Nepravedno zaboravljeni geniji

Američki umjetnici William Michael Harnett i John Frederick Peto

Osjetio sam se videći slikarstvo Johna Fredericka Petoa (Philadelphia, 21. V. 1854. – Island Heights 23. XI. 1907.) kao istraživač koji otkrije novi kontinent, kemijski element ili nepoznati zoološki rod. Otac slikarev bio je uramljivač i pozlatar. Peto je slikarčina koji je uspio u sebi ujediniti umijeće klasičara sa tehničkom civilizacijom, nenadmašni talent za kompoziciju za duhovitošću pjesnika i metafizikom filozofa i teologa, erudit koji iz predmeta izvlači dušu; što je mogao samo Van Gogh sa starim cipelama.

Njegove mrtve prirode po stručnoj obradi ne zaostaju za plastičkim talentom Degasa i Zurbarana, nizozemskih slikara mrtve prirode poput W. Claeszoona Hede ili hladnom čistoćom portretista Vermeera, Francuza Chardina te talijanskih baroknih meštara cvijeća, kornjača i školjaka. Najčešće je slikao knjige, vaze, voće, često je koristio fotografije neobično (kubistički!) posložene, novine, lule, kišobrane… Suptilnost kojom osjeća boju i tonove sjeća na Cezannea, transponiranje stvarnosti na Dalija, ali ono što je najvažnije jest činjenica da su Petoa koji je živio 1854. – 1907. vrlo bezobrazno kopirali kubisti kao Braque, ali i drugi.

William Michael Harnett (Clonakilty, Irska, 10. VIII. 1848. – New York, 29. X. 1892.) je revolucionar koji je pronašao put, John Frederick Peto je njegov epigon. Motivi su isti, kompozicije u iste! Često se mi Europljani ponašamo kao da je Amerika mjesec koji samo blijedo reflektira sunce naše visoke kulture. U slučaju Williama Michaela Harnetta i Johna Fredericka Petoa to nije istina! Rođen u Philadelpfiji, Peto je završio tamošnju Likovnu akademiju, te se 1889. povukao u Island Heights, New Jersey radeći u "sjeni" ostatak života. Nikad nije za života izlagao u galerijama, prodavao je slike turistima i svirao kornet da preživi. Njegov muzej nalazi se u obiteljskoj kući iz 1889. na Heihghts Islandu.

Harnett je rođen u Clonakiltyju, grofovija Cork u južnoj Irskoj u vrijeme gladi. Zgodno se sjetiti da je donacija turskog sultana Irskoj odbijena od Vlade Velike Britanije, jer je Turčin dao više novaca za gladne nego kraljica Viktorija. Radilo se o par tisuća funti. U SAD-u je gravirao srebro u Philadelpfiji, uzimao je večernju nastavu na  Pensilvanijskoj likovnoj akademiji, kasnije u N.Y i Nacionalnoj akademiji. Ugledao se na starog Nizozemca Petera Claesza. Godine 1880. – 1886. boravi u Europi, posebno dugo u Münchenu. Njegove slike nalaze se u mnogobrojnim kolekcijama, od New Yorka do Bornemisza Thyssen.

Teo Trostmann