(Ne)zaboravljene misli Carla Gustafa Ströhma

"Iz Beograda proširen mit da su Hrvati 'genocidan narod' sve do danas djeluje u mnogim glavama na Zapadu"

 

 

Pogledati utakmicu odigranu pred više od 25 godina je zanimljivo, gleda se stvari objektivnije, bez grča i emotivne žestine; vuče se i paralele sa današnjicom, ali i procjenjuje osoba komentatora. Utakmica je bila borba Hrvata za nezavisnost, a komentator i usudio bih se reći dobronamjerni i upućeni savjetnik bijaše Carl Gustav Ströhm (Tallin, Estonija, 1930. – Beč, Austrija, 2004.). Kao jedini preživjeli muški član svoje obitelji emigrira 1945. u Njemačku pred sovjetskim tenkovima. Studirao je povijest i slavistiku u Tübingenu; majka je Ruskinja iz obitelji "bijelih", što je dodatni razlog da razumije slavenske narode i male narode, ali i da ne nasjeda na komunističku propagandu. Doktorirao je na ruskom građanskom ratu. Poslijediplomac na Harwardu, bio urednikom Deutsche Wellea i dopisnik Die Welta za istočnu i JI Europu.

Carl Gustav Ströhm

 

Sa hrvatskim pitanjem se upoznao 1954. godine prigodom boravka u SFRJ i otada dosljedno promiče istinu o Hrvatskoj, pa i po cijenu sukoba sa komunističkim vlastima i europskom socijalliberalnom elitom. U vrijeme Domovinskoga rata boravi u Hrvatskoj; osobito je značajan njegov rad u Večernjem listu od studenog 1992. do prosinca 1993. (urednik Branko Tuđen ga je zamolio za suradnju), gdje ohrabruje Hrvate i pomaže im prepoznati pravila europske političke igre. Surađivao i sa Fokusom i Hrvatskim slovom. Slijede izvadci iz knjige C. G. Ströhma "Što sam rekao Hrvatima", Alfa, 1994.

 

"Još uvijek u nekim zapadnoeuropskim metropolama, a i u SAD-u, ima moćnih političkim silama koje Hrvatima ne mogu oprostiti što su razbili Jugoslaviju…"

"Politika je nesmiljen posao, tu je riječ o interesima i o moći. Zašto je SAD npr. spreman poslati 30.000 vojnika u somalsku pustinju – a ne u Bosnu?"

"Nakon svega što se u JI Europi već dogodilo destabiliziranje Hrvatske bila bi jedna od najvećih katastrofa – ne samo za Hrvate nego i za cijeli Zapad".

Objašnjava zašto socijaldemokrati u svijetu podržavaju Srbiju, "zato su socijaldemokratski stranački kontakti već prije Prvog svjetskog rata smjerali na Beograd, a tako je to ostalo i nakon Drugog svjetskog rata, kada je Tito i za mnogu zapadnoeuropsku ljevicu postao simbolom "trećeg puta", između kapitalizma i sovjetskog komunizma." Tvrdi da su stotine tisuća mrtvih i izbjeglica, patnje i rušenja mogli biti izbjegnuti, "u tome je teška moralna odgovornost onih političara Zapada koji su katastrofu mogli spriječiti, ali to nisu učinili iz mnogih razloga", nabraja oportunizam, tradicionalno savezništvo Srbije i Zapada, te strah Zapada od širenja njemačkog utjecaja."

"iz Beograda proširen mit da su Hrvati 'genocidan narod' sve do danas djeluje u mnogim glavama na Zapadu".

 

Iz razgovora sa neimenovanim Rusom, koji dopušta tri mogućnosti razvoja Rusije od kojih je najizglednija pojava državnika koji će prisvojiti velike ovlasti: "vidite, Rusi su u svojoj povijesti dali trojicu zaista značajnih povijesnih vođa. Bili su to carevi Ivan Grozni i Petar Veliki, te Josip Staljin (doduše posve različitih ljudi u različitim vremenima). Ako se organizirate (Rusi, op. T.T.), Rusija može unatoč svojoj bijedi postati strah i trepet za cijeli svijet".

citira Paula Sethea, urednika Frankfurter Allgemeine Zeitunga, koji je 1945. kazao: "sloboda novinarstva, to je sloboda 200 bogataša koji smiju izraziti svoje mišljenje"

"Otvoreno društvo" Sorosovo (George Soros, am. biznismen mađarsko-hebrejskih korijena, op. T.T.) šalje iz New Yorka mnoge milijune izdavačima u komunističkim zemljama".

"samo u Rumunjskoj zaklada Soros financira 80 neovisnih medija."

"na zagrebačkoj konferenciji za novinare Soros je slovačkog premijera V. Mečiara i ukrajinskoga predsjednika Kravčuka izjednačio sa Slobodanom Miloševićem (radi se o demokratskim političarima koji nisu ratovali, niti vršili zločin ikoje vrste, op. T.T-).

"kada čujem da je najvažniji savjetnik zaklade za "Otvoreno društvo" i "slobodno novinstvo" čovjek koji je do kraja branio jugounitarizam i "reformirani" komunizam onda posumnjam…"

"netko tko je poslije 1971. aplaudirao na najgorim suđenjima boljševičkoga stila, a izravno i neizravno sudjelovao u proganjanju i kažnjavanju studentskih prvaka…" (misli na gospodina Puhovskoga?, op. T.T.).

"samo u sadašnjoj godini (1993., op. T.T.) Njemačka mora primiti 800.000 ljudi – od bosanskih izbjeglica (koji su najmanji dio od toga broja)d o rumunjskih Cigana, od Afrikanaca do …ljudi iz Šri Lanke… Nikakva njemačka vlada ne može tim ljudima zajamčiti stan, radno mjesto ili socijalnu sigurnost osim na račun ljudi koji već žive u Njemačkoj."

 

Po Ströhmu pad standarda i strah dovode do ogorčenosti radnog naroda, odbijanja i mržnje prema izbjeglicama, pa čak i ekstremizma. S druge strane socijalisti i liberali navaljuju na primanje svih izbjeglica, bez obzira tko su, kakvi su i s kojim motivima dolaze, pa čak jesu li stvarno izbjeglice"

"tko na Zapadu ne će batinom na Nijemce, jer su suviše veliki, bogati i moćni, taj udara na Hrvate."

"osobno sam osvjedočen da će Milošević sa svojom velikosrpskom zamisli propasti na strašan način, ali je pitanje koliko će nevolja dotada još skriviti… tko otvori Pandorinu kutiju, tko na svoje susjede pusti zloduhe i demone koji su pritajeni u svakom narodu – na kraju doživi da isti zlodusi proždru njega i njegov narod."

 

Kritizira intelektualce iz kluba književnika (PEN), njihov licemjerni i kukavički nedolazak u Dubrovnik 1993. godine (predsjednik G. Konrad, njemački PEN-ovci itd.), penovci danski (genijalci, op. T.T.) čak pitaju zašto su u današnjoj Hrvatskoj zabranjeni srpski pisci Ivo Andrić i Miroslav Krleža (hrvatski pisac Krleža bio je prijatelj dr. Tuđmana, op. T.T.).

O tome da Hrvati precjenjuju europski tisak ilustrira Ströhm urednikomDie Zeita iz Hamburga, Theom Sommerom koji je pred raspad DDR-a silno hvalio tu zemlju i njenog vođu, te vidio polet i radost u narodu."

Hrvatska zbog kritičara izvana po Ströhmu kasni s prijmom u Europsko Vijeće, te ne dobiva kredite potrebne za obnovu i ekonomski rast. Ljevičarski i liberalni intelektualci koji svoju državu denunciraju ne pakoste samo dr. Tuđmanu,već tako pomažu onima koji ne će Hrvatsku, već treću Jugoslaviju."

"nedavno se izrazio Simon Wiesenthal u "Corriere della Serra": "postoji opasnost da Hrvatska opet postane državom satelitom Njemačke", izjednačivši tako Hrvatsku sa NDH i Njemačku sa trećim Reichom!"

citira intelektualca Botha Straussa: "društva u kojima ekonomizam nije u središtu svih poticaja, pokazuju u slučaju sukoba značajnu moć, ili čak premoć,zbog svojeg vjerom ojačanog skučavanja potreba" (nasuprot potrošačkom društvu Zapada, op. T.T.).

"smatra (Botho Strauss, op. T.T.) da na Zapadu postoji licemjernost javnoga morala, koji se izruguje erosu, vojniku, crkvi, tradiciji i autoritetu… njemačke ljevičarske intelektualce okrivljuje da prijazni prema strancima nisu strancima za ljubav, nego zato što su bijesni na naše, pozdravljaju sve što ga naše, op. T.T.) razara… (kroz) psihopatski antifašizam i brutalnu mržnju" na tradicionalne vrijednosti."

 

"Strauss medije zove šoubiznisom svjetskih razmjera". "Smatra (Strauss) da bi autoritet i majstorstvo pogodovalo razvitku individue više od svakog oblika prerane emancipacije… odgajanje bez gospodara (i bez opiranja) nije bilo dobro ni za koga, samo je množilo ravnodušnost i mladenački zamor."

"Zapad je od 1948. uložio između 80 i 100 milijardi dolara u jugoslavensku ideju… Ante Marković je vodio  lakoumnu i neodgovornu financijsku politiku kada je uoči samoga kraja tadašnji dinar "revalvirao" spram njemačkoj marci u odnosu 7:1… i u najmanju ruku posredno pomogao da Milošević dobije financijska sredstva za pokretanje rata" (mislim, i bez Markovića bi Milošević učinio isto i ukrao devizne rezerve, op. T.T.).

"ako za nesretnu Bosnu ima izlaza… to je međunarodni protektorat."

"austrijski list s najvećom nakladom objavio je… Slovenija poodavno sumnja da će predsjednik Tuđman u svojim snovima o Velikoj Hrvatskoj doći do zaključka da su Slovenci historijski gledano samo alpski Hrvati" (kakva besmislica, ovakve ludosti pisati dok je trećina Hrvatske okupirana, a rat u BiH traje, op. T.T.).

 

Opisuje Ströhm događaj u Solingenu kada je ekstremist od 16 godina zapalio zgradu u kojoj žive Turci, pri čemu je tragično preminulo više osoba, među njima i djeca. Tisuće mladih Turaka pljačkale su iz revolta prodavaonice, blokirale ceste. Došlo je i do sukoba njemačkih Kurda i Turaka, te Turaka međusobno. Istodobno je turska vojska pokrenula akciju protiv Kurda u Turskoj uz više stotina poginulih, mahom civila.

"unatoč svim govorima vodećih njemačkih političara, treba očekivati da će se ovakve strahote ponavljati." Konstatira da se isto događa na Zapadu, npr. SAD-u, Italiji, Francuskoj… iza tih događaja se kriju i mračne igre tajnih službi koje traže "korisne idiote" za provedbu specijalnog rata.

"nekontrolirano miješanje ljudi različitih kultura, civilizacija i mentaliteta i religija funkcionira na određenoj intelektualnoj razini… u masi pučanstva to stvara nesigurnost, strah, otuđivanje – a to je onda tlo po kojm se lako šire zločinačke akcije."

"vanjska se politika danas više nego ikada odigrava u javnosti, u medijima, u intelektualnim krugovima koji umiju fabricirati i mnijenja i raspoloženja".

"Zapadnjacima (posebno misli na SAD, op. T.T.) se problem mora objašnjavati sasvim elementarno – kako se prvoškolac upućuje u abecedu".

"Romano Guardini je uzroke krize modernog svijeta i čovjeka vidio u odvraćanju od transcendentnoga, od religioznoga od metafizike." Dalje citira Dostojevskoga Ströhm – ako Boga nema svaki je zločin dopušten, te Guardinijevu riječ da će Europa biti kršćanska ili je ne će biti!

 

Zaključuje Ströhm da se nekim europskim misliocima s pravom čini apsurdnim da u našem pojasu (Zapad) vlada blagostanje i izobilje dok drugdje haraju rat, glad i teror.

"smatrao sam vrlo zanimljivim kako je britanski ambasador Sparrow u oba svoja interviewa nediplomatski govorio da bi mogući protuudar hrvatske vojske protiv krajinskih Srba bio za hrvatsku katastrofalan potez"

Ströhm se pita kako bi reagirala Vlada GB kada bi hrvatski veleposlanik tako nešto izjavio u svezi IRA-e, Falklanda ili terorizma.

Britanski ambasador u interviewu za "Slobodnu Dalmaciju" je odredio svoj stav prema poruci jednog svog diplomata koji je pošto su Muslimani (Ströhm uporno Bošnajke zove tim imenom, op. T.T.) osvojili Kakanj (rudarski gradić u srednjoj Bosni sa hrvatskom većinom, op. T.T.) dojavio u London da su vojnici HVO-a kapitulirali, i da je to – "dobra vijest".

"ekonomske sankcije protiv Hrvatske vode političkoj i socijalnoj destabilizaciji, koja onda zahvaća i Sloveniju. Britanskome političaru koji živi na svom otoku može biti svejedno je li zona nestabilnosti počinje istočno od Osijeka ili Zadra, ili na slovensko-austrijskoj i na talijanskoj granici. Ali to nije nikako svejedno Nijemcima i Austrijancima. Oni bi morali dočekati bujicu izbjeglica…"

"nakon pada Berlinskoga zida francuski predsjednik Mitterand pokušavao je spasiti DDR kao neovisnu državu", a i Thatcher je ujedinjenje Njemačke radije prolongirala.

"dakle je ekonomski uspjeh što ga Zapad u nas ocjenjuje tako dobrim bio moguć jedino zato što smo učinili suprotno onom što je Zapad od nas (estonski predsjednik Lenert Meri o Zapadu, op. T.T.) zahtijevao"

Citira Ströhm knjigu Erwina i Ute Scheuch "Klike, klape i karijere – raspad političkih stranaka". Sustav je u dubokoj krizi. Ugled političara u Njemačkoj se duboko srozao (na 19. mjestu od 25 zanimanja). Opada članstvo stranaka, neizlazeći na izbore su druga "stranka" po veličini. Stranke su velike agenture za posredovanje položaja i namještenja. Samo vlast je imperativ, međusobna razmjena "darova", feudalne klike! (klijentelizam, op. T.T.).

 

O žarkome Puhovskomu kaže "netko tko je cijeli život proveo u borbi protiv buržoaskoga nacionalizma, ostvarenje je nacionalne države osobna i intelektualna katastrofa".

"Zalagati se za prava crnaca, latinosa, žena je jedno, a sasvim drugo je  shvaćati cjelokupnu zapadnu kulturu kao izraz bjelačkih, muških, heteroseksualnih interesa vlasti"

"CD (kršćanska demokracija) protiv PC (tzv. politička korektnost, tj. liberalna dogma, op. T.T.) – u tome je problem."

"u životu naroda slično je kao u životu pojedinca. Tko čovjeku sustavno otima samopouzdanje i volju za život, tko ga neprestano kritizira i ne dopušta mu da nešto znači, a sve u njemu smatra lošim – taj dovede do situacije u kojoj taj čovjek zbilja nema uspjeha."

U emisiji gostuju Kissinger, Gorbačov i Genscher. "Kissinger je izjavio (valjda oko 1994., kad je ova knjiga izdana) da je Zapad grdno pogriješio kad je povjerovao da se BiH može održati zajedno", jer ako nije mogla opstati Jugoslavija, kako može  BiH koja je Jugoslavija u malom?

"kada čujem (Ströhm, op. T.T) za muslimanske (bošnjačke, op. T.T.) i srpske koridore prema Jadranu – ili kad predsjednik Izetbegović (pokojni predsjednik BiH, Alija, op. T.T.) daje objašnjenje kako je Muslimanima u Bosni potreban izlaz na more – mogu se jedino uhvatiti za glavu."

"suverenitet jedne države nije u veličini njenoga teritorija, nego u nejnoj ekonomskoj sposobnosti" npr. ako je poduzeće kao što je INA međunarodno uspješno (uh, Gustave pogodio si u arkadu, op. T.T.).

 

"kad je prijatelj Ströhmov mađarski predsjednik Jozsef Antall stupio na dužnost kazao je novinaru: "Nemojte mi čestitati. Radije mi izrazite sućut. Bit će strašno. Prve tri godine narod će nam vjerovati kad im kažemo da su za svu bijedu krivi komunisti. A onda će nas nekomunisti smatrati odgovornima što im je tako loše". Uoči raspada SSSR-a je Antall pregovarao sa sovjetskim generalima o odlasku njihove vojske. Generali su tražili novac za povlačenje navodeći primjer Njemačke koja im je platila, našto im je Antall odgovorio da Mađarska ne će platiti ništa. "Gospodo moja 1945. ste napravili strašnu pogrješku. Okupirali ste cijelu Mađarsku. Da ste okupirali samo polovicu, postojala bi ona bogata, Zapadna, koja bi Vam imala odakle platiti."

Antall je u Die Weltu kazao da će se ruska moć obnoviti, te da su Zapadu strateški važne države Ukrajina, Turska i Hrvatska, koje treba  pomoći! Antall je bio vrlo prijateljski nastrojen prema Hvatskoj, Ströhm ga naziva "Vaš veliki prijatelj", misleći na Hrvatsku zemlju i narod! Mislim da Jozsef Antall i Carl Gustav Ströhm zaslužuju ulice, makar za početak u Zagrebu i Dubrovniku!

 

Teo Trostmann