Prijatelju mio, počivaj u miru Još nam mnogo riječi Nerečeno osta I što bješe sanjom Još javom ne posta. Sad hodimo nijemi, Otuđeni sebi, Premda dali sve bi Da nam sudba spremi Makar kutak sreće U kojem nas nikad, Nitko ranit ne će. Od rastanka s Tobom Već su mnoga ljeta Prohujala časom. Još nad Tvojim grobom Tješimo se spasom. Počivaj u miru Prijatelju mio! Ako i jest samo Pusti san tek bio San što reć si htio U doba sablasno, Još mu nije kasno! Ni u grobnoj tami Ispod tvrda leda On zakopan da je U čas nečastivi, Satrti se ne da, Jer je zdravo sjeme. Doći će mu vrijeme Da proklija, živi I da vječno traje. Malkica Dugeč, 5. 5. 2018. (Dubravku Horvatiću uz godišnjicu smrti)