Sedam sestara na Zapadu bile su opsjednute time kako prikriti činjenicu da svijet doslovno pliva na nafti
Kako prikriti činjenicu da svijet doslovno pliva na nafti? Bit nove pozornosti Rockefellerovih usmjerene na ekologiju bila je u tome da su oni, a ne opća populacija, određivali što se podrazumijeva pod ekologijom, kao i koga kriviti za probleme vezane za nju. Stručnjaci za socijalno planiranje američkog establišmenta i njihovih kolega u Velikoj Britaniji i Europi počet će novu fazu njihova ‘tihog oružja za mirne ratove’. Namjera im je bila obične građane uvjeriti da su oni, ljudska bića, najveća prijetnja budućnosti planeta – kako bi jedan član elite rekao: ‘ljudi su rak’. […] Ukratko, to je bio totalitarni program za osnivanje svjetske vlade koji se koristio navodnom ekološkom katastrofom kao pokretačem takve goleme promjene; ‘drastične promjene vrijednosti sustava i ciljeva čovjeka’, kako je Rimski klub naznačio. […]
Rimski klub od početka je bio projekt obitelji Rockefeller, iako je zbog političkih razloga obitelj koja je kontrolirala svjetski dotok nafte i većinu svjetskog novca radije ostala u pozadini. Klub je osnovan 1968. godine na privatnom imanju Zaklade Rockefeller, u Vili Serbelloni, osamljenom konferencijskom centru Bellagiu, na jezeru Como u Italiji. […] Cilj mu je bio promovirati ideju ‘ograničenosti prirodnih resursa’ (plina i ulja [nafte]), te poticati upotrebljavanje tzv. alternativnih izvora energije, poput vjetra i sunčeve energije. […] Krugovi okupljeni oko Rockefellerovih trustova mozgova, te bankarski interesni krugovi nisu se zaustavili na osnivanju Rimskog kluba. Pokrenuli su stvaranje niza neomaltuzijanskih nevladinih organizacija koje su navodno bile predane ‘zaštiti prirode’ i koje su propagirale ideju da ‘ljudi zagađuju okoliš’. Dakle, kako bi se smanjilo onečišćenje, mora se smanjiti i broj stanovništva, i to drastično, osobito u zemljama Trećeg svijeta u Africi, Latinskoj Americi i Aziji, gdje ono brzo raste. […]
Osnivanje brojnih nevladinih organizacija početkom 1970-ih bilo je dio osmišljene strategije. Zamisao je bila upotrijebiti nevladine organizacije, koje su novac izuzet od poreza dobivale iz subvencija, kako bi se dobio dojam da je riječ o sveobuhvatnoj, spontanoj podršci javnosti iza kojih stoji odabrana politika, koja će, ako se izravno poveže s prezimenom Rockefeller ili njihovim korporacijama, biti sumnjiva javnosti. Strategija korištenja nevladinim organizacijama pokazat će se kao jedno od najučinkovitijih oružja elitnih krugova u provođenju njihova privatnog programa. […] Smatrali su da populacija koja se suočava sa sve manjim prihodima i jedva se bori za kruh ne će imati vremena i volje za razmišljanje o ozbiljnom revoltu.
[…] Drugi [mehanizam] je bio slabo poznata, no izrazito utjecajna elitna skupina ‘Klub 1001: fond za očuvanje prirode’ (1001 Club: A Nature Trust), koju je 1971. godine osnovao utemeljitelj i predsjednik Družbe Bilderberg, nizozemski princ Bernhard. […] postaje jasno da se Rockefellerov ‘fond za očuvanje prirode’ sastojao od odabranog kluba najbogatijih i najmoćnijih svjetskih pljačkaša. […] U govoru na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu u Švicarskoj, engleski princ Filip, koji je tada bio predsjednik međunarodnog WWF-a, rekao je elitnom skupu sastavljenom od najutjecajnijih svjetskih poslovnih i političkih moćnika da ljudsko stanovništvo treba tretirati kao ovce i da ga treba ‘srezati’ na željeni broj. […] Princ Filip nije rekao tko će preuzeti na sebe strašnu odgovornost odlučivanja u ime cijele ljudske vrste o tome tko će biti ‘srezan’, a kome će biti dopušteno živjeti. […] Bit nove pozornosti Rockefellerovih usmjerene na ekologiju bila je u tome da su oni, a ne opća populacija, određivali što se podrazumijeva pod ekologijom, kao i koga kriviti za probleme vezane za nju. Kao dio programa ‘Tiho oružje za mirne ratove’ globalnog socijalnog planiranja, počeli su propagirati znanstveno nedokazanu misao da su emisije ugljikova dioksida koje dolaze iz automobila na naftna goriva i elektrana na ugljen nova prijetnja budućnosti planeta, odnosno da su odgovorni za ‘globalno zagrijavanje’. […] I dok je zagađenje bilo pravi problem, ideja da se planet ‘zagrijava’ bila je varka. […] Pitanje koje se nametnulo bilo je zašto bi vodeće osobe iz anglo-američkih naftnih i bankarskih krugova osnovale i financirale pokret koji se navodno zalaže za smanjenje industrijskog razvitka i naposljetku potrošnje nafte. […]
Odgovor nije bio tako očit. Kao što je sredinom 1970-ih, u vrijeme pokretanja nevladinih organizacija za zaštitu okoliša, tadašnji ministar vanjskih poslova Henry Kissinger navodno izjavio: ‘Kontrolirajte naftu i kontrolirat ćete cijele države, ili skupine država’. Vrijedno je spomenuti da je širenjem poruke o ‘čovječanstvu’ kao ‘pravom neprijatelju’ korporacijski svijet učinkovito skrenuo pozornost sa sebe. Za krugove okupljene oko Davida Rockefellera nafta je postala mnogo više od izvora osobnog ili korporativnog bogatstva. Postala je učinkovit regulator ili kontrolor cijele svjetske ekonomije. Ako su određeni moćni interesni krugovi mogli kontrolirati taj regulator, puštanjem ili isključivanjem goriva, mogli su kontrolirati i sudbinu država i svjetske geopolitike. To je bio plan Rockefellerovih 1970-ih.
Razvoj događaja u sljedećim desetljećima rezultirat će ratovima i svjetskim gospodarskim krizama, što je malo tko uopće mogao predvidjeti. […] Kompanije koje su činile anglo-američki naftni kartel Sedam sestara vodile su SAD u sve veću ovisnost o nafti i to iz regije koju je američka inozemna politika Hladnog rata sve više činila nestabilnom – politički i vojno. Kamo god je Sedam sestara pošlo tražiti naftu, Pentagon i vojska SAD-a išli su za njima. […] No, SAD-u i CIA-i nije bilo poznato da je i Sovjetski Savez imao svoj naftni adut. Njihovi geofizičari i geokemičari od ranih su 1950-ih u strogoj tajnosti radili na razvijanju nove radikalne metode za pronalaženje nafte. […] Do 1980. godine mnoge manje republike – uključujući Kazahstan i Azerbajdžan – postale su drugi najveći proizvođač nafte na svijetu poslije Saudijske Arabije. […]
Sedam sestara na Zapadu bile su opsjednute time kako prikriti činjenicu da svijet doslovno pliva na nafti. […] Iransko-irački rat označit će početak gotovo neprestanog niza posredničkih ratova u režiji SAD-a, te naposljetku ratova koje će izravno voditi SAD u novom stoljeću – za kontrolu naftom bogatog Bliskog istoka. […] Washington je potajno potaknuo rat između Irana i Iraka ne bi li na taj način podigao cijene nafte. Istodobno, Pentagon je dobio golemo odlagalište za višak oružja koje je ostalo iz rata u Vijetnamu. […] Washington je potajno potaknuo rat, namjerno šaljući lažne poruke suparničkim stranama. Za Washington i kompanije Sedam sestara, ratom su se dizale cijene nafte, i to dok god je toliko veliki udio svjetske nafte bio ugrožen. […] Iransko-irački rat dopustio je da cijena nafte bude na neviđeno visokoj razini, čime su banke u Londonu i New Yorku i dalje bile likvidne jer su nastavile reciklirati petrodolarske zajmove zemljama Istočne Europe, poput Poljske i Jugoslavije, te zemljama u razvoju koje su se brzo razvijale, poput Brazila, Argentine, Meksika i većine Afrike. […] (nastavlja se)
Đivo Bašić (Sedam stupova mudrosti i sedam sestara, citati iz knjige na engleskom Lawrencea od Arabije, Williama Engdahla i izvadak iz jedne epizode o sedam sestara, „starih“ i navodno „novih“)
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više