Donald Tusk je za izdaju nagrađen!

Tko želi postati predsjednik Europske Komisije, mora bizi izdajica u svojoj državi

 

 

Sadašnji predsjednik Europske Komisije ima veliki ugled u krugovima Europske unije ali ne i u Poljskoj. On je morao pobjeći iz svoje domovine u Brussels i to potpuno kompromitiran. Sveukupno se može reći da je njegova vlada u Poljskoj bila katastrofa: masovna emigracija mladih Poljaka koja će se odraziti na buduće umirovljenike, korupcija i skandali, afera Amber Gold, nepotizam koji je dosegao perverziju u stranci Građanska platforma, te vrlo brojni propusti u projektu koji se tiču Nord Stream –  Sjevernog toka – ruskog naftovoda.

Nezaposleni mladi mogu zapaliti baklju revolucije. Zato ako želite sebi osigurati mjesto u politici snizite plaće i otvorite granice. Nezaposleni mladi spremni na raskidanje veza emigriraju a samo oni koji su manje motivirani da izađu na ulice ostaju.Godin 2005. Donald Tusk je na taj način upravljao svojim narodom. Izručio je Poljsku u naručje Europske unije. Otada je značajno opao broj stanovnika zahvaljujući emigraciji mladih Poljaka.

 

Nigel Farage je na svoj način komentirao ovo okrećući se prema Tusku u Europskom parlamentu: „Vi raspravljate o emigraciji a neprekidno ste obečavali poljskim glasačima da će se mladi Poljaci vratiti u Poljsku dok je istovremeno g. Cameron obećavao Britancima da će nam doći Poljaci. Onda izgleda da ste obadvojica bili u krivu. Vaša država je izgubila dva milijuna mladih ljudi otkad ste pristupili Europskoj uniji, a razlog je očit: Novac, zar ne? I Vi sami ste dokaz tomu. I Vi ste sada novi poljski emigrant. Od plaće 60 000 eura na godinu sada imate 300 000 eura godišnje. Vi ste pogodili pravi EU jackpot!“  Što je to potaklo Tuska osim novca da krene u Brussels i prekine političku karijeru u Pljskoj?

 

KREATIVNE RAČUNOVOĐE IMAJU LJEPLJIVE PRSTE

 

Donald Tusk je bio predsjednik Građanske platforme – kvazi liberalne stranke koja je doista podjednako lojalna ljevičarima u Brusselsu, tehnokratima i poljskim komunistima kao što je nekada bila političarima u Moskvi. Poljski dug je za vrijeme vladavine Građanske platforme narastao sa 45 posto bruto nacionalnog prihoda u 2008. na 57 posto u 2013. Ako pobliže razmotrite kreativne računovođe Poljskog Statističkog Ureda otkrit ćete skrivenu zaduženost u obvezama prema umirovljenicima koje nisu uračunate u dug. Da su uračunate zaduženost bi skočila na 200 % BDP-a.Ako pobliže pogledate ove podatke vidjet ćete da je nacionalni dug naglo pao u 2014. Je li to uspjeh Građanske platforme? Ni najmanje. To je prije krađa iz džepa poljskih građana koji je Tusk nemilosrdno praznio zajedno sa svojim ministrima da ne bi prešao dopuštene EU granice deficita.

 

Godine 1999. je poljski mirovinski sustav bio potpuno reformiran jer je bio ostatak komunizma i nije motivirao ljude od 55 godina naviše da zarađuju za život do 65. Za njih je bilo povoljnije da idu u raniju mirovinu. S obzirom na smanjenu stopu nataliteta i plodnosti kao i deficita u mirovinskom sustavu vlada je odlučila preći s isplate javnog /državnog/ starosnog osiguranja na djelomične privatne mirovine.Uvedena su tri „stupa“mirovinskog sustava. Otada su se obvezne doprinose za prvi stup morali uplaćivati u središnju osiguravajuću instituciju svi stalno zaposleni. Doprinose za drugi stup su trebali uplaćivati samo stalno zaposleni /na neodređeno vrijeme/ što je trebalo smanjiti sivu ekonomiju i službeno povećati broj zaposlenih.

 

Drugi stup su činili privatni mirovinski fondovi koji su mogli investirati u dionice državnih tvrtki. To je trebalo osigurati da mirovine iz drugog stupa ne će biti niske kao one iz prvog stupa. Godine 2013. poljski privatni mirovinski fondovi su se povisili na preko 300 milijardi zlota. Kako je Poljska bila u opasnosti da prijeđe limit od 60 posto proračunskog deficita koji je propisalo EU Donald Tusk je odlučio zahvatiti u narodnu ušteđevinu i u 2014. je nacionalizirao 51 % depozita drugog stupa. Tako je proračunska rupa kratkotrajno pokrpana a Poljaci su oštećeni za 150 milijardi eura svojih ušteđevina. Međutim prema demografskom razvoju Poljske vidi se da ovako izmanipulirani mirovinski sustav nema budućnosti. U budućnosti će biti premalo ljudi koji će raditi i biti u mogućnosti uplaćivati mirovinske doprinose.Tusk nije bio tako dalekovidan. On je uvijek bio više zainteresiran za svoju karijeru nego za ono što će se dogoditi njegovom narodu kao posljedica njegovih odluka.

 

Talijanski kapetan broda Schettino je 2013. pobjegao s broda koji je tonuo s brojnim putnicima od kojih su se malobrojni spasili. Dok je Tusk bio premijer skandali su nicali kao gljive. Pravosudne i zakonske afere u koje su bili upleteni Tuskov ministar športa i unutarnjih poslova, skandali s poljskim brodogradilištima u Szczecinu i Gdyniji i mnogim velikim poduzećima u državnom vlasništvu koje je Tuskov ministar za državno vlasništvo Aleksander Grad prodao stranom investitoru za sitnicu. Zatim mnogi korupcijski skandali u koje je bila upletena Građanska platforma ne samo u Waršavi nego i u mnogim regijama Poljske.

 

A što s mladim ljudima? Zar oni nisu izašli na ulice protestirati protiv vlade? Ovaj put nisu. Kad je Tusk bio na vrhuncu drskosti i htio se pridružiti kontraverznom ACTA sporazumu u kojem su mladi ljudi vidjeli ograničenja slobode na internetu val protesta je zahvatio zemlju. Oko deset tisuća ljudi je sudjelovalo u protestu. Mnogi su bili ranjeni. Kapetan Tusk je, međutim, ostao uporan i potpisao je ugovor. Usmjerio se prema opasnoj hridi sljedeće afere. Ovaj se put pokazao previše čvrst čak s obzirom na samog sebe i za posadu svoga broda, tj. na vjerne iz Građanske platforme. U pitanju je Amber Gold, tajnovita banka u sjeni u kojoj su Poljaci izgubili 140 milijuna zlota. Amber Gold, kompanija za financijske usluge u Gdanjsku, Tuskovom zavičaju, je 2009. navodno investirala u zlato i OLT avionsku kompaniju. Ustvari je to bila piramidska shema tako da je uskoro postala nesolventna. Tusk nije htio spasiti milijune svojih sugrađana iako su mu pouzdani autoriteti govorili da je kompanija veoma sumnjiva. Zašto? Odgovor je sasvim jasan: U OLT tvrtki je bio zaposlen Tuskov sin Michal kao konsultant.

 

POŽELJNA OBITELJ

 

Za vrijeme vladavine Tuska i njegove Građanske platforme nezaposlenost među mladima je porasla dramatično do 28,2 % u prvo tromjesečju 2013. U to vrijeme je bilo veoma teško mladoj osobi naći stalno zaposlenje ako nije bio član ili dobar prijatelj nekoga iz Građanske platforme. Nepotizam je zahvatio sve slojeve Tuskovih ministarstava, direktora, do kompanija s udjelom države, lokalnih službi i autoriteta koje su vodili članovi Građanske platforme. Poznati poljski magazin je objavio „listu srama“ koju su činila 428 aktivista Građanske platforme čije su članovi obitelji i poznanici držali položaje u javnim institucijama i državnim agencijama. U vrijeme od 2007. do 2012. ovi su ljudi zaradili više od 200 milijuna zlota što je u poljskim uvjetima bilo godišnje 100.000 po osobi. Plaće nisu bile isplaćivane za realni rad. Mnogi od ovih ljudi nisu uopće bili sposobni raditi na poslovima na tako visokim položajima.

 

NORTH STREAM – SJEVERNI TOK – VELIKA IZDAJA

 

Sam Tusk je bio lijen i nepouzdan naročito u pitanju vanjske politike koja je od ogromne važnosti za Poljsku. Ono što se može smatrati najvećom izdajom je prepuštanje Sjevernog toka Njemačkoj.

Izgradnja plinovoda po dnu Baltičkog mora za opskrbu Njemačke, Francuske i Nizozemske direktno iz Rusije po cijeni od 7,4 milijarde eura vodio je bivši časnik STASI-ja Mattias Warnig. Nije čudo: napad na Poljsku su pripremale obavještajne službe. Dogodilo se produženje tradicije iz Locarna – sporazuma Ribbentrop – Molotov – koji je postignut između europskih sila na štetu Poljske a da nitko Poljsku nije pitao za mišljenje.

 

Za vrijeme gradnje Sjevernog toka Europa je često bila izložena prekidima u dopremi plina iz Rusije zbog, na pr., jer Bjelorusija nije platila isporuku Gazpromu pa se zatvarala pipa. Od kraja 2011. do otvaranja Sjevernog toka istočna Europa više nije bila od velike političke i gospodarske važnosti za zapadnu Europu. Čak kad bi Rusija i htjela okupirati Bjelorusiju i Ukrajinu i kazniti Poljsku obustavom dopreme plina zapadna Europa bi imala neprekinutu dopremu plina iz Sjevernog toka. Konstrukcija ovog plinovoda je marginalizirala glavne poljske luke Szczecin i Swinoujscie jer je plinovod položen na dubini od 17,5 metara što znači da jedino brodovi s maksimalnim gazom od 13,5 metara mogu koristiti gornje luke.

 

Rostock je bio spašen i Njemačka i Francuska i druge države su bile u mogućnosti da ugovore niže cijene plina od Poljske. Tusk se uopće nije potrudio oko toga. Ne samo on. Sjeverni tok je primjer korupcije među političarima zapadne Europe. Bivši njemački kancelar Gerhard Schröder, koji je potpisao ugovor za gradnju plinovoda, učinio je to malo prije izbora znajući da će SPD biti gubitnik. Znajući to on je postao šef Izvršnog odbora Gazproma. Paavo Lipponen, bivši premijer Finske, koji je podupirao Sjeverni tok u svojoj zemlji do najvišeg stupnja je također ušao u kompaniju. A Donaldu Tusku su čestitali sa zahvalnošću postavljajući ga za predsjednika Vijeća Europske unije. On je bio više nego voljan prihvatiti ovu dužnost jer je morao napustiti Poljsku – mali brod koji tone –  i ukrcati se na veći – Titanik.

 

Gefira-Global Analysis from European Perspective…, https://gefira.org/en/2018/03/09/european-commissioner-tusk-double-crossed-

(s engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović)