SINARKIZAM – Ekonomski plaćeni ubojice (13)

Sadašnji sinarkistički program promiču ljudi slični Shultzu i Rohatynu

Godine 2004. u knjizi, koju su objavili Berrett-Koehler Publishers [izdavači] Inc. i koja je podigla veliku prašinu, John Perkinsove Ispovijesti ekonomskog plaćenog ubojice [Confessions of an Economic Hit Man] izložen je iscrpni izvještaj iz prve ruke o ulozi današnjeg međunarodnog kartela banaka i višenacionalnih tvrtki koje rade u sprezi da bi opljačkale bogatstvo strateških sirovina i drugu nacionalnu očevinu sektora zemalja u razvoju. Glavna strategija koju su koristili Ekonomski plaćeni ubojice (EPU/[EHM]) prema Perkinsovom izvještaju iz prve ruke, bila je nagomilati masivni dug vlada sektora u razvoju i namamiti ih u stupicu diktata Svjetske Banke i MMFa, dok su ih višenacionalne tvrtke kao Bechtel i Halliburton opljačkale do kože pod maskom „razvoja“. Perkins je naznačio Georgea Shultza, bivšeg Bechtelovog predsjednika , američkog Ministra financija i Državnog tajnika kao kraljujućeg Ekonomskog plaćenog ubojicu – Capo di tutti capi – baš sinarkističkog aparata koji je ranije doveo svijet na rub samouništenja u razdoblju od 1922. – 1945.

Je li Perkins bio 100 posto u pravu ili ne glede Shultzove formalne titule kraljujućeg šefa EPU-ica, Shultz je zasigurno predstavljao utjelovljenje sinarkije. Shultzova krajnja odanost razvidna iz njegovog bliskog odnosa s Jacobom Rotschildom iz Velike Britanije, kojem je zajedno s Warren Buffetom od Berkshire Hathawaya dao na pladnju guvernerskog kandidata Arnolda Schwarzeneggera na uvid i odobrenje. Shultz je isto tako jedan od vodećih predlagača i podupiratelja u Sjedinjenim Državama dogme slobodnog trgovanja sinarhističkog Mont Pelerin društva. Njegov mentor sa Sveučilišta u Chicagu, W. Allen Wallis, bio je utemeljiteljski blagajnik Mont Pelerina. Shultz je još uvijek direktor Bechtel grupe, predsjedavajući JP Morgan Chase International Councila, director Fremont grupe i Accenture Energy, tvrtke koja sudjeluje u mega udruživanjima poduzeća i akvizicijama u naftnoj i plinskoj industriji s bliskim sponama s Anglo-American Corp. (tvrtkom).

Danas, Shultz je ne samo „kum“ Busheve i Cheneyjeve vlade, gdje je sam svojom rukam odabrao Vulkane, prvotnu ekipu tutora Georgea W. Busha i krtica u njegovoj Izvršnoj vlasti, koji su bili odgovorni za katastrofu Iračkog rata. On, zajedno s R. Jamesom Woolseyjem, oživio je Odbor sadašnje oopasnosti [Committee on the Present Danger] da bi promicao poslije-vestfalski svijet preventivnih ratova pogodnih ispunjenju sinarhističkog programa. U ortaštvu s Felixom Rohatynom, Shultz je potaknuo privatizaciju rata kroz proliferaciju Privatnih vojnih tvrtki [Private Military Corporations, PMC] koje su prema svom javnom hvalisanju tijekom konferencije u listopadu 2004. na Middlebury College-u, predstavljale povratak na „neo-feudalni“ sustav, kojeg je primjer bila u 18. i 19. stoljeću Britanska Istočno-indijska tvrtka. Shultz i Rohatyn su tipični primjeri srednjeg sloja sinarhista operativaca, koji radi unutar i oko vladinih institucija u korist potpuno tuđih programa i ideologije. Svoju odanost polažu u anglo-holandski/mletački sustav lihvarenja, globalizacije, smanjenja pučanstva i ropstva.

Prosinac 1971.

George Shultz bio je Tajnik ministarstva rada, čelnik Ureda za upravljenje i proračun, i Tajnik financija pod Predsjednikom Richardom Nixonom. On je osobno povukao čep FDRovog Bretton Woods sustava. Kad je Lyndon LaRouche označio odbacivanje Bretton Woodsa kao početak silaska u fašistički pakao, ožigosan je kao „potencijalna opasnost“ novo pokrenutoj globalnoj tiraniji. U debati u prosincu 1971. na Queens Collegeu u New York Cityju, posljednja takva zgoda na koju će ikada biti pozvan, LaRouche je naveo svog suparnika, prof. Abbu Lernera da se razotkrije kao pristaša Schachtijevske ekonomije. LaRouche ga je suočio s dokazima zakonitih posljedica okončanja sustava globalnog čvrstog valutnog tečaja i otvaranja svjetskih valuta špekulantskim manipulacijama, nakon čega je Lerner izvalio: „da su slušali Schachta, ne bi nam trebao Hitler.“ Ako postoji izreka koja najbolje opisuje sadašnji sinarkistički program kojeg promiču ljudi slični Shultzu i Rohatynu, to je: „Schacht bez Hitlera“. A ako itko misli da je to poboljšanje ranijeg iskustva s nacizmom i fašizmom, ubrzo će doživjeti grubo buđenje, ako se sinarhiju ne zaustavi.

(Nastavak slijedi)

Vid Hinković