Razotkrili ste u čemu je problem s obrazovnom reformom
Poštovani gospodine Dorešiću,
vaš članak/tekst o onima koji se trenutačno „brinu“ o reformi obrazovnog sustava, i sa pregršt pitanja u svezi obrazovnog sustava, koje očito osim vas nitko nije do sada postavljao, a kamoli da pokuša dati neke odgovore na njih, je argumentirana kritika ovog „mahnitanja“ s našim obrazovnim sustavom, gotovo dostatan materijal za podnošenje zahtjeva DORH-u radi utvrđivanja kaznene odgovornosti „otaca i majki“ ovako „koncipirane“ reforme obrazovanja.
Sva Vaša pitanja su zapravo samo detaljna razrada suštinskih primjedbi pikupljenih u tri knjige recenzija u izdanju ZV HAZU-a, za odgoj i obrazovanje, a koje su kao osnovnu slabost u pristupu obrazovnoj reformi, isticali činjenicu da nije izvršena analiza postojećeg stanja, praktično nisu dati odgovori na pitanja koje i Vi postavljate. Za Hrvatsku i njezin obrazovni sustav je posebno opasno da se umreženom djelovanju, možemo ga nazivati klanom, lobijem ili „mafijom“ čiji su najistaknutiji „djelatnici“ bili i još jesu Budak, Milanović, Jokić, Plenković, Vrdoljak, i njihovi „prirepci“, nitko nije ozbiljno suprotstavio, a oni koji su to pokušali su na raznorazne načine difamirani, kao naprimjer da su protivnici napretka, protivnici reformi, konzervativci, homofobi, protivnici EU-a, neznalice i potivnici toga da postanemo “zemlja znanja“ i toga da djeca odmah nakon završetka školovanja počnu efektivno raditi, proizvoditi, projektirati, inovirati, biti poduzetnici i izvoznici.
Nakon ovoga Vašega teksta o reformi obrazovanja nema se više što reći, jer ste Vi sve rekli što se imalo i trebalo reći! Možda bi bilo dobro, ako za to imate mogućnosti, da se u vidu neke brošurice ovaj tekst dostavi osobno svakom saborskom zastupniku u ovom sazivu sabora, i u budućim sazivima Sabora, jer vjerujem da će se razmjeri ove štete koja se radi obrazovnom sustavu, u pravoj mjeri očitovati tek kroz koju godinu. A u to da se klijentelističko korupcijski kriminal vezan za „reformu“ obrazovanja bude možda počelo razmatrati tek nakon dvadesetak godina (poput Todorićevog gospodarskog „divljanja“) gotovo sam siguran, mada je samohvalna izjava ministrice Divjak da je njezin najveći projekt uvođenje 48.000 mikroračunala u osnovne škole, samo po sebi dovoljan razlog da se pokrene istražno-kazneni postupak o tome u čiji će se džep sliti tih 500.000 eura (ako opravdano računamo da jedno takvo bezvrijedno „mikroračunalo“ bude plaćeno najmanje 10-ak eura)!
Sve u svemu, argumentirano i kristalno jasno ste postavili i razotkrili u čemu je problem sa obrazovnom reformom od koje politika očekuje „preporod“ hrvatskog gospodarstva, no očito je to za sada samo „vapaj očajnika u pustinji gdje vladaju bezumnnici“, ali je i dokaz toga da se mogu varati mnogi s lažima, ali ne mogu svi, pa će nekad netko ipak procijeniti tko je bio u pravu, a tko u krivu.
S poštovanjem i srdačno Vas pozdravljam!
Laslo Torma, dipl. el. ing., Zgareb
