Na svijetu je da zaustavi novi turski osvajački pohod
Personu non grata u mnogim zemljama slobodnog europskog svijeta, turskog diktatora koji je u svom pašaluku napunio zatvore političkim neistomišljenicima, i svakim ih danom sve više puni, a gradnja novih napreduje, te nad Kurdima čini genocid kao nad Armencima, u glavnom gradu 81. pokrajine zločinačko genocidno konfesiocidnog Otomanskog carstva, Sarajevu, dočekao je Paša Izetbegović i pozdravio ga riječima pred tisućama Turaka koji su 20. svibnja 2018. okupirali grad: "Kako kaže hadis Božijeg poslanika: "Svakih sto godina Bog pošalje čovjeka koji će jednom narodu vratiti vjeru… vi sad imate čovjeka kojeg vam je Bog poslao. Ime mu je Reçep Erdoğan!"
I zatutnjali su pljeskom Erdoğanovi džihadisti, pokazujući okupaciju većeg beha entiteta grada, koji je nekada bio prostor na kojem se crkva oslonjala na džamiju i džamija na crkvu, a danas postao europski Teheran. No, još jednom se potvrdilo kako u svakom zlu, pa i u ovom ponovnom danku u krvi koji se nadvija nad beha kršćanima katolicima u većem beha entitetu, kroz Izetbegovićevu veleizdaju federalnog beha dijela suvremenom turskom sultanu, ima i nešto dobro. Čak i puno dobrog ako ga Svjetska zajednica, a napose beha kršćani u jedinstvu, budu sagledali, ocijenili i pravim imenom nazvali. Naime, kao i u vrijeme prve turske krvoločne agresijske okupacije Bosne i Hercegovine i danas je beha kršćanima, Istočnog i Zapadnog obreda, potrebno zajedništvo, kao snaga otpora prisilnoj islamizaciji, i janjičarenju kršćanske djece.
Upad Sultana Erdoğana u nekadašnji glavni grad svih beha nacija i konfesija, te iskazana muslimansko bošnjačka dobrodošlica tom diktatoru, pokazala je svijetu, beha kršćani to znaju, tko su beha muslimani, nakon sedam promjena nacije danas samoproglašeni Bošnjaci, odakle su, šta im je cilj u BiH i sa BiH, koja im je zemlja matica, tko je njihov vođa. I ta razotkrivenost, to javno bošnjačko muslimansko samopriznanje, da su Turci, da su iz Turske i njen osvajačko vojnički ostatak u ovom dijelu Europe, da BiH ponovno žele pod tursku okupaciju, da BiH žele turcizirati, da im je „Turska mati tako je bilo i tako će ostati", i da im je Sultan Erdoğan vođa, mesija, sve to otkriveno i priznato, svijetu obznanjeno 20. svibnja 2018. u turciziranom Sarajevu, mrvica je dobra u zlu koje se tog dana vratilo i zaprijetilo beha kršćanima, i pravoslavnim i katolicima. Ništa manje i Židovima, i ostalim vjerama u BiH, odnosno u Federaciji.
Ako se Bošnjaci ne slažu s onim čime su se pokazali i izjasnili otvaranjem beha vrata Sultanu Erdoğanu, diktatoru kojem su mnoge europske zemlje zabranile ulazak na svoj teritorij, proglasivši ga persona non grata, a Izetbegović ga nazvao novim muslimanskim Mesijom, da su oni Turci i njihov ostatak, a to znači okupator i agresor, onda Sultanovo umarširanje u nebranjeno, na tanjuru izdato Sarajevo traži žuran odgovor, budući da od toga ovisi beha hod ili u otomansku prošlost ili europsku budućnost, tko su beha muslimani, danas samoproglašeni, nakon sedam osam promjena Bošnjaci.
Bošnjačko traženje nacionalnog identiteta u okvirima europskih tisućljeće građenih i izgrađenih vrijednosti, zapravo i nije bilo, to je period uspješnog skrivanja onog što jesu, Turci, što su pokazali i otvoreno potvrdili na prijemu Erdoğana i identificiranjem s Turcima. Niti polutisućljetna bilo okupatorska ili agresorska prisutnost današnjih Bošnjaka u Europi, nije ih uspjela europeizirati i deturcizirati. Reklo bi se što ih Europa duže pokušavala držati bliže k sebi i svojima, oni su se više udaljavali, čekali ovu priliku u Sarajevu, i Europu i europsko kršćanstvo smatrali i smatraju ciljem uništenja. Pozivanje persone non grata u europskim zemljama da održi predizborni skup u Sarajevu, govori o velikoj udaljenosti Bošnjaka od Europe i eurospkih vrijednota i bratske nacionalno vjerske povezanosti s Turskom i Turcima.
Pola tisućljeća života u europskoj sredini, bez obzira na koji način se našli u njoj, i ne prihvaćanje iste, jasno govori o kulturnoj, civilizacijskoj i svakoj drugoj "nekompatibilnosti" tih turskih pristalica turskog ostatka u Bosni i Hercegovini i nostalgičara za otomanskim krvavim genocidno-konfesiocidnim vremenom. Velika je dvoličnost i duga opasna igra, skrivanja vlastitog turskog identiteta ispod lista Bošnjak, pod kojim se krije upravo ono što su pod tisućama turskih zastava, u međunarodno priznatoj zemlji, pokazali Sultanu Erdoğanu. Diktatoru koji je persona non grata u civiliziranom i demokratskom svijetu, dok mu sultančić Bakir upriličuje, bez nazočnosti srpskog i hrvatskog člana Predsjedništva, bratsku dobrodošlicu. Nikada u novijoj svojoj povijesti BiH nije bila tako duboko u otomanskoj krvavoj prošlosti, okupirana tolikim brojem Turaka i pokrivena njihovim zastavama, kao tog povijesno graničnog dana. Dana poslije kojeg nikad više ne može biti kao prije, budući da je pokazao svu tragičnu i nikad više spojivu podijeljenost, nacija, kultura, civilizacija i svijetova. Dana na kojem se vidjela otomanska prošlost, koju Bošnjaci zovu, za koju se bore i žive, koja je za domaćine Sultana Erdoğana bila oslobodilačka a za beha kršćane ono što i jest bila, i što je i danas agresorska, okupatorska obilježena najkrvavijim dankom u krvi, prisilne islamizacije, janjičarenja kršćanske djece, zulumima i haračima, rušenjem crkava i svakog kršćanskog znaka.
U toj genocidno-konfesiocidnoj otomanskoj prošlosti bilo je Sarajevo 20. svibnja 2018. a sutra bi mogla biti i cijela beha federacija, a prekosutra i cijela BiH, Alijin amanet turskom diktatoru čije su ruke krvave od krvi političkih neistomišljenika, Kurda i Sirijaca naroda nad kojima testira svoju sultansku moć. Stoga je taj dan razdjelni dan iz kojeg svaki beha narod mora krenuti svojim putem, u svoju nacionalnu i vjersku budućnost, u okvirima svojih entiteta. Erdoğan i Bakir su poslali poruku ne samo svom muslimanskom narodu, već i drugim beha narodima da oni ne žele, i ne mogu živjeti sa drugima i drugačijima. I prije negoli cijela beha Federacija pocrveni pod turskim zastavama, kao što je Sarajevo bilo crveno 20. svibnja 2018. na svijetu je da zaustavi taj bošnjačko-turski osvajački pohod, i Bosnu i Hercegovinu razdijeli na tri nacionalna entiteta, hrvatski, srpski i tursko bošnjački. Krvavo crvenilo Sarajeva najavilo je i krvavu budućnost Bosne i Hercegovine, i Europe.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više