketama javnog mišljenja.
Lijepo je čuti znati da ljudi poput Stiera u nas ima. Mnogi od nas se s njime slažu u potpunosti. Nažalost, onih drugih, ima više. Oni se deklarativno slažu s idejama i postvakama iznesenim u navedenom govoru. Sigurno su burno pljeskali, ali se neće odreći svojih funkcija, sinekura i povlastica. Takvi se mole bogu Janusu i okreću ono lice javnosti, koje je trenutno na vlasti. Ništa se ne će promijeniti, tako dugo dok je u Saboru mogući pronaći 76, odnosno 77 ruku koje će podržati neku odluku ili zakon vladajućih. Ne treba uopće sumnjati, kako će se taj broj osuti. Kaj god! Uvijek se nađe netko spreman na prodaju, odnosno unosnu trgovinu, koji će pod sve blesavijim i prozirnijim izgovorom postati nezavisan, a po potrebi dati ruku vladajućima. Baš me zanima, što bi predsjednik Tuđman rekao za takve neprincipijelne utilitarne saveze, koalicije i podržavanje državotvorne stožerne političke stranke.
Prenaglo smo skočili iz socijalizma u kapitalizam iz opanka u salonke, iz društvenog u privatno, iz državnog u ortačko, iz “jedinstva” u podjelu, iz “bratstva” u rodijaštvo, iz drugarstva u kumstvo, uz svestranu bezgraničnu osobnu i stranačku grabež, otimačinu, prisvajanje tuđeg, svojatanje nedostižnog, znanje bez učenja, verbalnu svestranost, uvježbanu ekvilibraciju na rubu ponora, savršeno sluganstvo stranim moćnicima, brzo prešaltavanje sa Zapada na Istok, podilaženje europskim činovnicima koji se s nama sprdaju i smještaju nas duboko na Balkan, istovremeno “hofiranje” s rustikalnim neobrazovanim kaubojom, moćnim modernim carem, rastućim bogom i ekspanzivnim sultanom, titrajući na rubu unije kojoj smo oduvijek pripadali, koja nas zbog nas amih ne uvažava, ne poštuje i tetira kako bi trebala. To smo sami krivi, jer se ne znamo pravilno postaviti, u odnosu na sebe, kao pojedinca, društvo i državu.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više