Hrvatski Fokus
Vanjska politika

Sedam stupova mudrosti i Sedam sestara (5)

Sedamdesetih godina XX. stoljeća stvoreni idealni uvjeti za najbezobzirniju manipulaciju svjetskim naftnim tržištima

 
 
Britanska vlada, koja je bila vlasnik 51% dionica Anglo-iranske naftne kompanije, raspravljala je o mogućnosti invazije na Iran kako bi zauzela područje s naftnim ležištem u blizini Abadana u Perzijskom zaljevu. […] Redefiniranje uloge nafte na Bliskom istoku, kao prioritet nacionalne sigurnosti SAD-a tijekom Eisenhowerove vladavine, bila je u potpunoj suprotnosti s konvencionalnom idejom o nacionalnoj sigurnosti u smislu ključnih dobara i sirovina – koja je držala da prioritet trebaju imati 'domaći' naftni izvori. Bila je to geopolitička promjena i izvor neprestanih ratova za naftu, bilo izravnim sudjelovanjem SAD-a, kao u slučaju Iraka, ili preko drugih sudionika – kao što je bilo u slučaju Iransko-iračkog rata (1980.-1988.), koji je pokrenuo SAD. […]
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/07/3yBbOtg.jpg
Stvoreni su idealni uvjeti [ranih 1970-ih] za najbezobzirniju manipulaciju svjetskim naftnim tržištima. Vodeći američki i britanski naftni giganti, zajedno s odabranim bankarima iz New Yorka i Londona, te nekoliko visokopozicioniranih vladinih dužnosnika SAD-a i Zapadne Europe, sastali su se pod visokim mjerama sigurnosti na otoku u blizini Stockholma u Švedskoj, kako bi postavili temelje za svjetskim naftni šok. Spremali su se testirati reakcije svijeta na dogovoreni rast od 400% u dolarskoj cijeni nafte, što je bila najdramatičnija primjena njihova naftnog oružja – 'tihog oružja za mirne ratove'. […] Ukratko, u krajnjoj su se tajnosti, bez pristupa novinara, okupili američki i britanski naftni i bankarski moćnici […] Na sastanku Družbe Bilderberg u Saltsjöbadenu u svibnju 1973. godine pripremljen je naftni šok iz 1973. godine. […] Bilderberški proces bio je jedan od najučinkovitijih mehanizama poslijeratnog oblikovanja anglo-američke politike. […] Cilj je bio uvesti odabranu europsku elitu u promjenjiv američki geopolitički plan – čak i ako je taj plan bio štetan po europske državne interese. […] U svibnju 1973. godine moćnici okupljeni u Družbi Bilderberg odlučili su kako je potreban veliki ekonomski šok kako bi vratili ravnotežu moći prema američkom dolaru, a posebice prema internacionalnim njujorškim bankama kao što su [Rockefellerova] Chase Manhattan i Citibank, kao i prema velikim naftnim kompanijama koje su usko povezane za te banke. […] Politika Družbe Bilderberg, ili točnije rečeno politika Rockefellerovih, bila je potaknuti OPEC na globalni embargo na naftu zbog iznuđivanja drastičnog porasta cijene nafte u svijetu. […] Nikad u povijesti tako malen krug moćnika – sa sjedištem u Londonu i New Yorku – nije u tolikoj mjeri kontroliralo gospodarsku sudbinu cijeloga svijeta. […] Dana 16. listopada 1973. godine, nakon sastanka u Beču, zemlje članice OPEC-a podigle su cijenu nafte za nevjerojatnih 70%; s 3,01 na 5,11 dolara po barelu. […] Tog su dana arapske članice OPEC-a, pozivajući se na američku podršku Izraelu u ratu na Bliskom istoku, proglasile i embargo na prodaju nafte SAD-u i Nizozemskoj, gdje se nalazi Rotterdam, najveća luka u Zapadnoj Europi. […] Na drugom sastanku ministara OPEC-a u prosincu 1973. godine, na zahtjev iranskog šaha OPEC je dodatno povisio službenu cijenu barela nafte na 11,65 dolara, što je ukupno povećanje cijene nafte – najvažnije svjetske robe – za 400%. Tijekom samo tri mjeseca OPEC je prouzrokovao nevjerojatan šok u svjetskom gospodarstvu i nevjerojatnu korist za bilance najvećih njujorških banaka, te američkih i britanskih naftnih giganata. […]
 
Šah [Pahlavi] je naredio da se svi veći računi Iranske vlade vode u [Rockefellerovoj] banci Chase, kao i goleme svote od prodaje iranske nafte – koja je prešla milijardu dolara mjesečno nakon porasta cijene iz 1974. godine […] [Henry] Kissinger je predložio da se zemlje Zapadne Europe nakon 1973. udruže sa SAD-om u novu Međunarodnu energetsku agenciju (International Energy Agency, skraćeno IEA) […] Cilj IEA-e bio je držati europsku inicijativu za opskrbu naftom strogo pod organizacijom koja je pod američkom kontrolom i na taj način spriječiti nezavisne europske bilateralne inicijative kojima bi Washington i Sedam sestara Rockefellerovih izgubila kontrolu nad naftnim oružjem. […] OPEC je 1960. godine utemeljio pet zemalja-proizvođača nafte: Iran, Irak, Kuvajt, Saudijska Arabija i Venezuela. Do kraja 1971. godine OPEC-u se pridružilo još šest zemalja: Katar, Indonezija, Libija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Alžir i Nigerija […] Zemlje članice OPEC-a bile su skupina koja je bila ovisna o Washingtonu zbog vojne pomoći, te zbog kontrole nad svjetskim prometom naftnih tankera, prerađivačke industrije, naftovoda i marketinga. […] Sada je 'neprijatelj' bio OPEC, no iza kulisa njujorške i londonske banke spremale su se prigrabiti petrodolare, odnosno, kako bi Kissinger i sudionici sastanka Družbe Bilderberg u Saltsjöbadenu to rekli, 'reciklirati petrodolare' kroz najveće britanske i američke banke, koje su bile usko povezane s najvećim anglo-američkim naftnim kompanijama. […] Znakovito, Kissingeru je 1973. godine dodijeljena Nobelova nagrada za mir. […] Ustvari, odvajanjem dolara od zlata 1971. godine, nakon čega je dolar slobodno plutao, oslobođen je put da se 1974. godine dolar, kao valuta vezana za zlato, pretvori u petrodolar, a to je bila promjena s velikim posljedicama. […] Sedam naftnih kompanija – Exxon, Mobil, Texaco, Chevron, Gulf Oil, British Petroleum i Shell – postale su najmoćnija svjetska dionička društva s godišnjim profitom koji je premašivao BDP mnogih zemalja. Petrodolari OPEC-a polagali su se u 'prave' banke u New Yorku i Londonu […] Reciklirani petrodolar iz njujorških i londonskih banaka ponovno je izašao van u obliku bankovnog kredita iz eurodolarskog tržišta u Londonu, kojim se financirao uvoz nafte u zemljama poput Brazila i Argentine, čime se pripremala dužnička kriza Trećeg svijeta iz 1980-ih. […]
 
Stručnjaci za socijalno planiranje američkog establišmenta i njihovih kolega u Velikoj Britaniji i Europi počet će novu fazu njihova 'tihog oružja za mirne ratove'. Namjera im je bila obične građane uvjeriti da su oni, ljudska bića, najveća prijetnja budućnosti planeta – kako bi jedan član elite rekao: 'ljudi su rak'. […] Ukratko, to je bio totalitarni program za osnivanje svjetske vlade koji se koristio navodnom ekološkom katastrofom kao pokretačem takve goleme promjene; 'drastične promjene vrijednosti sustava i ciljeva čovjeka', kako je Rimski klub naznačio. […] Rimski klub od početka je bio projekt obitelji Rockefeller, iako je zbog političkih razloga obitelj koja je kontrolirala svjetski dotok nafte i većinu svjetskog novca radije ostala u pozadini. Klub je osnovan 1968. godine na privatnom imanju Zaklade Rockefeller, u Vili Serbelloni, osamljenom konferencijskom centru Bellagiu, na jezeru Como u Italiji. […] Cilj mu je bio promovirati ideju 'ograničenosti prirodnih resursa' (plina i ulja [nafte]), te poticati upotrebljavanje tzv. alternativnih izvora energije, poput vjetra i sunčeve energije. […] Krugovi okupljeni oko Rockefellerovih trustova mozgova, te bankarski interesni krugovi nisu se zaustavili na osnivanju Rimskog kluba. Pokrenuli su stvaranje niza neomaltuzijanskih nevladinih organizacija koje su navodno bile predane 'zaštiti prirode' i koje su propagirale ideju da 'ljudi zagađuju okoliš'. Dakle, kako bi se smanjilo zagađenje, mora se smanjiti i broj stanovništva, i to drastično, osobito u zemljama Trećeg svijeta u Africi, Latinskoj Americi i Aziji, gdje ono brzo raste. […]
 
Osnivanje brojnih nevladinih organizacija početkom 1970-ih bilo je dio osmišljene strategije. Zamisao je bila upotrijebiti nevladine organizacije, koje su novac izuzet od poreza dobivale iz subvencija, kako bi se dobio dojam da je riječ o sveobuhvatnoj, spontanoj podršci javnosti iza kojih stoji odabrana politika, koja će, ako se izravno poveže s prezimenom Rockefeller ili njihovim korporacijama, biti sumnjiva javnosti. Strategija korištenja nevladinim organizacijama pokazat će se kao jedno od najučinkovitijih oružja elitnih krugova u provođenju njihova privatnog programa. […] Smatrali su da populacija koja se suočava sa sve manjim prihodima i jedva se bori za kruh ne će imati vremena i volje za razmišljanje o ozbiljnom revoltu. […] Drugi [mehanizam] je bio slabo poznata, no izrazito utjecajna elitna skupina 'Klub 1001: fond za očuvanje prirode' (1001 Club: A Nature Trust), koju je 1971. godine osnovao utemeljitelj i predsjednik Družbe Bilderberg, nizozemski princ Bernhard. […] postaje jasno da se Rockefellerov 'fond za očuvanje prirode' sastojao od odabranog kluba najbogatijih i najmoćnijih svjetskih pljačkaša. […] U govoru na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu u Švicarskoj, engleski princ Filip, koji je tada bio predsjednik međunarodnog WWF-a, rekao je elitnom skupu sastavljenom od najutjecajnijih svjetskih poslovnih i političkih moćnika da ljudsko stanovništvo treba tretirati kao ovce i da ga treba 'srezati' na željeni broj. […] Princ Filip nije rekao tko će preuzeti na sebe strašnu odgovornost odlučivanja u ime cijele ljudske vrste o tome tko će biti 'srezan', a kome će biti dopušteno živjeti. […]
 
Bit nove pozornosti Rockefellerovih usmjerene na ekologiju bila je u tome da su oni, a ne opća populacija, određivali što se podrazumijeva pod ekologijom, kao i koga kriviti za probleme vezane za nju. Kao dio programa 'Tiho oružje za mirne ratove' globalnog socijalnog planiranja, počeli su propagirati znanstveno nedokazanu misao da su emisije ugljikova dioksida koje dolaze iz automobila na naftna goriva i elektrana na ugljen nova prijetnja budućnosti planeta, odnosno da su odgovorni za 'globalno zagrijavanje'. […] I dok je zagađenje bilo pravi problem, ideja da se planet 'zagrijava' bila je varka. […] Pitanje koje se nametnulo bilo je zašto bi vodeće osobe iz anglo-američkih naftnih i bankarskih krugova osnovale i financirale pokret koji se navodno zalaže za smanjenje industrijskog razvitka i naposljetku potrošnje nafte. […] Odgovor nije bio tako očit. Kao što je sredinom 1970-ih, u vrijeme pokretanja nevladinih organizacija za zaštitu okoliša, tadašnji ministar vanjskih poslova Henry Kissinger navodno izjavio: 'Kontrolirajte naftu i kontrolirat ćete cijele države, ili skupine država'. Vrijedno je spomenuti da je širenjem poruke o 'čovječanstvu' kao 'pravom neprijatelju' korporacijski svijet učinkovito skrenuo pozornost sa sebe. Za krugove okupljene oko Davida Rockefellera nafta je postala mnogo više od izvora osobnog ili korporativnog bogatstva. Postala je učinkovit regulator ili kontrolor cijele svjetske ekonomije. Ako su određeni moćni interesni krugovi mogli kontrolirati taj regulator, puštanjem ili isključivanjem goriva, mogli su kontrolirati i sudbinu država i svjetske geopolitike. To je bio plan Rockefellerovih 1970-ih. Razvoj događaja u sljedećim desetljećima rezultirat će ratovima i svjetskim gospodarskim krizama, što je malo tko uopće mogao predvidjeti. […]
(T. E. Lawrence, Seven Pillars of Wisdom, A Triumph, Anchor Books /Random House/, New York, 1991, str. 3., 17., 23.-26., 29., 31., 33., 36.-37., 39., 55., 89., 99., 101., 172., 270., 329., 333.-336., 661.).
 
(Nastavak slijedi)
 

Đivo Bašić

Povezane objave

Seattle kao Midway?

HF

EK sluša retoriku, ne vidi strategiju

HF

Njemačka se ponižava i popušta

HF

Talijanski liječnici i pravnici tužili vladu

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više