Hrvatski Fokus
Hrvatska

Kad se naša srca slože…

Bravo vatreni!

 
 
Trinaestoga lipanja ljeta Gospodnjeg 2018. Lijep i sunčan dan. Kolona ljudi slila se ispred kule Lotrščak. Okupljeni skandiraju „Hrvatska, Hrvatska“. Povorka kreće, uz pjesmu „Croatio iz duše te ljubim“, s kutijama punih prikupljenih potpisa, prema Trgu sv. Marka.
Gomila ljudi. I puno, puno mladih… Odjekuje i pjesma:
Svake noći za te Boga molim,
Pivajući kamenu i drači,
Croacio ka mater te ljubim,
Umorna si ali mi ne plači.
Sve ću pisme pokloniti tebi,
Sve đardine neka mi te kite,
Croatio, iz duše te ljubim,
ja te volim ka i mati dite.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2018/06/maxresdefault.jpg
I svi veseli… Svi ozarena lica punog ponosa i nade.
Žagor, pjesma, povici, skandiranje:
HRVATSKA, HRVATSKA!!!
Prekrasno za vidjeti. Sve pršti od neke nove  radosti i poleta. Sve odiše domoljubljem i nekim novim zanosom.
Eto, to korača neka nova i odlučna Hrvatska.
To je Hrvatska kakvu želimo. To je Hrvatska kakvu još uvijek sanjamo.
Koračaju smjelo.  Bez ikakva straha.  I predaju više od 4 stotine potrebitih potpisa za referendum kojim
NAROD ODLUČUJE.
Za prvo referendumsko pitanje, o promjeni praga za ulazak u Sabor i načina biranja zastupnika, prikupili su 405.352 tisuća potpisa, a za drugo, ono o glasovanju manjina u Saboru, 407.469 tisuća potpisa
Odjekuje i dalmatinska pisma:
„Kome bi šumilo more moje sinje,
Da Hrvatske nije, da Hrvatske nije,
Kome bi pjevale moje mandoline,
Da Hrvatske nije, more moje sinje?
Sve, sve to dobro zna,
Moja Dalmacije.“
U slavljeničkoj atmosferi brojni okupljeni ispred zgrade Sabora, pjevaju gromoglasno i iz sveg glasa domoljubne hrvatske pjesme.
Pjeva se i Vilo Velebita, Lupi petama i reci sve za Hrvatsku, Mojoj majci, Moja domovina.
A uz pjesmu Lijepa li si odjekuje i skandiranje „Hrvatska, Hrvatska“.
Jer, predaju se potpisi u Hrvatskom saboru
„Predivan trenutak! Podsjetio je na dane 90-ih, kada nam je bilo teško – preteško, ali i na dane samopoštovanja, ponosa, nade. Evo, to je     slika ovih divnih ljudi, koji su podnijeli osobne žrtve za prikupljanje potpisa, za organizaciju.
Uspjeli su i hvala im za to!
To je za nas. Za naše bolje sutra. Za našu budućnost. Zato, svi kao jedan, moramo stati uz ove divne ljude!“, piše jedna Mare.
Baš smo mi Hrvati sretan narod.
I kada pomislimo da su nam sve lađe potonule, odjedanput se rodi neka nova NADA. Pa se rodi i neka nova pjesma.
Pa nam srce zatreperi od radosti.
 
„Od Baranje, Slavonije, Srijema,
Sve se živo za prvenstvo sprema.
U Rusiji sad se povijest piše,
Slavonija za Vatrene diše.
…Pokažimo i zemlji i svijetu,
Najbolji smo mi u nogometu“.
Ori se zemljom  i slavonski bećarac.
Jer, nogomet je Hrvatima uvijek bio više od igre.
Jer smo preko nogometa, nekada davno a i sada, izražavali i izražavamo svoju veliku ljubav prema Domu i Domovini Hrvatskoj.
Jer je svakome od nas, kao i uvijek, Hrvatska iznad svega.
Pa kada se još na stadionima, zajedno zapjeva  i Lijepa Naša, pa onda stavi  i desnica  na srce, pa se zaori iz svih grla i Lijepa li si, tko je od nas tada sretniji i ponosniji?
A tek kada pobijedimo? Poteče, vjerujte vi meni, i pokoja suza.  
 
NIGERIJA – HRVATSKA, POBJEDA
A u srijedu 20. lipnja, još jedna pobjeda. I nižu se pobjede za pobjedama. U velikom nizu.
I opet slavlje. Opet gomila ljudi. Vesela lica, pjesma. Lica, puna nade i ponosa. Ori se i „Ne dirajte mi ravnicu“.
Velik, velik su posao uradili i ovi ljudi.  Za sve nas zajedno. Unatoč podmetanjima, unatoč zabranama, unatoč svim mrziteljima svega hrvatskog.
Predaju se, ovaj put, u Hrvatskom saboru 377.635 potpisa, dovoljnih za raspisivanje referenduma o otkazivanju Istanbulske konvencije.
I opet pjesma, trobojnice, puno mladosti i puno skandiranja…
 
BAŠ SMO MI SRETAN NAROD!!!
A 21. opet radost. Opet se vijore hrvatske trobojnice. Odjekuje pjesma hrvatska. Novi susret. Ovaj put između Hrvatske i Argentine.
I NOVA POBJEDA.
TRI NULA ZA HRVATKU.
Ljudi moji, je li ovo moguće?
Predivan je to osjećaj! I predivan nastavak  jednog predivnog hrvatskog sna…
Budi se, bude HRVATI.
 
A satima su prije utakmice, ulice Kalinjgrada bile preplavile kockice i naše trobojnice. Tisuće i tisuće hrvatskih navijača doputovale su u nama ovaj najbliži ruski grad. 
Tu je bio i najveći hrvatski barjak, kojega je donijela ekipa iz Crikvenice i Bribira. Barjak se razvijao i širio sve od Poljske do Portugala, od Engleske do Brazila, a sada i u Rusiji. Dugačak je  96 metara, širok  10 i pol metra i ukrašen sa 448 kvadratića. A na stadionu, opet ista slika… kockica do kockice… Oko 15 tisuća Hrvata.
A sam Bog zna koliko ih je ostalo bez ulaznica i ispred stadiona.
Kažu, Hrvati su osvojili Kalinjgrad. Jer, navijačke pjesme orile su se, ne samo s tribina, posebno nakon vodećeg pogotka, nego i ispred stadiona. A kada je pao i drugi pa treći gol, nastupila je euforija.
Rekao bi i sada legendarni komentator,  pokojni Mladen  Delić,  nakon drugog i trećeg gola: "Ljudi moji je li to moguće, ludnica, šta je ovo?“
„Igrali su kao u transu. A u transu je bila i cijela Hrvatska“.
Od sjevera sve do juga. Od Hrvatske, Herceg Bosne do inozemstva. Klicali su Hrvati svugdje -za Hrvatsku.
Bilo je ovih dana lijepo biti dio Hrvatske, biti Hrvat, biti dio naroda koji sa visoko uzdignutim hrvatskim barjacima slave pobjedu hrvatskih nogometaša.
“Bogu hvala, ali ostanimo ponizni i dostojanstveni u pobjedi”, kaže trener Dalić.
‒To kako su Hrvati diljem cijele zemlje, u BiH i po dijaspori proslavili pobjedu Vatrenih, manje-više je poznato i očekivano. No, mene strašno zanima   kako su pobjedu Vatrenih protiv peterostrukih finalista i dvostrukih svjetskih prvaka proslavile "naše" poznate antife?  
“Ma, šta će oni, sad se grizu. Ako se uopće grizu, tko zna kako oni na sve gledaju. Mi koji volimo Hrvatsku ćemo slaviti. Odigrali smo mudru utakmicu, izbornik Dalić je sebi potvrdio da smo na pravom putu. Ja stalno govorim, nitko nema bolje nogometaše od nas. I sve osim borbe za medalje će me razočarati”.
Još nešto?
“Osjećam se tako mlad kad pobijedimo”!
I JA ISTO.
I ja isto, dragi gospodine Blaževiću!!!
-A oni koji ne vole Hrvatsku i hrvatsku reprezentaciju, sada su ti, moja Monika ili zanijemili ili su na aparatima ili haluciniraju.. .
„Svi u kockastim dresovima, svi navijaju za jugoslavensku reprezentaciju“, kaže vrli SDP-ovac, drug Stazić.
-Ovo ti je, moja Lucija, po onoj narodnoj:“Što je babi milo, u snu joj se snilo“. Ne ću biti zločesta pa reći nešto drugo.
Ne ću biti zločesta pa reći sve što slijedi i „našoj“ Radi i grupici huligana koji hule i zavijaju od muke.
I našoj Radi smeta kada se Hrvati vesele i slave. Ona je zgrožena! Pa je to svoje zgražavanje i obznanila svim svojim  sljedbenicima.
“oni se znaju organizirati: nogomet&crkva”, napisala je naša vrla Radica.
I nije pogriješila. Hrvati se znaju organizirati u ljubavi prema Hrvatskoj i u molitvi za Hrvatsku.
I poći „U BOJ, U BOJ ZA NAROD SVOJ“.
Ne. ne ću biti zločesta!
Jer, nitko mi, pa ni oni, ove dane pokvariti ne će. Ni  Ivo Sanader niti njegovo pojavljivanje  u  Rusiji, ni Ivo  Goldstein niti njegovo lupetanje o Jasenovcu, ni  Stazić i njegova delirij predstava, ni Furio Radin, ni Pupovac,  ni Radojka Borić…
Hrvati slave svoju Hrvatsku.   Od zagrebačkih kvartova Trnja i Remize, do Trogira, Čakovca, Osijeka, Vinkovaca, Ludbrega, Karlovca, Livna,  Kölna, Vancouvera, Toronta… Od Like, Srijema Banije, Slavonije, Primorja, Dalmacije, Hercegovine do AUSTRALIJE, Argentine, Njemačke…
A Hrvati Stuttgarta? NEOPISIVO!!!
„Najjači smo u Dijaspori“, kažu oni. 
Više ih je od 10 000. Lijepo ih je vidjeti. Ali, steže nešto oko srca. Zašto? Tko je za ovo kriv? Tko je odgovoran za njihov put bez povratka?
Zato, od sada, baš zbog tih mladih, zbog nas samih, zbog Lijepe Naše,
NAROD  SE PITA.
Dosta nam je. I vas i vaših laži i podmetanja. Dosta.
Skinite nam se više s grbače!!!
I pustite nas da uživamo u svim našim pobjedama!!!
Na uspjehu je nogometašima čestitala i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
“BRAVO VATRENI! BRAVO NAVIJAČI! BRAVO HRVATSKA! Najlakše je, kad pitaju me koliko i kako ja nju volim jako, samo jedna riječ bi bila to, NEOPISIVO!”
'Danas je dan, hajdemo Hrvatska! Od jednog prvaka budućim prvacima, ajde dečkima, vi to možete!' poručio je i Stipe Miočić, UFC-ov teškaški prvak.
”Ovo je bila pobjeda za sve nas, za Hrvatsku, za hrvatske branitelje, vjerovao sam u igrače, vjerovao da možemo i vratilo nam  se…", kaže izbornik Zlatko Dalić. 
„Lijepo je Hrvatom biti. Ovoga ljeta Gospodnjeg 2018. godine. Biti Hrvat je tako lijepo da bismo željeli da nas ovaj ushit, ponos, sreća i dragost drži zauvijek“.
A zašto ne???
Zar nam se ne nižu samo pobjede?
Pa je tako bila ovo velika nedjelja, nakon ove zadnje nogometne pobjede naših nogometaša nad Urugvajem, i za hrvatski tenis.
Sjajnom igrom Čilić je pobijedio Đokovića i osvojio Queens, a Borna Ćorić ATP turnir u Halleu, pobijedivši u finalu Rogera Federera.
BAŠ SMO MI HRVATI SRETAN NAROD!!!
 

Vera Primorac

Povezani članci

Irinej i Aleksandar na Saboru SPC-a

HF

Molitva branitelja

HF

Kultna knjiga “Radni logor Jasenovac”

HF

Plenković laže i ponižava Hrvate

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...