Hrvatski Fokus
Intervjui

Srcem slikam apstraktni ekspresionizam

Slikala sam okomite formate koji daju osjećaj dinamike, sada radim vertikalne formate, koji definitivno nude umirujući smjer

 
 
Akademska slikarica Darija Dolanski Majdak (1965.) suvremena je hrvatska likovna umjetnica. Godine 1991. diplomirala je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Izlagala je na brojnim zapaženim samostalnim izložbama. Autorica je opsežnog i vrlo slojevitog opusa.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/07/2007.-Skyline-Revisited-1-1024x1020.jpg
• Gospođo Dolanski Majdak, izgradili ste osobnu, značajnu karijeru posvećujući se, rekao bih, geometrijskoj figuraciji. Što toliko zanimljivo, poticajno pronalazite od samoga početku u tim motivima?
= U početku sam, vođena procvatom računalne ere, slikala "piksele" – svaki kvadratić predstavljao je jedan piksel, a na platnu su ti kvadrati bili smješteni tako da se svaka boja javljala samo jednom u okomici, odnosno vertikali. Nije mi bila namjera slikati geometrijsku apstrakciju, već samo poigravanje pixelima na opisani način – ali likovni profesionalci, pisci predgovora u katalozima – odmah su moj način slikanja prozvali geometrijskom apstrakcijom, pokušavajući naći niti koje su moju geometriju vezali uz slikare kao što je Kazimir Maljevič kao začetnik geometrijske apstrakcije, do Pieta Mondrijana koji se oslanjao na razum i matematiku. Mene su, iskreno, te paralele pomalo smetale, ali one su očito bile neminovne za razumijevanje slika "čovjeka s ulice", odnosno promatrača koji nisu toliko upućeni u povijest umjetnosti. U svakom slučaju, bez obzira kakvu su mi "etiketu" dodijelili – ja sam se poigravala svojim kromatskim ili akromatskim kompozicijama tih ranih pixela.
 
• Vaš opus čini nekoliko vrlo različitih , klasičnih nefigurativnih ciklusa. Što je njima zajedničko a što ih razdvaja?
= Svaki ciklus je zapravo bio "site – specific" ciklus. Radila sam tako, što sam galeriju, u kojoj ću izlagati, fotografirala iz različitih kuteva, mjerila zidove, čak i radila u računalu 3D simulacije –tako sam svakom svom ciklusu dala određen nazivnik. Bila to gradacija veličine kvadrata od većih prema manjima, tonski razvoj – od akromatskog do kromatskog ili poveznice sivo gradiranih traka kadvrata koji su u sljedeću sliku ulazili upravo ondje gdje su na predhodnoj izlazili. Na taj način, zahtjevno je postaviti izložbu u neku drugu galeriji i tu sam, u takvim slučajevima, morala raditi neke kompromise. Zaključno, posjetitelji galerija mogli su jasno, možda malo i uz pomoć predgovora kataloga, shvatiti "što je autor htio reći".
 
• Istaknuo bih, vidljivi osjećaj ritma u gibanju mnogobrojnih tijela i oblika na Vašim slikama.
= Za geometrijsku apstrakciju, barem onakvu kakvu ja radim, ritam je na prvom mjestu. Čak i banalno, odnosno doslovno, slikala sam uvijek okomite formate koji daju osjećaj dinamike, dok sada radim vertikalne formate, koji definitivno nude umirujući smjer.
 
• Kakva je situacija danas u Vašem atelijeru, na čemu trenutno radite?
= Moja posljednja samostalna izložba u Galriji Razvid u Zaprešiću pod nazivom "Slikarstvo – da ili ne?" nije jedan od mojih omiljenih predhodnih ciklusa, ali je ta izložba za moj izričaj izuzetno značajna po tome što sam se na čist i radikalni način oprostila s geometrijom koju sam slikala posljednjih petnaest godina, kao i slikarstva uopće. Radilo se o izložbi gdje sam izložila dva platna dimenzija 150 x 100 cm – jedno naslikano platno geometrijske apstrakcije, dok je drugo platno, ostalo prazno, jer su mali kvadrati, 10 x 10 cm napustili veliko platno i "raštrkali" se po cijeloj galeriji. Može se reći da je to bila konceptualna izložba. Sada radim na slikama relativno velikih formata (150 x 100 cm), gdje sam napokon svoj razum ostavila malo po strani, ali sam uključila srce i dušu, počevši slikati apstraktni ekspresionizam, znajući da time nešu izreći ništa novo, ali je moja, do tada sputana umjetnička duša, našla svoj izraz u punoj ekspresiji. I u ovakvom izričaju, ja sam opet slikama dala "zajednički nazivnik" time što je na svakoj slici figurativno naslikano, bilo ono gotovo neprimjetno, pa do velikog detalja – jedno oko. Ovaj ciklus može se tumačiti na više načina: kao "Sliku gledam ja, ali i slika gleda mene." i kao osvještavanje svijeta u kojem nas, dok šetamo gradom, snimaju mnogobrojne video kamere, kojih je sve više, te aludirajući na Google maps i GPS, koji na mobitelima točno otkriva gdje je vaša lokacija i kuda se krećete. Sve postaje javno, čovjek još samo u svom domu može živjeti svoju intimu, dok ga na ulici prati "veliki brat".
 
• Slikate u tehnici ulja na platnu.
= Da, slikam u tehnici ulja na platnu, jer to je definitivno moj medij, što sam shvatila tek nakon što sam jedan ciklus slikala akrilnim bojama, u drugom se okušala pastelama i na koncu digitalnim printovima na kapafix – uvidjela sam da mi ulje na platnu nabolje leži i da tu, u tom zastarjelom ili kako ga likovni kritičari uglavnom nazivaju "mrtvim medijem" mogu, ne obazirući se na trendove suvremene umjetnosti, iskazati svoju dušu, te tu ekspresiju podijeliti s promatračima.
 
• Postoji li ključni ciklus u Vašem opusu?
= Naravno. Na prvom mjestu je ciklus "Skyline" kojeg sam već opisala u prvom pitanju, zatim kao vrhunac geometrije ciklus "Chaos Manager" u kojem sam "pobrkane" kvadratiće, kroz 5 slika dovela do uravnoteženja i harmonije; pa do, također spomenutog ciklusa "Slikarstvo – da ili ne?", nakon kojeg sam čvrsto odlučila da ću i dalje slikati, ali tako da ću napokon razotkriti svoju ranjivu dušu.
 
• Umorite li se ponekad od geometrijskog svijeta?
= Kao što sam već i opisala – da, umorila sam se geometrijom, ili bolje reći, kroz taj svoj geometrijski svijet ja sam došla do kraja. Nije bilo planirano, ali dogodilo se i nisam nesretna zbog toga – naprotiv, tu me čekaju novi izazovi.
 
• Često ste izlagali. Koliko je izlaganje važno za umjetnika?
= Izlagala sam često, nastojala se likovnoj publici obratiti barem jedanput godišnje samostalnom izložbom, uz sudjelovanje u mnogim skupnim izložbama. Možda sam mogla i trebala i još više, ali obzirom da je svaki ciklus bio promišljen i relativno kompliciran za izvođenje, taj ritam mi je odgovarao. Što se tiče važnosti izlaganja, tu nema nikakve dileme – ako imaš što pokazati – pokaži to koliko god često možeš. Slika postaje slika tek u očima promatrača, a ne odmarajući se u ateljeu.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/07/2007.-Skyline-Revisited-11-660x450.jpg
• Kako doživljate raznovrsne tendencije u suvremenoj umjetnosti?
= Čini mi se da u suvremenoj umjetnosti, likovnjaci zaostaju, a riječ uzimaju kustosi. Znači da je povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu, nadmašila Akademiju likovnih umjetnosti, sve dok na akademiji nije uključen i odsjek za animirani film i nove medije.
 
• Planovi, izložbe, monografije…?
= Planova u slikarskom smislu imam, vezano uz apstraktni ekspresionizam, ali trenutno sam zaokrenula u sasvim druge vode – pišući humoreske i igrokaze. Nitko kompetentan nije još čitao moje priče, ali nadam se da bi i pisanje nadalje  bilo uključeno u moj umjetnički izričaj. Što se tiče izdavanja monografije, iskreno mislim da bih imala što pokazati, ali to je kompliciran projek, zahtjeva angažiranog i motiviranog kustosa, te potporu Ministarstva kulture.
 

Miroslav Pelikan

Povezane objave

Da, Karamarko to može!

HF

Tamno plavetnilo mora uz bijelu boju neba

HF

Masovni ubojica 1945. sa Savkom 1971.

HF

Lex AP je prazna puška, cilj mu je zastrašivanje

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više