Hrvatska treba ipak i industriju

Industrija, koja će stvarati visoku dodanu vrijednost, mora biti vrlo perspektivna i u smjeru razumne održivosti

Sve je danas industrija, a turistička je najkompliciranija i najkompleksnija. Njezin prihod čini najveći udio u domaćem bruto proizvodu. A kolika je dobit i gdje ona završi.

U ovo vrijeme pred pola stoljeća, te društveno burne godine 1968. na godišnjem odmoru sumirao sam rezultate prve plaćene stipendije, one DAAD-a (Deutsche Akademische Austauschdienst). Boravio sam na stipendiji u IKV (Institut für Kunststoffverarbeitung) u Aachenu. Znanstveni rezultat temeljio se na primjeni tada malo poznate, sustavnosne teorije na područje prerade plastike. Stjecajem okolnosti tih istraživanja predstavljeni su tek u New Yorku 1999. No, ta stipendija koja je bitno pridonijela razvoju moje karijere imala je još dva rezultata. Moj učitelj koji me je potaknuo na primjenu te teorije, prof. Aleksandar Đurašević već je 1969. predavao to područje asistentima IKV-a. A meni je to bila „ulaznica“ za stipendiju Alexander von Humboldt, kao prvom strojaru iz Hrvatske i to tek s završenim, tadašnjim magistarskim radom. Od tada sam u mnogim prilikama primjenjivao tu moćnu znanstvenu metodu, npr. pred četvrt stoljeća na analizu hrvatskog jezika kao samostalnog jezika, Platonove idealne države. Sada samo uvod u takvu analizu hrvatskog turizma. S pokušajem da se ukaže da nije dovoljno naglašavati samo broj turista i prihod. Treba odgovoriti na pitanje koliko nas košta uvoz hrane i ostalih potreba, uvoz radne snage i posebno gdje završi dobit. Naime sve je više stranih vlasnika turističkih kapaciteta. 

Sve je industrija

Danas, od nogometa do „Industrije Mire Gavrana“. „Turizam 5.0“, kao najkompliciranija i najkompleksnija, približava se svom vrhu tijekom godine. Ta industrija je za ovu zemlju vrlo važna, jer daje najveći doprinos domaćem bruto proizvodu. Ono što me osobno zanima je njezina ukupna bilanca. Hrvatska ima nekoliko vrhunskih industrija. Dva hrvatska pisca, Marin Držić i naš suvremenik Miro Gavran zadovoljavaju sve kriterije, kako su stvoreni pojmovi industrijâ W. Shakespearea, E. Hemingwaya i W. A. Mozarta. Ime je brend, a „industrija“ se odnosi, kao npr. kod M. Gavrana na to da nije samo uspješni pisac, već ima svoje kazalište, festival, E. Hemingway, barove ili W. A. Mozart, čokoladne kuglice. I te „industrije“ su u funkciji turističke industrije.

Elementi suvremene industrije

Suvremena industrija dijeli se na fizičku (keramička šalica, drveni stolac, plastična vreća za smeće), informatičku: analognu (knjiga, slika, putni nalog), digitalnu (bankovni nalog, računalni program digitalna igra te uslužnu poput turizma (Lošinjski dani bioetike, M. Lošinj, 2017.). Sve su industrije ovisne o informacijama, energiji i tvari odnosno materijalu, sukladno osnovama sustavnosne teorije. Turizam danas zaslužuje oznaku 5.0, jer su u njega već uključeni i suradnički roboti, koboti.

Postoje usluge koje se bez pogovorno smatraju turističke. Poput rezervacija ili posluživanja u restoranima. Nedovoljno se naglašava važnost za turističku industriju: prometa, duhovne kulture, arheologije, medicine, uključujući sve razvijeniji stomatološki turizam, sporta, bankarstva te osobito promidžbe. Sve to ukazuje da se radi o vrlo kompliciranoj djelatnosti (sustav) koja ima veliki broj samostalnih elemenata (podsustava). A kompleksnost turizma se očituje u tome da postoje vrlo veliki broj veza među elementima. Međutim, kada je turistička industrija u jednoj zemlji glavni pridonositelj DBP, javlja se niz problema. Jakim turističkim državama poput Austrije, Francuske, Italije itd., turizam je važna, ali nije osnovna djelatnost. Nedvojbeno je da turizam zapošljava veliki broj osoba. Kojih Hrvatska više nema, pa uvozi radnu snagu. Pri prikazu turističkog uspjeha u pravilu se navodi prihod. Međutim izostaje analiza jedne jednostavne jednadžbe. Prihod minus uvoz potrepština i radne snage te osobito ekološka šteta. A važno je pitanje gdje završi dobit, jer je sve više stranih vlasnika objekata.

Postoji jedna „industrija energije“, ona hrane i pića za živa bića koja rezultira otpadom koji dovodi u ljetnim mjesecima mnoge turističke kanalizacijske sustave do vrha izdržljivosti. Primjer je zagađenje u Rastovčama u NP Plitvice, gdje se slijevaju gotovo sve otpadne vode. Umjesto ispunjenja obećanja i interventnog rješenja problema odgovorni iz NP Plitvička jezera su po selu Rastovači postavili stupove i trake upozorenja sa zabranom prilaza sramotnom jezeru, prepunom fekalija i izmeta kojeg stvara više od milijun i pol gostiju godišnje (http://zg-magazin.com.hr/zeleni-iz-zagreba-ne-vide-do-rastovace-a-rjesavaju-probleme-globalnog-zagadenja/#more-60822.). Drugi je problem čvrsti otpad, npr. na otocima. Neke se organizacije zalažu za zabranu plastike, misleći pritom na plastične boce, plastenke. Je li netko načinio ekološku bilancu koliko je opterećenje okoliša zbog vožnje napitaka u staklenim bocama na udaljene otoke i vraćanje staklenog krša na drugu stranu lijepe naše? Primjera koliko hoćeš. A Hrvatska ima patentirano rješenje za mješoviti čvrsti otpad u jednoj kanti. Koji se rabi u svijetu.

Hrvatski turizam mora poboljšati kvalitetu

Posljednjih dana mnogo se govori o preopterećenosti brojem turista. Poslije Dubrovnika na red je došao i Split. Neki dan je kolona za ulaz u Split bila duga 30 km. Zato sve je više onih koji ukazuju ne samo na produljenje sezone, već i na poboljšanje kvalitete. Ne samo turista već i mjesnog stanovništva.

Načinimo potpunu bilancu turističke industrije

Početkom godine, ministru turizma, gospodinu Gariju Cappelliju predložio sam da se toliko hvaljeni i promicani koncept „Industrije 4.0“ (nije revolucija), odnosno čak sada i 5.0 sustavno razmotri za potrebe „Hrvatskog turizma 5.0“. Najkompliciranijega i najkompleksnijeg digitalno-fizičkog sustava koji postoji. Valja pridodati. Hrvatska treba ipak i industriju hrane te ostalih materijalnih dobara. Industriju koja će stvarati visoku dodanu vrijednost, mora biti vrlo perspektivna i u smjeru razumne održivosti. Kada se može, treba ju uključiti u kružno gospodarstvo.

Profesor emeritus Igor Čatić