Konačno su makedonske i grčke aktualne vlasti postigle dogovor o imenu Makedonije: zvat će se Sjeverna Makedonija. Dogovorili su se Zoran Zaev i Alexis Tsipras. Smjet će im ostati jezik, makedonski, bogme i konj, navodno najveći u Europi, s konjanikom koji će se zvati kako se zvao i što jest – Aleksandar Makedonski. Bit će simbol grčko-makedonskog (sjevernog?) prijateljstva. Ime zračne luke (Aleksandar Veliki) i autoceste već je promijenjeno. Informaciju o tome makedonski predsjednik Georgi Ivanov nije htio ni poslušati, a kamo li će, kaže, promjenu prihvatiti, potpisati. Odbija ju i značajan dio Makedonaca, uglavnom simpatizera VMRO-DPMNE ili domoljubnijih, no nejasno je koliki su oni postotak od ukupnog broja Makedonaca.
Prihvaćaju ju makedonski Albanci, a za njih je opet nejasno koliko ih je u Makedoniji i koliko ih ima pravo glasa (doseljavanje s Kosova, dugo nema popisa stanovništva…). Ne prihvaćaju ju ni grčki desničari-stranka Novi Grci Panosa Kamenosa, ministra obrane, a oni su Tsiprasov koalicijski partner. Bugarska aktualna vlast, koja predsjeda EU-om, vjerojatno ju prihvaća s knedlom u grlu, jer ju pozdravlja „Bruxelles“. Nejasno je kako će se dogovor provesti samo ratifikacijom u parlamentima, ratifikacijama a zatim referendumima u Makedoniji i Grčkoj. Referendumom samo u Makedoniji. Ratifikaciju u Sobranju trenutno Zaev može provesti, ali onda se postavlja i pitanje promjene makedonskog ustava što će sigurno ići teže. Što je s Tsiprasom, no ako je politika „umijeće mogućeg“ često je, a možda i češće “zbivanje nemogućeg“ (vidi pod koalicija HDZ-HNS) pa pretpostavimo da dogovor prođe i u Grčkoj. Kad je makedonski referendum u pitanju navodno postoji mogućnost kako bi on mogao biti „anketni“, neobvezujući. Koliko sam uspio doznati u EU-u je zasad protiv samo Viktor Orbán koji ustrajno podržava Georgi Ivanova.
Ime Makedonije samo je virtualno bojno polje
Kad promatram ponašanje suvremenih Grka odavno sumnjam kako su stari Grci uopće i postojali, a ako jesu, što su onda od njih baštinili kroz milenije da bi se mogli smatrati njihovim nasljednicima. Samo uvjerenje kako su oko njih sve sami barbari. Inače Filip Makedonski i dakako sin nisu bili „Grci“ (Atika, Peloponez, Atenjani, Spartanci…) već Makedonci, a suvremenici su ih smatrali barbarima i osvajačima. Grčko inzistiranje na „grčkosti“ (staroj) Aleksandra Makedonskog poprilično je neutemeljeno. Evo nekih primjera: ruska carica Katarina Velika nije bila Ruskinja, britanska dinastija je istih „korijena“, Napoleon nije Francuz, Staljin, pa ni Lenjin nisu bili Rusi, Hitler nije bio Nijemac, Milošević nije bio ni Srbin ni Srbijanac… Činjenica je kako je dio primjera iz povijesnog doba kad nacije u modernom smislu nisu bile formirane (a u postmodernom traje njihovo „rasformiranje“, pače rastakanje, osobito tzv. malih). Aleksandar Makedonski je iz tog doba.
Vjerojatnost da bi Makedonci (sad sjeverni) samo zbog imena i njime „naoružani“ mogli atakirati na od njih etnički očišćenu tzv. Egejsku Makedoniju, dakle da bi mali narod mogao napasti daleko većega, naročito u današnjim geopolitičkim okolnostima, ravna je nuli. Čemu onda toliko masovno i uporno nacionalističko nastojanje na promjeni imena susjedne, male države? Osim što je to tipična narodna „zabava“, odvraćanje od pravih problema, uvjerenja sam kako Grci kad prosvjeduju protiv Makedonije, Makedonaca, imena ustvari misle na Turke i Tursku pa im je Makedonija samo neka vrsta „ispusnog ventila“. Na njih Grke i Grčku novi sultan itekako misli, na grčke otoke uz obalu Turske, na neriješeno ciparsko pitanje, a tamo negdje je navodno i nafta… Ako ima ambicija u Bosni (Bakir Izetbegović ga naziva „Božjim poslanikom“) kako ih ne bi imao u Grčkoj. Tko li bi ju branio – vjerojatno „car“.
Makedonsko pitanje je izuzetno kompleksno, zapravo ime je samo „bojno polje“, a još bi u igru trebalo uvesti Kinu (put svile, željeznica od Soluna do Budimpešte, kanal Solun-Singidunum…), Rusiju, zatim i manje susjedne igrače Albaniju, Bugarsku pa i Srbiju. Situacija trenutno pomalo paradoksalno govori i sljedeće: Albanci imaju skoro tri države; Albaniju i Kosovo, koje su odnedavno u carinskoj uniji i dio suvereniteta Makedonije (jezik u službenoj uporabi primjerice). Makedonci bi pak imali skoro tri pokrajine: Sjevernu Makedoniju (Vardarska), Egejsku Makedonije i Pirinsku Makedoniji (četvrtu, Ristovačku, pripojio je Blagoje Nešović Srbiji 1945.). U dvije (tri) su nepriznati kao nacija, a u trećoj… Pisali smo o ovoj temi ovdje više puta pa još samo pokušaj odgovora na pitanje: Kako će proći ovo sa „Sjevernom Makedonijom“? Pretpostavljam ovako, igrajući se malo vidovnjaka, iako se plašim kako se ni Baba Vanga ne bi snašla: makedonsko Sobranje će ratificirati promjenu imena, predsjednik Ivanov će to jednom odbiti potpisati, no u drugom izglasavanju njegov potpis više nije potreban. Zatim će Grčka skinuti veto na ulazak u NATO i početak pregovora s EU-om. Brzo će se odviti primanje Makedonije u NATO i početi pristupni pregovori s EU-om. Kad se sve to „zakuha“ i krene ime više ne će biti važno.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više